Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

Povratak Kralja
sokol
[26. 02. 2012.]

Oprostite mi ali ne mogu izdržati a da ne napišem ovo !

Nakon par mjeseci istraživanja po netu i kretanja ponude opreme i potrošnog materijala, te aktivnosti na LF forumima, zatim mojih eksperimenata i usporedbi u fotografiranju i istraživanja, došao sam do zaključka da npr. taj vrh digitalne fotografije širih masa taj naš FF format, ne može jadan niti približno dati, od rezolucije do dinamičkog raspona, ono što nudi onaj neki, nazovimo ga start u velikom formatu a to je format filma 9x12 cm, a o 8x10 incha formatu da i ne govorim, to tek dolazi na red !

Kada je izumljen fotoaparat slikarstvo nije umrlo, upravo suprotno, nikad nije bilo cijenjeno kao danas, i nikada nije bilo toliko velikog

izbora slikarske opreme za kupiti kao danas !

Izumom digitalije velikoformatna filmska fotografija neće umrijeti, upravo naprotiv, postati će sve više cijenjena, i biti će sve više

kvalitetnih filmova i kemije za kupiti !

Nikada digitalna fotografija neće moći zamijeniti film, ona možda može biti u mikronima savršenija, ali nikada neće imati toliko duše kao film .

Film više nikada neće imati mjesto u novinskoj fotografiji, editorijalima, fešn fotografiji, amaterskoj fotografiji velikog dijela stanovništva, i općenito dnevnoj osobnoj i komercijalnoj fotografiji.

Međutim, digitalna fotografija, nikada neće imati poziciju u izlagačkoj fotografiji, poglavito u priznatim galerijskim prostorima, kod pasioniranih kolekcionara svih profila i kategorija, u naprednoj pejzažnoj fotografiji, amaterskoj ili profesionalnoj, a koja se snima iz strasti, gušta i ljubavi i to u svim pravcima,

to će zauvijek ostati carstvo velikoformatnog filma !

Digitalnu fotografiju više ništa neće moći zamjeniti u jeftinim i manje jeftinim tiskanim publikacijama i jednokratnim ( vidi i baci ) brošurama-tzv. turističkim monografijama, na netu, dnevnom tisku, velikoj većini, ustvari 99,9% svadbarskih i drugih obiteljskih event fotografija...itd.

S druge strane u reprezentativnim publikacijama, a prvenstveno ovdje mislim na visokovrijedne, važne i reprezentativne fotomonografije, također će ostati carstvo velikoformatne filmske fotografije, mislim da u takvim publikacijama jedino high end srednji format digitalne fotografije može prići blizu.

Velikoformatna filmska fotografija nikada neće umrijeti !

Evo, nemojte mi zamjeriti što sam svoja istraživanja i razmišljanja podijelio s vama, jer mislim da bi se trebalo o ovom govoriti i više.

Znam da ovdje na Fotozinu ima daleko kompetentnijih fotografa koji bi mogli o ovoj temi pisati, počevši od našeg Janka, i uglavnom svih izvornih osnivača Fotozina, da ne nabrajam dalje, ali ja sam se eto usudio to napisati kao vjerovatno jedan od vrlo rijetkih ovdje koji što se pejzaža tiče, polako prelazim na veliki format filma. To nikako ne znači da napuštam digitaliju, niti slučajno, ona ostaje i dalje za wildlife, za time lapse, za neke datalje i ustvari sve ostalo, osim baš pravih pejzaža od kojih očekujem na velikom formatu filma puno više nego što to digitalija može pružiti. Digitalni srednji format u svojoj high end izvedbi približio se 9x12 formatu ali po cijeni koja je za nas smrtnike nedostižna. Ali formati 8x10 incha i veći formati filma za digitaliju ostaju nedostižni, i ti formati su mi ustvari i krajnji cilj !

Evo, lijepo bi bilo čuti i iskustva drugih u usporedbi ova dva medija i pogotovo ako ima još ovakvih, za mnoge, čudaka kao što sam ja, koji sa digitalije idu na film u nekim fotografskim nazovimo ih filmski, žanrovima !

p.s. O guštu rada s filmom velikog formata od fotografiranja do razvijanja da i ne govorim to je čisto zadovoljstvo !

Malo pojašnjenje na kraju, davajući naslov ovom mom tekstu mislio sam na film velikog formata !


janimir
[26. 02. 2012.]

;)

BlueVeki
[26. 02. 2012.]

Lijepo si to sročio Sokole, i za većinu stvari si u pravu, no ako banaliziramo da je fotoaparat, bio digitalni ili analogni samo "pisaljka" za pisanje svijetlom, onda je tako svejedno sa čime "pišeš", bitno je da li je pisac dobar!

sitnisvega
[26. 02. 2012.]

uglavnom se slažem s gore navedenim, ali koliko ja znam u hrvatskoj ne postoji mjesto gdje se mogu razvijati kolor i dija filmovi velikog formata u kontroliranim uvjetima. postoje neki ljudi koji to rade sami, ali mi se to čini krajnje nepouzdano i ekonomski rizično s obzirom na cijenu materijala. tako da što se tiče plan filma, možemo govoriti "samo" o crno-bijeloj tehnici.

epozar
[26. 02. 2012.]

pa ima i digitalnih leđa

flyboy
[26. 02. 2012.]

Sokole, majstore!

U kakvom to svijetu živimo kada se moramo ispričavati zbog javnog iznošenja jednostavne istine? I neće samo veliki filmski formati izumrijeti, dobra stara 35-ica i roll također opstaju. I to ne zato jer ih koriste (mislim na filmove općenito) staruhe poput mene (ili Janka, hi,hi,hi...), nego zato jer ih sve više mladih ljudi otkriva. Pitam nedavno jednog klinca zbog čega fotografira na filmu (sjedio je s curom u kafiću stol do mojega, a na stolu prastara Minolta) "Drugačije je" kaže on.

Nadam se da se ova rasprava neće pretvoriti u tučnjavu "pro et contra", pa ću reći još i ovo: Najvažnije je fotografiju "materijalizirati", tj. izraditi uvećanu sliku; bez toga ne živi. Fotka objavljena na webu ili promatrana na ekranu nije stvarni svijet, to su samo jedinice i nule ili elektroni...nužno je da postoji i "hard copy", pa makar bila i 10 x 15 cm (lova je danas mnogima problem, to znamo svi). Treba reći i da digitalni oblik ima prednosti, posebno u tisku: Za vrlo dobru sliku u časopisu nije nužno fotografirati digitalkom od 2000 eura; za transfer slike s filma. pogotovo 35 mm, morali smo imati vrlo dobar scanner i tipa koji ga zna i hoće koristiti. No slažem se da kada je u pitanju finoća i vrhunska kvaliteta slike, filmovi, pogotovo veći formati, jednostavno nemaju premca.

Najvažnije je vidjeti sliku u tražilu dok fotografiramo. Tko to ne vidi, neće mu pomoći ni digitalka od 20 000 eura, ni zlatni "filmski" Hasselblad, a pogotovo ne Photoshop onanija.

Na kraju foto-zdravica: "Za oštro oko i mirnu ruku!"

weberica
[26. 02. 2012.]

Ja sam analogna generacija ali više volim digitalnu fotografiju iz par razloga: ne košta ništa, zahtjeva manje vremena, imam više slobode i manje sam opterećena pitanjem vrijedi li okinuti ili ne? (sad sam na filmu iz puke nužde - digitalac je u rukama moje kćeri :)

Ali isto tako sasvim razumijem ovo o čemu pričaš i cijenim sve one zaljubljenike u fotografiju koji rade na filmu bilo kojeg formata pa čak i one rijetke koji još snimaju na staklene ploče i sami pripremaju emulzije. Svaka im čast, to je krasno :)

Općenito mi je super kada ljudi uz svakodnevne obaveze uspiju pronaći nešto vremena za neki lijepi i kreativni hobi; fotografija, slikanje, šivanje ... štogod to bilo i na čemu god to radili.

hac
[26. 02. 2012.]

slažem se potpuno sokole....i sam ostavljam digitaliju samo za ono što moram....za sad pilim po sredjnem formatu.....sve više i više....navukao se.....ako bog i financije dadu i ja ču uskoro pucat 4x5 d,-)

minimaliszt
[26. 02. 2012.]

Razvijanje kolor filmova velikog formata zahtijeva samo Jobo Expert bubanj i točnu temperaturu. Ionako se u Jobo procesoru, koji bi valjda garantirao dovoljno kontrolirane uvjete, zbiva samo ovo:

minimaliszt
[26. 02. 2012.]

JOBO PROCESOR I EXPERT BUBANJ U AKCIJI

dubrovnik
[26. 02. 2012.]

oprostite mi , ali svakodnevno koristeni prosjecni mobiteli takvom progresijom unapredjuju kvalitet zapisa, da ce sasvim vjerojatno kroz desetak godina premasiti rezoluciju sitnozrnatog negativa 4x5

janimir
[26. 02. 2012.]

možda dubrovniče, možda (iako sumnjam, ali daleko je to za sad) no velikofrmatna i tehnička kamera nije pitanje samo velikog filma s puno podataka na njemu, već i optička manipulacija koja je neizvediva ikakvom drugom tehnikom. nešto optičkih metoda dopuštaju tilt/shift objektivi, neki od efekata se mogu dobiti digitalno, ali ništa od toga nije sveobuhvatno kao velikoformatna kamera s barem osnovnim pomacima…

i na koncu, tu je detalj kojeg često ističemo: kad se pred nekim prizorom nađemo s digitalkom (mobitelom ili jumbo dslrom, svejedno) najčešće stučemo pregršt snimaka koje završe negdje nekako pohranjeni i malokad pokazani. ali kad uzmemo plan film, kvaliteta naše koncentracije je sasvim drugačija, snimimo tek jedan do dva snimka i na koncu ipak načinimo, kako je flyboy fino istaknuo, primjerak za na zid…

Zoopolis
[26. 02. 2012.]

O navedenoj temi raspravljam od 2005. godine, pa ću, kako to obično radim, a i zbog rekonvalescencije gripe, posegnoti za citatima. ispričavam se onima koji su već ovo čitali nekoliko puta... zapravo ne ispričava m se, oni ne moraju čitati ponovno :)

"analogija i društvo":

.....šarajuci po devijantu lako cete naci analgne snapshotove, snapshotove s dušom, obicnih situacija i s po nekoliko desetaka tisuca gledanja. Kontra je mnogobrojniija ergela perfektno uradenih i ulaštenih slika sviju fela kutova i golotinje koje ne predu niti par stotina. Ne znam dali je stvar asocijativna, prakticki u domeni regresije, jer nam je vizualna zabava bila analogna, pa slijedom i engrami sjecanja imaju žive boje, no digitalija nikada nece imati upravo taj subliminalan , gotovo opijajuci utjecaj na ljudski mozak. ( ili barem nece imati dok postoje generacije koje ce te engrame imati u sebi, a te su se generacije radale još poprilicno nakon MTV generacije)

Digitalija je pobijedila u industrijskoj fotografiji- pejzaži, divljina, dokument, moda, ono ostao je jedan tanak zjap fotografije kao arta koji nikada nece moci do kraja prihvatiti digitaliju- a da stvar bude konfuznija, ionako u sadašnjici analogne fotke gledamo digitalno konvertirane. ostaje , kako rece Alter w34a, opcija da je sudar fotona s emulzijom više od obicne kemije. .....

.....isto ce biti i s digitalnom fotografijom jer danas se svatko , doista svatko, osjeca biti pozvanim fotografom i to svoje fotografsko umijece u nezasitnim kolicinama istresati gdje može a može posvuda dok je interneta jer je foto aparat i foto laboratorij postao dostupniji od kile kruha. da se razumijemo, nije problem samo u hipertrofiji smeca vec i u proizvodnji sasvim uspjelih uradaka, no masi je teško pojmiti da ako nas milijun radi uspješne HDR ove, HDR prestaje biti zabavan jer spada u neesencijlne ljudske potrebe, kao što je prošlo vrijeme kada su za Levisice ili hula hopke gace same padale.

Polako ce uginuti taj poriv masa i sadašnje hipertrofirano zanimanje za fotku topiti ce se kao carstvo Maja. analogiji ce vrijednost tada porasti, nece nestati, samo ce izgubiti puno stare slave, prostora i tržišta. .....

"Zašto Berty ne da čovjeku spavat":

.....Analogna fotografija nosi sladostrast kakvu nema digitalija, nekako sretnu zaljubljenost, ispunjena metalnim dodirom i onim škljoc, zviz ljubavnim šaputanjem pri eksponiranju. Ondak pomalo zaboraviš, do razvijanja, što si slikao, i slatko iščekuješ rezultate. Do digitalije nisam imao ni u primisli uhvatiti se nazad foto aparata, al me ponijela ta instant jednostavnost, koja i nema puno loših strana. Radiš doma, s nogama u lavoru.....

Osvrt na članak u Refeotou:

....Osobno najvecu razliku izmedu analogije i digitalije smatram to što ja, kao amater, uglavnom besprijekorno razlikujem analognu fotografiju od digitalne, iako je analogna ovako ili onako u gotovo 100% slucajeva digitalno kovertirana. Tako dolazimo do kategorije teško mjerljivog subjektivnog osjecaja (nešto poput "bokeha"), pa mi se cini da ce jedan od posljednjih udaraca u zakivanju sanduka analogne fotografije doci upravo tada, kada digitalna fotografija uspije sasvim imitirati analognu. Samim naglaskom na subjektivan doživljaj analognog makiva se potreba nadmetanjem rezlucijama i kontrastima. Probitak na subjektivnom polju mobilizira poprilican broj entuzijasta koji ce baš takav, analogni izgled fotografije voljeti i podržavati.

Jedna od mojih teorija je da je analogni "look" ugraden u engrame sjecanja još puno mladima od MTV generacije, pa zapravo ta subliminirana regresija cini analogiju toliko privlacnu (pojedincima).

Nikakav problem ne vidim niti u odumiranju fotografskih laboratorija, najveci je peh poslati film u upravo odumiruci labos ciji je rezlutat film uništen ustajalim kemikalijama. Hrvatska s niti cetiri i pol milijuna stanovnika spala je na par laboratorija, negativi se šalju poštom, nikakvih problema niti inkomodacije nema. Takoder je žilava i amaterska scena samorazvijaca (cak i kolor i dijafilmova!), pa i da propadnu svi labosi pretpostavljam da ekipa ne bi posustala, vec bi se, poštom, prebacila u neki inozemni laboratorij.

Analogno ili digitalno? Najbolje oboje! Ovisno o žanru, žaru i trenutku (te financijama)!.......

Zoopolis
[26. 02. 2012.]

E, da , veliki format željno iščekujem. Nažalost, ako doživim penziju, bavljenje njime čini mi se izgledna varijanta. Zavidim velikoformatašima !

sitnisvega
[26. 02. 2012.]

@ minimalistz: da je potreban "samo" bubanj i tocna temperatura vjerujem da bi mnogi fotoentuzijasti ili profesionalni fotografi sami razvijali svoje kolor filmove ili dijapozitive koji koriste c-41 ili e-6 proces, i to ne samo za plan filmove nego za leica i li srednji format. ali buduci da u igri nije "samo" odrzavanje temperature (koja usput receno pri odstupanju od samo 1 stupnja pri razvijanju daje potpuno druge rezultate, sto je katastrofa kod dijaca) nego i skladistenje i odlaganje kemikalija koje su vrlo stetne po okolis ali i za covjeka. nazalost, koliko ja znam, situacija je takva da u najblizoj sloveniji razvijanje jednog komada plan filma velicine 4x5 incha kosta 5 eura, a sken jednog istog takvog na drum skeneru koji moze optimalno reproducirati rezoluciju takvog negativa 100 kn. :

Antarctica
[26. 02. 2012.]

Na Jubitu sam gledao "Kodak"-ov dokumentarac o proizvodnji filma.Do tada nisam znao da se za emulziju filma koristila i kravlja koža.Onda recimo u jednom časopisu je stajalo da srebro iz razvijača ubija bakterije u kanalizaciji koje su potrebne za raspadanje tvari. I sam sam imao čast '88-e prvi put umočiti ruke u razvijač i taj miris opije zauvijek,ali za dobrobit svijeta i ekologije ipak je bolje da se široka masa bavi digitalijom.

flyboy
[26. 02. 2012.]

Jest. Fotografi i fotografija su usrali Zemlju. Dow chemical, Texaco, Merck i bombe sa osiromašenim uranom nemaju s tim nikakve veze

Antarctica
[26. 02. 2012.]

E sad..svatko ima svoj doprinos.Netko veći,netko manji.A ako netko ima nešto protiv Texaco-a,baš me zanima bi li se taj odrekao ključeva auta i zajašio konja? Nisam ja Flajboj rekao da su analni fotografi glavni krivci,ali hrpa hektolitara iskorištenih kemikalija se svakim danom morala negdje izliti. A gdje?

sanda
[26. 02. 2012.]

dobar ti lapsus, antarctica ;)

sholky
[26. 02. 2012.]

Potpuno sam digitalna generacija, u startu priznajem da o filmu ne znam puno, a i opcenito o fotografiji znam puno manje od Sokola ili Janka npr...

Ali mislim da niste bas u pravu.

U opcenito analogija-digitala raspravu ne moramo, i jedno i drugo ima svojih prednosti, valjda se slazemo da ih digitala ima vise. Ali stvar je u specificnim primjenama, i tu se ne slazem sa Sokolom.

Prvo, usporedba velikog formata sa 35mm DSLR-ovima nije fer. Usporedba sa srednjeformatnim digitalcima je.

Na Luminous Landscapeu su jos jako daaaavno radili usporedbu srednjeformatnog digitalca sa 4x5 printom, sto se rezolucije tice digitalac je ocito bolji.

Sad ne mogu naci link, ali isto su ponovili i relativno nedavno ali koliko su digitalci napredovali, ovaj put je "protivnik" bio 8x10" i najnoviji Phaseone je jednostavno bio ostriji, jos u glavi imam testne fotke.

Dakle, kad se naprave pravi testovi, vec postoje digitalna leda koja s dobrom optikom daju fotografije vece rezolucije nego bilo koja analogija.

A digitalci jos napreduju i ne pokazuju namjeru stajanja.

Film se ipak razvijao puuuuno duze nego digitalija, i logicno je da je u nekim stvarima superioran. U rezoluciji nije.

Je u dinamickom rasponu, ali tu je napredak kod digitale ogroman.

Danas Pentax K-5 od 2000 eura ima veci dinamicki raspon nego bilo koji Hasselblad ili Full Frame SLR. (i nemojte me hvatat za rijec sa ovim "full frame", svi znamo na sto se danas misli kad se koriste te rijeci :P )

Ovakvim tempom, nemam ni najmanje sumnje da ce i u dinamickom rasponu digitalci kad-tad biti superiorni bilo kojem filmu. Zapravo, ne kad-tad, nego vjerojatno prilicno uskoro.

hac
[26. 02. 2012.]

nije sve u rezoluciji sholky.....

vanja
[26. 02. 2012.]

U fotografiji sam svega nekoliko godina, ali ta analogija u zadnje vrijeme se provlaci kao neka hipsterska forsa. He shoots film! WOW!!!!

Sto, tezi je proces od okidanja do konacnog rezultata pa je samim time i fotografija cijenjenija jer je eto, uslikano filmskim tijelom? Ako sam nesto naucio nakon tisuca i tisuca kuna potrosenih na opremu je da s cime slikas u velikoj mjeri zapravo nije ni bitno. Bitan je krajnji rezultat! Ostalo se sve svodi na pricu tko ima veceg....

weberica
[26. 02. 2012.]

netko sluša ipod a netko ploče

netko crta na tabletu a netko na papiru

netko svira akustičnu a netko električnu gitaru

netko snima digitalno a netko analogno...

gušti su gušti , srećom imamo izbor i svi hepi

sholky
[26. 02. 2012.]

@hac: pa naravno da nije, samo je Sokol govorio o prednosti velikog formata za velike printeve, a kad se tu govori o rezoluciji ne stoji da je veliki format bolji, tocka.

Inace me bas briga cime se radi.

Meni je bitna poruka.

Nakon toga emocije, pa estetika, pa jos puno toga, pa tehnicka savrsenost negdje pri kraju bitnih stvari.

Ako netko ima dobru ideju za fotku i napravi je ajfonom, to mi je 100 puta bolja fotografija od milijuntog tehnicki savrsenog pejzaza ili portreta...

hac
[26. 02. 2012.]

narmalo da če na netu pisat da je digitalija bolja...bla,bla....znalci još uvijek film koriste.....a recenzije su i onako izmišljene za univerzalne znalce.....danas svatko ko je bar jednom u životu vidio onu stvar misli da je ginekolog ......

melodije
[26. 02. 2012.]

dok su nam mozgovi analogni bit će sve u redu...!

flyboy
[26. 02. 2012.]

Digitalni i filmski format snimanja nisu međusobno isključivi; naprotiv mnogi fotografi, uključujući i ovu spodobu ih paralelno koriste, ("take the best of both worlds"), ali treba pojasniti nešto drugo: Postoji uvjeravanje, posebno od strane lobija proizvođača elektronskih proizvoda uopće, dakle ne samo pr. fotoaparata da su film i kemija toksični i potencijalno opasni. Jesu. Problem nastaje kada se o toksičnosti dijelova od kojih se sastoji elektronska sprava , dakle i digitalni fotoaparati, šuti ili umanjuje značaj.

Prosječno digitalke traju nekoliko godina; tko će ih "sigurno" razgraditi? Nitko od nas; završavaju na smeću. Suprotno, da se htjelo, foto kemiju je vrlo lako i ne preskupo razgraditi. Dalje, digitalke krasi hiperprodukcija, što na smeću, što u foto-torbama već se broje u stotinama milijuna. Većina Nikona F ili Canona F1 ili whatever, ukoliko nisu fizički uništeni, rade još i danas ili stoje u vitrini; ne uništavaju prirodu. Toliko o ekologiji.

Dalje, proizvođači drže publiku na tihoj vatri i svakih cca 18 do najdulje 36 mjeseci dobijamo "revolucionarni" fotoaparat. Jebu te u zdrav mozak sa funkcijama i mogućnostima, bez videa uskoro nećeš moći kupiti digitalku. Dragi kolege, profesionalci i dragi (stvarno to mislim) fotoamateri, ni jedna digitalka na svijetu ne može dobro prikazati narančasto-zlatne nijanse. A upravo ti tonovi su bitni u mojemu radu (porteti ili moda u kasno popodne, rano jutro ili uz uporabu dosvjetljivača). Zato se kod ovakvih snimanja ubijem od šljake na računalu da to koliko-toliko dovedem u red. Ali koga briga? Važno da imamo milijardu piksela koje malo tko stvarno treba i wi-fi kartice, valjda slijedi facebook link ili kaj? I ta priča o dinamičkom rasponu; HDR ima veliki raspon, jedino kaj većina toga liči na kič. i, Da, he shoots film. WoW!

boriszulj
[26. 02. 2012.]

@sokole, s puno toga se slažem i ne slažem. Bez dubljih analiza, to što si napisao je jedan nostaligičan post za nekim prošlim vremenima koje svi mi idealiziramo jer smo bili mlađi, ambiciozniji, neopterećeniji, a poteškoće pri nabavci opreme i kemije su donosile jednu emotivnu dimenziju više u odnosu na današnje konzumersko društvo u kojemu je sve lako dohvatljivo. I to je u redu.

Ali tvrditi da film ima više duše nego digitalija je ...ne znam kako bih to nazvao, ali očito upravo odraz te nostalgije i ništa više.

Hajdemo obrnuti stvari pa postaviti da je digitalija nastala prije filma. Ziher bi tako sada pisao o njoj.

Da li će film preživjeti? Hoće. Jednako kao što još uvijek ima gramofona, pojačala lampaša punih srebra teških 10-tak kila i sl. Meni takvu nostalgiju izazivaju LP vinil ploče. Sjećam se kako sam ih s nestrpljenjem očekivao, kad bih kupio s velikom pažnjom brisao prašinu, vodio računa da imam nove igle za gramofon i uživao u prvim pucketanjima. Sada mp3 to radi (tvojom terminologijom) bez duše kakvu je imala ploča.

Fotoaparat, analogni i digitalni, je samo oruđe. A duša je u nama samima.

t_maras
[26. 02. 2012.]

Stvar je u tome da fotografija srednjeg i/ili velikog formata klasičnim filmom uopće nije jeftina. Pred neko vrijeme sam kontaktirao centralu Linhofa, poslali su mi cjenik i pozvali me na radionice (jednog dana možda i odem, sudeći po programu i opisu radionica izgleda da su vrhunski pripremljene i izvođene), no lova je bila oveća. Dobar start s par objektiva i nešto pribora nije moguć bez 10.000 EUR. Naravno da postoji rabljena oprema ili klonovi koje se može kupiti jeftinije, ali postoji i takva digitalija.

Spektakularna Linhof Technorama 6x17 cm, na primjer, treba posebni filter koji ispravlja vinjetiranje (17 cm široki frame nije lako ujednačeno osvijetliti) a taj filter košta kao solidni prime objektiv u 35mm formatu, bilo filmskom bilo digitalnom. Da ne kažem da takav filter i poždere koju blendicu svjetla.

Ukratko, kakav god profesionalni rezultat fotografijom odlučili postići, filmski ili digitalni, vjerojatno je da se netko sjetio da profesionalni rezultat može - zašto ne? - i koštati puno para.

sokol
[27. 02. 2012.]

Dobro da se rasprava odvija u mirnom tonu. Promišljajući dok čitam vaše odgovore i razmišljanja, došao sam do jedne blitz spoznaje, koja mi se što više o njoj razmišljam čini sve bližom.

Naime, u čemu je ustvari kvaka22, pa kavaka22 je ustvari u poimanju svijeta, ili svjetova. Danas očito koegzistiramo u dvije paralelne stvarnosti, u virtualnoj i u fizičkoj ili onoj stvarnoj, možemo li ijednu nazvati stvarnom ?

Tako je i sa fotografijom postoji ona stvarna i ona virtualna. Činjenica je da je za naše poimanje danas ono stvarno nešto opipljivo, nešto fizičko, u trenu kad je stvoreno je stvarno i fizičko, a to je nazovimo ga negativ ili pozitiv, bio on na staklenoj ploči, ili na celuloidnoj traci ili listu, svejedno ali stvoren je takav i takav je originalan izvorni, od njega možemo stvarati klonove, kontakt kopije, koje su isto fizičke, ali su kopije, a možemo ga i virtualizirati, odnosno pretvoriti u jedinice i nule, skenirati, ali tada više nije stvaran i fizički tada je virtualan, kao naš razgovor, telefonom, kao razgovor video vezom na Skypu, virtualan je, nema stvarnog, rođenog, fizičkog, nastalog negativa, nema fotona na emulziji, samo su jedinice i nule, koje, kako su nastale u trenu, u trenu mogu i nestati, bez traga, dovoljan je jedan EM udar i jedinica i nula nema, nema našeg razgovora nema skypa,nema virtualnog svijeta, ali onaj fizički je ostao, negativ je ostao. Naravno i fizički svijet nije neuništiv, i negativ može izgorjeti u hipu, ali to su krajnosti u ciklusu postojanja svega, gdje je i čovjek potrošan i jednog dana prirodno nestaje.

Jedinice i nule nisu stvarne, one fizički ne postoje, one su plod ljudskog uma, pismo koje definira, oblikuje nešto što želimo iskazati, pokazati, zapisati riješiti, ali ustvari fizički ne postoje, možemo ih isprintati-materijalizirati, ali originala nema, fotoni su u mikrosekundi nestali na putu od senzora do procesora, virtualizirani su, čak ih ne možemo niti klonirati, možemo ih samo povremeno iz virtualne stvarnosti, iz paralelne stvarnosti, povremeno, bezbroj puta materijalizirati-printati, ali u stvarnom svijetu oni ne postoje, sve te naše digitalne fotografije su ustvari fikcija, fikcija koja postoji samo u virtualnom svijetu, binarnim pismom zabilježena, ali nikad fizički stvarno zapisana.

Naravno, digitalna fotografija će i dalje doživljavati svoju ekspanziju i usavršavanje, ali uvijek će ostati samo virtualna, nikada fizički stvarna.

Bile su na forumima vani mnoge rasprave, o rezoluciji i o tome što ima bolju rezoluciju, i zaista površno gledano, digitalni srednji format ima bolju rezoluciju, ali ustvari nema, jer to je samo obmana, samo privid, jer mnogi testovi se rade tako da se sa srednjeg formata uzima crop 100%, a sa velikog formata 500, 600 ili 1000 %, jer kažu to se mora tako da bi bila fer usporedba, ali to su gluposti, jer zanimljivo nikada nitko nije uspoređivao recimo APSC senzor i senzor leica formata tako da je sa jednoga uzimao 100 % crop a sa drugoga 200 % crop, ako je senzor veći onda je veći i gotovo, tako je i sa velikim formatom filma, 9x12 cm je jednostavno puno veće od 4,8 x 3,6 cm.

Zgodno je u jednoj usporedbi prikazano,kada su inzistirali na proporcionalnosti radi tzv. realne prosudbe, onda je netko predložio, da, ako već ide veliki format filma na 1000%, onda neka i srednji format digitalije ide na 1000 posto, i znate što se dogodilo, na velikom formatu su se jasno raspoznavale linije a na srednjem formatu digitalije, bilo je jedno veliko NIŠTA, nešto neprepoznatljivo se razlilo po monitoru, a od linija niti traga. To je prava usporedba, ali ustvari niti to nije realno, jer je upitno na kakvom skeneru je rađeno, nije isto na jednom Heidelbergu i na jednom 150 $ flatbetu.

Što se tiče srebra i zagađenja, mislim da bi vojske fotografa trebale bjesomučno razvijati filmove, i još ne bi stigli milijune tona, raznih domestosa, cifova, meisterpropera i calgonita, koliko dnevno ova jadna zemlja proguta, a to sve ubija bakterije, i ne samo bakterije, a koliko sam čuo srebrno posuđe i beštek su proglasili nehigijenskim jer su na njemu nađene bakterije koje se na inoksu ne zadržavaju !

Da se razumijemo, i digitalija i film će zajedno koegzisitrati, korisiti ću i jednu i drugu opciju, i to intenzivno, i baš me zanima što će Canon izbaciti na jesen od petice.

Međutim, ostaje i dalje činjenica, da digitalija nikada neće skinuti film, u nekim segmentima fotografije, sa trona.

I ne, stvarno se ne radi o nostalgiji, činjenica je da sam tradicionalist, i ne volim kada moderno odbacuje, onako bahato sve staro i tradicionalno, jer ipak su tu neke vrijednosti koje treba sačuvati, ali ovi moji stavovi nisu pokretani nostalgijom, nego činjenicama i jednim filozofskim promišljanjem.

Jer činjenica je da je virtualno jedno, a fizički stvarno opet drugo, i činjenica je da fizičko može biti i virtualno, ali pri tom ne prestaje biti fizičko, a virtualno može biti samo virtualno i bez obzira na povremeno materijaliziranje-printanje, ustvari ne postaje izvorno fizičko, nego izvorno i dalje ostaje virtualno. To je jednostavno činjenica.

@t_maras, sa 10000 eura se u high-end velikom formatu mogu stvoriti čuda, a istovremeno sa 10000 eura se u high-end digitalnom srednjem formatu, ne može niti kofer kupiti ( malo karikiram ), ali stvarno sa 10000 eura se u high-end digitalnom srednjem formatu ne može kupiti niti četvrtina tijela, a o objektivima da i ne pričam. Zašto napominjem High-End, pa upravo zato jer u velikom formatu je jedan Linhof, SInar, Alpa, Schneider, Rodenstock....i još neki, upravo high-end oprema, a da ne govorim o onome što je Janko napomenuo, a to je optička manipulacija, koja sa ničim drugim jednostavno nije moguća kao sa velikim formatom .

Moram reći i to da se za cijenu, recimo jedne petice dvojke, i to samo za cijenu tijela, može vrlo solidno opremiti sa Velikim formatom, kamera, dva objektiva, dosta dodatne opreme, filmovi kemija i još dosta raznih potrebnih sitnica, a za cijenu jednog 17-40, dobije se solidan nov skener koji solidno ( ne kao jedan Heidelberg ) ali solidno, skenira sve do formata 8x10".

Tako da, dosta je to novaca, ali nisu to baš tako basnoslovne cifre o kojima se priča, naravno kako je rekao Janko, kod fotografiranja velikim formatom, čovjek se mora dobro koncentrirati, dobro promisliti kadar, svjetlo, postavke, dobro pamtiti film holdere, bilježiti koji je eksponiran a koji nije, voditi bilješke o postavkama, tako da se sa velikim formatom ne rafala i ne troše enormne količine filma i kemije.

Što se tiče terminologije, sa i bez duše, pa to sam u ovom tekstu već i napisao, naravno to je samo moje mišljenje, ono što je virtualno ne može imati dušu, to naravno ne znači da nismo kada fotografiramo digitalno u tu fotografiju ugradili, svoju dušu, volju, htijenje, ljubav, znanje, svakako jesmo, i digitalne fotografije mogu vrvjeti emocijama i svim vrstama osjećaja, ali i dalje ostaju samo virtualne.

Da se prisjetimo slikarstva, i dalje tvrdim, kao što fotografija nije mogla i ne može već preko stoljeća i pol zamijeniti slikarstvo, isto tako digitalna, senzorska, virtualna fotografija, neće moći u svim segmentima zamijeniti onu stvarnu-fizičku, filmsku fotografiju, sigurno će koegzistirati i jedna i druga, s tim da će se i filmska fotografija sigurno dalje razvijati na jedan novoprilagođeni način, i vrlo brzo će, ustvari već sada počinje doživljavati svojevrsnu renesansu, tako sam imao prilike čuti da i naš Hrvatski Fotosavez obnavlja velikoformatnu opremu od kamera do aparata za povećanje !

Antarctica
[27. 02. 2012.]

Krasno napisano.I moram priznati da me ovo spominjanje silnih domestosa i inih sredstava nagnalo da promislim hoću li ubuduće prozivati analognu fotografiju ne-ekološkom.

Ali što jest-jest.Fotografija nije fotografija dok se ne prenese na papir.Odmah se sjetim dana kad sam iz foto-studija donio fotografiju 20x30cm,koja je bila izrađena po onom "izravno iz kamere" i dojam mi je bio kao da boje i pikseli na njoj viču "hoćemo još"! Većeg formata naravno.

A o trajnosti da spomenem kada je moj otac prije par godina donio 2 stare kutije u kojima su bile staklene negativ-ploče snimljene tko zna kad.Format cca 10x15(da ne lažem sada),ali tako lijepo sačuvane da su se i nakon tih barem 80-ak godina(sudim po detaljima rodnog mjesta) mogle izraditi odlične slike(fotografije).

Besmisleno je pitati tko će nakon 40 godina moći odnijeti neki HDD negdje na razvijanje.

weberica
[27. 02. 2012.]

budimo realni, hobisti danas jedva nađu par sati vikendom da odjure nekud u prirodu ili maksimir opale par fotki i poslije to provuku kroz fotošop. Rijetko tko ima vremena i prostor da cijelo popodne brćka razvijač u labosu a ni cijena filmova/razvijača/papira nije zanemariva.

Nekad smo fotke slali frendovima u pismu, danas ih obajvljujemo na zine ili fejsu i šaljemo mejlom. Samo one najbolje isprintamo za album ili izložbu u formatu 20x30 (ili manje) za što je dobar bilo koji bolji digitalac.

a komericijalno? svi traže digitalni oblik, da to mogu isprintati, obraditi za tisak, staviti na web, fejs, u mejl...

tak da moje mišljenje je da će se analognom fotografijom baviti samo rijetki pojedinci iz čistog gušta kao što samo rijetki voze oldtimere ili doma mijese kruh. I nisu rijetki zato što to nije kvalitetno nego jer je alternativa brža, jeftinija i/ili jednostavnija.

No, žao mi je da je analogna fotografija izumrla i na foto odjelu u primijenjenoj , to je stvarno šteta.

Mravak
[27. 02. 2012.]

Volio bi da mi netko pokaže veliku tonski bogatu sliku digitalno snimljenu i otisnutu na dobrom papiru koja će imati onu tonsku finoću koju ima kemijski fotopapir. Svaki dan gledam usporedo stare velike slike od 1 m i nove iz dobrih Epsona, ali one stare imaju neku finoću koju nikako ne postižem na inkjetu. Isto tako mi niti jedan offset tisak (kakav god da je duplex) nije poput bakrotiska. Za mene digitalna snimanja imaju veliku prednost što se oštrina može dobivati slaganjem više slojeva (stacking), a to nikako ne ide ni sa kakvom malom blendom. I opet, pogled kroz tražilo 55 godina starog Rolleiflexa ima neki čar, možda privid mekoće i sažetosti kojega vidim na tatinim negativima. Zato, za izložbu od dobrih negativa samo fotopapir.

Nije bitna rezolucija, nego tonska raspodjela i odziv boja. Rezolucija služi za reklamnu prodaju.

epozar
[27. 02. 2012.]

pa stvar dobrim dijelom je u veličini "frejma"

uglavnom što veči to je kvaliteta veća, bilo to mikrokontrast, boja, bokeh

blue
[27. 02. 2012.]

Ne čini li vam se možda, a imam osjećaj da je to gotovo pa pravilo, da se fotografijama uslikanim digitalcem traži dalka u jaju, dok je analogiji sve oprošteno jer analogija ima dušu. Znaš, svak može uzet digitalac i škljocat, a analogiju samo umjetnici koriste pa automatski svaka ta fotografija vrijedi više.

Meni je mutna fotografija - mutna fotografija, loša fotografija je loša fotografija bez obzira kako i na čemu je nastala.

flyboy
[27. 02. 2012.]

Umjetnost (kaj je to, zapravo?) nije isključivo pravo filma; film se koristi i za arhiviranje. Francuski državni arhiv (i ne samo oni) ponovno dokumentira sve na filmu jer se pokazalo da se svi digitalni mediji raspadaju brže od očekivanog. Kvalitetno razvijen dijapozitiv pohranjen na temperaturi cca - 20 celzijusa navodno drži 40 000 godina...o tome bumo za 40 000 godina..

Zeke
[27. 02. 2012.]

Lijepo mi je na zinu čitati rasprave ovog tipa. Ne pravim neke velike razlike niti mislim da je netko umjetnik samo zato što koristi analognu tehnologiju. No, ne želim biti licemjeran. Digitalnoj fotografiji privukle su me u prvom redu tri prednosti: komocija, ekonomičnost i praktičnost. Ne moram mijenjati film nakon svakih 12, 24 ili 36 snimaka, na ekrančiću aparata mogu istog trenutka vidjeti greške u ekspoziciji, zavaljen u fotelju i s laptopom na koljenima prenesem ih i uređujem u vrijeme koje mi najviše odgovara, tj. kad imam slobodnog vremena i sve je MNOGO jeftinije.

S druge strane prilično su mi i ograničene mogućnosti instaliranja labosa u stanu. Točni su i argumenti kako je dobra fotografija dobra fotografija bez obzira na medij koji je korišten, a na to se mogu onda nadovezati i sve silne priče o megapixelima.

Iskreno, jedva čekam da u potpunosti osposobimo labos u fotoklubu ( nedostaju samo neke sitnice - sigurnosno svjetlo, posude, papir i kemija. Nadam se da ću onda vrijeme provedeno na sastancima kluba ponekad iskoristiti i za razvijanje filma i poneke fotografije. Jer jedino potpuni analogni postupak ( bez digitalizacije negativa ) ima mi smisla.

Digitalna fotografija nezaustavljivo napreduje, ali još uvijek nije dostigla ono o čemu Sokol govori ( a mi živimo danas, a ne sutra ). Niti jedan digitalac nije uspio ponoviti fotografije Ansela Adamsa - tehnički gledano. To jesu nijanse, ali nama su upravo nijanse bitne.

Da li bi se bavio analognom fotografijom da mi vrijeme i novac nisu presudni - DA.

I na kraju, ne kod svih, ali kod nekih ljudi koji se bave analogijom, cijenim ne nostalgiju, već hrabrost, volju i težnju ka izvrsnosti.

weberica
[27. 02. 2012.]

ova rasprava bi se mogla proširiti na domaći ajvar i kobase vs. kupovnog, ručno šivana odijela vs. industrijskih itd itd...

Sve navedeno ima svoj trošak izrade, kvalitetu i rok trajanja, svoju cijenu, proizvođače i svoju klijentelu.

boriszulj
[27. 02. 2012.]

Moram priznati da sam više nego ugodno iznenađen tonovima i načinom komunikacije na ovoj temi. Ovako bi tebalo uvijek.

Mišljenje o temi sam rekao. Najvažnije je da se okupljamo oko nečeg lijepog i nadasve kreativnog, a svatko sukladno mogućnostima (vremenskim i financijskim) te svojim talentom, oplemenjuje ovu divnu granu umjetnosti bez obzira na kojemu mediju radio.

P.S. Izgleda da su biometeorolioške prilike povoljne!

:-)

sanda
[27. 02. 2012.]

borise priroda analogije je mirnija i promisljenija :)

Matej9o
[27. 02. 2012.]

mi mladi nismo adekvatni da komentiramo u tom podrucju :) Samo cu reci da vas podrzavam i cijenim ljude koji drze do cuvanja nekih stvari.

Takoder, volio bih sam nauciti vise o analogiji, razvijanju sto 35mm pa i vecih formata.

Antarctica
[27. 02. 2012.]

Kupujem Nikon F5. U odličnom stanju naravno.

flyboy
[27. 02. 2012.]

Digitalne i tradicionalne tehnike se (umjesto izraza "analogno" koji mi je malo nezgrapan), isprepliću na često nepredvidiv način. Ne znam koliko su vam poznate platinotipije; proces izrade monokromnih fotografija iz negativa kontaktnim kopiranjem, utemeljen na kemiji željeznih oksida i izloženosti UV-zračenju. Umjesto srebra u emulziji za papir je platina, - vrlo, vrlo pojednostavljeno. Papir se premazuje emulzijom i nakon sušenja se, sa negativom postavljenim preko papira izlaže jakom izvoru UV-zračenja, tradicionalno, jakom suncu (UV lampe se također koriste, pogotovo zimi). Sada dolazimo do uvodne Sokolove teme o velikim formatima filma; proces je takav da nije moguće staviti negativ u masku za povećavanje - ako hoćeš platinotipiju 4 x 5 inča, negativ mora biti iste veličine. Stvar drži vodu do 8 x 10 inča, jer je relativno jednostavno nabaviti kameru tog formata. Ali fotke 50 x 75 cm? Jedino riješenje je uvećanje negativa do željene dimenzije. Imao sam priliku izrađivati kopije negativa velikog formata i ne pada mi na pamet ubuduće pokušavati slično, pokušajte sami u kućnom labu, pa mi javite kak vam se sviđa...

Dakle već ovdje skače cijena tradicionalne fotografije ovog tipa. No, kako je za izradu platinotipija potrebnan vrlo kontrastan negativ (iz normalno razvijenog ne može se izraditi), došlo se do toga da je kopiranje i izrada kontrastnog velikog negativa puno lakša, brža i jeftinija uporabom digitalne tehnologije (scanneri, itd...), pa čak i fotke snimljene dgitalnim fotoaparatom mogu biti otisnute na platini. I to jako dobro.

Inače, fotke iz digitalnog formata izrađujem na "Satin" papiru; štos je u tome da se , obzirom na strukturu emulzije, boje iz pisača ne upijaju prebrzo nego se prije potpunog sušenja malo preliju jedna preko druge. Zato fotka ne izgleda "digitalno" nego podsjeća na fotografije izrađene na kvalitetnom kolor-papiru iz najfinijeg negativa...

Ovo nas opet vraća na ideju da je važno fotografiju uvećati i prezentirati na nekakvom zidu ili u portofoliju, manje je važno čime je snimljena.

P.S. Drago mi je da se svi na ovom sajtu ponovo vole, teku mi suze radosnice, šmrc...

tetivika
[27. 02. 2012.]

Sokole, nikad ne reci nikad!

DavorSmokovic
[27. 02. 2012.]

Mir ljudima dobre volje. Za digitalno nastrojene evo svježeg primjera kamo to ide: 41 Megapixel Compact Camera

Antarctica
[27. 02. 2012.]

Fujifilm rules!

Double
[27. 02. 2012.]

ŽIVJELA ANALOGIJA :)

DavorSmokovic
[27. 02. 2012.]

Double, barem tebi nece nitko zamjeriti to sto pises velikim slovima ;-)

minimaliszt
[29. 02. 2012.]

Razvijanje kolor filma 4x5 incha u Düsseldorfu košta 2,50 EUR bez MwSt-a i poštarine.

minimaliszt
[04. 03. 2012.]

I tak.

drnda
[05. 03. 2012.]

ma, velim vam :

prizemlje + cvijeće na prozoru + ljeto + sunce + čim više parkanih auta pred zgradom + prazni bijeli (po mogućnosti čisti) zidovi...

ko to more platit?... ;-}

Blackadder
[05. 03. 2012.]

dobro veli drnda...

minimaliszt
[14. 03. 2013.]

Mali izbor iz zadnje serije 4x5 dijača razvijenih u kućnoj režiji, 100% ručno:

4x5provia1

4x5provia2

prolaznik
[14. 03. 2013.]

Često sam puta u diskusiji s kolegama kao zagovornik teze da digitalci nikada neće dostići kvalitetu i gušt snimanja na film kao što nijedan audio CD nikada neće dostići kvalitetu longplejke kad se stavi na pravi gramofon. Kao što se većina zagriženih audiofila nikada neće odreći dobrih starih 'longača' tako se i pravi fotografi ne odriču filma. Ali činjenica je da nam digitalija donosi nebrojene prednosti, nekoć sam sanjao o tome da neko izmisli fotić na kojem se film nikada ne istroši a evo danas samo ideš i klikaš šta ne valja brišeš i nema više troškova oko kupnje filma, izrade itd. itd. Bavljenje fotografijom u nekom većem opsegu je uvijek bio skup sport i činjenica je da je s dolaskom digitalije sve to puno dostupnije svekolikim masama. Ipak - film je film.

boriszulj
[15. 03. 2013.]

Analogna fotografija je drugačija od digitalne, slika CRT monitoru je durgačija od plazme, plazma je drugačija od LCD, a to je sve drugačije od LED, mehanički sat je drugačijji od digitalnog, avion propelerac je drugačiji od mlaznog, telefon na brojčanik je drugačiji od smartphonea......

Što znači drugačiji? Bolji?? Pa i ne baš.

Već sam u više navrata trvdio da oni koji su "zapeli" u analognom svijetu to rade isključivo iz subjektivnih osjećaja,a nikako iz objektivnih razloga.

Argument da je analogna fotografija drugačija stoji, ali samo u činjenici da je drugačija. A i tu postoje razne mogućnosti obrade da ta razlika postane jedva primjetna.

Digitalna fotografija je apsolutni napredak za fotografiju iz činjenice da je ona sada dostupna gotovo svakome i da se njome mogu zabavljati i oni kojima je prije bila nedostupna, tako da su se "otkrili" i mnogi talentirani pojedinci, te se značajno povećao broj dobrih fotografija. Možda to neke smeta, jer danas svaki "sroljo" može i zna fotografirati, a "nekad smo mi morali ovo i ono.." Ti mladi! Kud taj svijet ide!

Je, ima i hrpa snapshotova, ali meni je bitan onaj prvi broj. Broj dobrih fotografija, a tih ima sve više i konkurecija je velika. Danas se treba dobro potruditi kako bi bili originalni i zanimljivi.

Kako god, na film se ne bih vratio nikada, jednako kao što volim voziti automobil, a ne biti u kočiji.

memex
[15. 03. 2013.]

Slozio bih se sa janimirom doubleom i drndom :)

Febivjetar
[15. 03. 2013.]

eo priznam da sam napokon nekaj forumskog sa guštom pročitao.... napokon nekaj dubljeg a ne samo pusta, suhoparna tehnologija i best buyevi....

Febivjetar
[15. 03. 2013.]

što se pejzaža tiće filmska fotka je itekako živa. je, istina, mlađe genracije furaju uglavnom digitaliju ali oni vrhunski, top pejsažisti uglavnom su na filmu i koliko vidim ne pomišljaju uopće na digitaliju. tu i tamo stichaju više digitalnih fotki u jednu veliku da bi dobili otprilike sličnu kvalitetu analogiji ali na kraju ipak priznaju da što se tiće optičke kvalitete digitalija još nije do nogu analogiji(kao što je to Sokol dobro argumentirao). o cjenovnim usporedbama već je tu dovoljno napisano tak da nema smisla ponavljati.

za mlađe "digitalne" generacije valja spomenuti imena fotografa(uglavnom pišem pejzažiste) koji i dalje fotkaju na film:

Michael Fatali

Guy Tal

Joe Cornish

Charlie Waite

David Ward

Clyde Butcher

Jack Dykinga

Rodney Lough Jr.

eo to su uglavnom oni koje iz glave vadim na prvu van čije radove često pogledam...

samotnjak13
[15. 03. 2013.]

Slažem se sa filmom. Čovjek koji me uputio na krivudavi put učenja i kojim još trapkam, često u mraku, je radio sa Leicom i Hasselbladom i imao mali lab u podrumu. I ja sam počeo sa filmom i sve je više manje šljakalo dok sam bio u Njemačkoj.

A, onda sam se vratio na HR standard i odjednom mi se nakupilo. U većem gradu se još i da, ali provincija je nešto sasvim drugo.

Nisam mogao do filma koji sam htio, nitko mi nije htio razviti CB rolu, kad bi mi razvili film u boji znalo se dogoditi da negativ pokazuje više od fotografije pa mi je na fotki falio dio nečijeg stopala npr...

Ubijalo me što moram kupovati sve - baterije, film, razvijanje filma, fotografije. Tako se nije moglo vježbati bez bankrota.

Digitalna hiperprodukcija je loša ako se sva objavljuje. Meni je ta ista hiperprodukcija poslužila za vježbu bez troškova ili unutar već postojećih (punjač za bateriju, računalo i sl.) Tako se učiš. Radeći. Moja Minolta je koštala 14.500 KN kad se pojavila na tržištu, a ja sam je uzeo (debelo) rabljenu za 2000kn - 2011 godine. Sa dva stakla sa filmske Dynax 4 i sa jednim staklom sa digitalne imam raspon od 19-300mm i radim. Zato što mogu bilo kada uzeti sve to i ići fotografirati bez razmišljanja o tome tko će me sve pokušati 'oderati' za 300+ fotki koje ću napraviti učeći neku tehniku ili jednostavno vježbajući rukovanje tijelom bez gledanja ili bilo što drugo...

Digitalija mi je donijela to da ne trebam skupu kemiju ni prostor ni papir ni povečivač ni posude ni kvačice ni ništa od onoga što je esencijalno za film.

U PS-u se trudim koristiti se tehnikama iz tamne komore. Dodge and burn i sl. ND filter mi ne treba jer ga mogu dodati u računalu. Opet ušteda. Crop. Sad više nikada neću biti žrtva lošeg kadra, a ako jesam nikoga ne mogu okriviti nego sebe, ali tako se uči...

I da ne tipkam u beskraj, digitalija ima nedostataka, ali film ima jedan koji ja jednostavno ne mogu preskočiti ni zaobići. Cijena. Baviti se filmom , za mene je značilo samo jednu stvar-neću se baviti fotografijom uopće jer nemam odakle. Digitalno doba me spasilo da mogu imati hobi koji me ispunjava i koji mi dopušta kreativno i umjetničko izražavanje, sve u vrlo malom i jeftinom prostoru moga računala. A, ako netko misli da digitalna fotka nije stvarna i da nema dušu, neka si misli što hoće. Moje fotke imaju dušu jer su s dušom stvarane.

Febivjetar
[15. 03. 2013.]

samotnjak, ako dobro pročitaš vidjeti ćeš da niko pa ni sokol nije rekao da digitalija nema dušu... dapaće baš je rekao da ima. naravno sa preduvjetom da smo istu "utisnuli" u naš rad a sad koliko je stvarna u smislu virtualnog postojanja ili opipljivog fizičkog mislim da je i više nego dobro elaborirao Sokol. i jedna i druga imaju prednosti i mane. osobno sam na digitaliji zbog niza njezinih prednosti iako bih volio jednog dana imati novaca i za veliki filmski format.

kopca
[15. 03. 2013.]

Fotografiranje aparatom bez autofokusa je čarolija, razmišljanje o tipu filma koji ćeš koristiti također, razmišljanje o svjetlu, kompoziciji. Strpljenje, odmjerenost, odlučujući trenutak. Miješanje kemikalija, razvijanje filma, pranje, sušenje - ništa od toga u fotografiji nije vrijednije. Povećavanje na papir kao vrhunac nečega što se zove kreativni proces. Kreativni proces. Za to vrijeme korisnici digitalnih aparata nastavljaju pritiskati svoju omiljenu tipku - "delete"...

hac
[15. 03. 2013.]

evo kopca sve sažeo u 3 rečenice d,-)

Filip
[16. 03. 2013.]

Analogija ce umrijeti. Bez obzira na nostalgiju i dobra stara vremena.

Zivot ide dalje i show must go on.

sokol
[16. 03. 2013.]

@Filip, neće analogija nikada umrijeti, iz jednostavnog razloga, što je u najekstremnijim scenarijima, da prestane sva proizvodnja potrebna za analognu fotografiju ( a što sigurno neće, jer otvaraju se nove manufakture za proizvodnju svega potrebnog za analognu fotografiju ), opet je moguće raditi sve kao što se radilo u samim počecima fotografije. Danas je moguće u kućnoj izradi napraviti i velikoformatnu kameru, objektivi koji postoje popravljati će se i dalje, i manufakturno proizvoditi i novi, miksati će se kemija doma......sve to je kod analogije moguće, a kod digitalije nije, zato analogija i nije baš omiljena u poslovnim planiraljima mas produkcije i profita velikih korporacija. Recimo moje dvije linhofice su starije od vrlo mnogo Fotozinovaca dakle oko 40 godina i funkcioniraju kao prvog dana kada su proizvedene, i uz možebitne sitne popravke u budućnosti funcionirati će vjerovatno još 40 godina i više, što je za digitaliju nemoguće, čak i teoretski. Kako sam već ranije spomenuo, uz dosta truda i volje čovjek si može sam napraviti velikoformatnu kameru, da možda će za to trebati i godina dana, ali nastati će vrlo dobra i funkcionalna velikoformatna kamera, digitalnu kameru si nikada nitko neće moći napraviti kod kuće. :) Veliki koncerni i korporacije možda napuštaju analogiju, kažem samo možda, ali zato su počele nicati MANUFAKTURE. Dakle analogija će umrijeti, jedino tada kada i čovječanstvo izumre ili se usljed neke katklizme vrati u neolitik, ali tada u tom slučaju će se opet prvo razvijati analogna fotografija, puuuuuuuuno prije digitalne, jer na koncu i mi smo još uvijek analogni, srećom nismo digitalni. Čak i ako uzađemo kao Drevni sa Atlantisa, opet ćemo egzistirati kao analogna energetska bića, ne kao jedinice i nule.

Vrlo dobar osvrt na relaciju analogno - digitalno možete vidjeti ovdje, jedan novi genijalni tekst o čaroliji null ODGOVOR ZA MOLLY :)

DOBRO SVJETLO

Filip
[16. 03. 2013.]

@Sokol, ti si pravi romantik :)

Niti meni se ne sviđa činjenica da umjesto kvalitetnog sve pretvori u pristupačno, jeftino i masovno.

Nažalost, ne dolazi tolika velika masa analogaca (:)) koji bi podržali te manufakture. Manufakture nastaju jer imaju smanjen trošak proizvoda i specifičniju namjenu, te kapacitet dovoljan taman koliko tržištu treba. To što se otvaraju manufakture nažalost nije pokazatelj razvoja nego umiranja proizvoda.

Na kraju, svi smo imali i imamo svoje vrijeme i mjesto pod suncem.

melodije
[16. 03. 2013.]

Da nema digitalne fotografije ja vjerovatno nikad ne bi imao ušao u taj svijet. Zahvaljujući tomu, mogu sebe izraziti na još jedan način, pored ostalih. Sve analogno će uvijek biti bliže čovjeku jer to je naša priroda, no čovjek je stvorio i digitalno i sad se mora naučiti nositi i s time. Sa stvaranjem nečega, stvara se i odogovornost prema tomu. Nostalgično gledanje unatrag prema analogiji upravo dopušta to nehumano gomilanje digitalije (Baudrillard). Naučite nas - ne osuđujte nas! Ja želim učiti, a vjerujem da nas ima mnogo!

Za nekoliko dana 11 mojih fotografija će izaći u jednoj zbirci poezije.

Sve su digitalne, ali su izašle iz mog analognog mozga...

Kaboom21
[16. 03. 2013.]

filmska vrpca još uvijek ne ide nikud. ponešto o toj tematici govore neki od najvećih svjetskih direktora fotografije i redatelja u ovom filmu.

to što kompanije poput kodaka više ne ostvaruju abnormalne profite, pa si sve nešto razmišljaju kako bi oni van iz tog posla, to je drugi par rukava... pa fotokemika je radila do prije godinu dana ;)

vratimo se na film ... ameri planiraju digitalizirati sva kina do kraja 2015. i sada su na 50%, ali što je sa tržištima poput npr. indije?

" India is the world's largest producer of films.[18][19] In 2009, India produced a total of 2961 films on celluloid, that include 1288 feature films.[20] " ... ovo također znači jako puno kopija za kino distribuciju u zemlji od 1,200,000,000 stanovnika.

boriszulj
[16. 03. 2013.]

Ovo što je @kopca napisao je samo potvrdilo ono što tvrdim.

Razlozi za ostanak na filmu i žal za filmskim vremenima je isključivo subjektivne naravi, a parametri koji se spominju se niti na koji način ne mogu objektivizirati ili izmjeriti.

Fotografija izlazi iz mozga i oka fotografa, a fotografski aparat je samo njegov kist kojim ostvaruje svoj naum. Da li je taj naum pohranjen na filmu ili digitalno potpuno je irelevantno, a oni koji to ne uviđaju ne vide dalje od vlastite nostalgije.

I sad sam tek skontao da je topic star godinu dana i da sam o tome još tada pisao! :/

NITROS
[16. 03. 2013.]

Slažem se da će opstati, ali da je visoki format jedino što će se koristiti za priznate publikacije mislim da nisi u pravu. Kvaliteta i tehnologija je danas toliko napredovala da jedan senzor u FF fotoaparatu parira medium format leđima (mislim na D800), a pitanje je vremena kada će senzori imati sve veći i veći dinamčki raspon.

Mene više smeta činjenica što jako mnogo fotografa koji fotografiraju danas film misle da baš zbog tog procesa koji se mora proći da se fotografija okine, njihove fotografije tipa ograde ili kvake vrijede više. Mislim, nemojte me krivo shvatiti, poštujem sve fotografe, ali umjetnička vrijednost rada se ne mjeri u veličini filma, senzora. Mjeri se u ideji, težini postizanja te ideje i završnoj realizaciji.

S tim da sam pročitao jednu rečenicu tipa: "Nekada su fotografi bili kemičari, danas su umjetnici" I tu se slažem, osobno sam više puta planirao ući u filmsku fotografiju, ali baš zbog nedostatka vremena da naučim procese razvijanja, nikada se nisam tome baš posvetio. Lakše mi se fokusirati na ideju kada znam da me svaka fotka koju okinem ne košta određeni iznos, kada mogu isprobavati i vidjeti to što sam okinuo na ekranu.

U potpunosti se slažem da fotografija koja je isprintana, ima puno bolji osjećaj i vrijednost i da, osobno printam fotografije baš zbog tog razloga. Obožavam fini papir držati u rukama i biti zadovoljan s time što sam napravio.

pisoj
[16. 03. 2013.]

Vrijednost u umjetnosti je sam proces, to je ono što mijenja čovjeka.

elvis
[16. 03. 2013.]

Da li sam ja nešto krivo shvatio kada sam negdje pročitao da je "Contrast ratio" koji se kod monitora kreće oko 1000:1 pa naviše kod papira negdje oko 100:1 ?

Ako je ovo istina, gdje ili na čemu mogu vidjeti tu silnu prednost velikog formata?

Didokles
[17. 03. 2013.]

e moj sokole(rodonačelniće teme) puno si puta upotrebio riječ nikad,a život nas uči da nikad ne kažemo nikad,drugim ričima "stani malo na balun"

boriszulj
[17. 03. 2013.]

@elvis potaknut tvojim postom malo sam njuškao i našao da je na sjajnom papiru contrast ratio do 200:1, a na monitorima preko 1000:1.

Razvidno je da se na papiru ne može vidjeti bilo kakva prednost po tome pitanju.

Međutim ako se koriste dijapozitivi onda se mogu vidjeti sve kakrakteristike filma. Dobre i loše.

Osobno, nisu su mi nikada legli dijapozitivi.

Danas se bez problema fotka sa iso 800 i 1600, a šum na takvim fotkama je minimalan.

Sjetimo se kako su izgledale fotke na iso 800 na filmu, koliko su takvi filmovi koštali i gdje su se mogli nabaviti. Iso 1600 nisam imao prigode nikada ni vidjeti.

sokol
[17. 03. 2013.]

@Elvis, mislim da nitko neće ozbiljnu izložbu fotografija postavljati tako da s galerijskih šina vise monitori. :) I na kraju veliki format je veliki format, i kada ga se skenira isto se gleda na monitoru, samo s razlikom što, zavisno od više parametara, recimo format 4x5 inča ima cca. 200-300 MP, a 8x10 cca. 1300-1600 MP, što se rezolucije tiče, iako u ovoj priči niti ona sama nije na prvom mjestu, kada se govori o prednostima filma u pejzažnoj fotografiji. Usput rečeno, nedavno sam jednom korisniku morao pripremiti jednu svoju fotografiju za print u formatu 4x5 metara, pa sam usporedio fotografije koje sam snimio sa 5D MK II i fotografije koje sam snimio sa Linhoficom 4x5, na tom povećanju, i kada sam vidio usporedbu, onda sam sam sebi rekao da sam potpuno lud što to uopće idem uspoređivati, ukratko digitalna fotografija snimljena sa 5D MK II, je blago rečeno smiješna u usporedbi sa fotografijom sa 4x5 filma u formatu 4x5 metara. Ne moram vam onda niti govoriti kako to izgleda u formatu 125x100 cm na 600dpi.

O drugim prednostima da i ne govorim, neusporedivo.

Što se tiče kontrasta, u prvom redu, prednost fotografiranja na veliki format filma je u sasvim drugim stvarima, kontrast na povećanju, na papiru je u ovoj priči iako bitan ali negdje pri kraju ljestvice, iako su kontrasti na fotopapiru, dakle povećanja dobivena klasičnim postupkom isto 3-4 puta kontrastnija od vrhunskih ink jet fine art papira, a da ne govorim o nekim standardnim ink jet papirima za digigrafiju, moram još naglasiti da se povećani kontrast na ink jet papiru dobija povećanjem OBA sadržaja koji, ako ga ima puno, može pri imalo različitoj temperaturi svijetla u izložbenom prostoru dovesti do katastrofalnih nuspojava.

Hahnemühle William Turner Paper

Print contrast ratio: 41:1,

Hahnemühle Photo Rag Paper

Print contrast ratio: 40:1

Što se tiče šuma, kao prvo šum nije zrno, a kao drugo nešto više od iso 160 mi je za pejzaže potpuno nebitno, jer radim uglavno na iso 12 i 25, a boju na iso 50- 100 pozitive a iso 160 negative, a akcija se sa velikim formatom ne snima, da bi mi bile veće iso vrijednosti bitne, wildlife snimam digitalno.

Prema tome nije pitanje da li je velikoformatni film još uvijek daleko ispred digigrafije, nego je pitanje želi li to netko priznati ili ne. U svakom slučaju akceptiram da nekome to nije bitno, ali to ne mijenja činjenicu da je velikoformatni film još uvijek daleko ispred digigrafije, sviđalo se to onima koji vladaju digitalnom mas produkcijom ili ne i sviđalo se to ili ne onima koji su istovarili desetke i stotine tisuća eura za digitalni srednji format, i opet ne mogu dobiti kvalitetu velikoformatnog filma :)

sholky
[17. 03. 2013.]

Zapravo, ozbiljna izložba s monitorima umjesto papira je prilično dobra ideja. :)

I da, ako je cilj snimanje pejzaža na rezolucijama koje idu nebu pod oblake, zašto ne jednostavno koristit shiftanje i stitchanje? Možeš dobit rezoluciju koliku god želiš. :)

sokol
[17. 03. 2013.]

Shiftanje i stitchanje nije ozbiljno fotografiranje pejzaža, to je pusto slaganje panorama, i nema apsolutno nikakve veze s ozbiljnom pejzažnom fotografijom. Slaganje panorama i gigapanorama, može biti atraktivno, izgledati lijepo, velika im je primjena u komercijalnoj fotografiji, pogotovo za razno-razne, između ostalog i turističko-promidžbene publikacije.....i to je uglavnom sve tu priča prestaje a nije se niti na svjetlosne godine blizu približila pejzažnoj fotografiji. Ozbiljna pejzažna fotografija je jedan motiv-jedan kadar-jedna fotografija, i sve na toj fotografiji je jedan trenutak u vječnosti. Kod shiftanja i stichanja te čarolije nema, zbog kretanja elemenata u kadru to na kraju nije jedna autentična fotografija snimljena u jednom trenu i ne prikazuje u jednom kadru stvaran prostor i vrijeme, nego više prostora u različitim vremenima spojene u jednu cjelinu koja je puna paradoksa, koji se ispravljaju naknadnom obradom. Kod shiftanja i stichanja digigraf nema gotovo nikakvu kontrolu nad scenom, pa samim time niti nad kompozicijom kadra, jer ne može predvidjeti kako će za vrijeme snimanja prvog kadra izgledati sto prvi kadar, a bez ta dva mu ne štima panorama.....no dobro, da skratim i ponovim, shiftanje i stichanje nema nikakve veze s ozbiljnom fotografijom pejzaža. Što se tiče ozbiljne izložbe s monitorima to je skupo i nepraktično i ustvari nemoguće, jer to nije izložba, ozbiljna izložba fotografija je definirana i zna se kako se postavlja. Ono što se radi s monitorima, velikim ekranima i video zidovima, može biti jedino projekcija-slide show fotografija u nekom izložbenom ili nekom drugom prostoru. I da već sam napomenuo da je rezolucija samo jedan segment u nizu prednosti velikoformatnog filma nad digigrafijom. :)

sholky
[17. 03. 2013.]

Čekaj, ne razumijem zašto shift/stitch nije ozbiljno fotografiranje pejzaža?

Kakav jedan trenutak u vremenu kad radiš na tako niskim ISO vrijednostima i pretpostavljam većim f brojevima, kolike ti onda traju brzine zatvarača? A nije ni da je to neka akcija pa da ti nešto može uletit u kadar.

I ne govorim o gigapanoramama koje služe za pokazivanje moći na internetu beskonačnim zumiranjem, govorit o jednostavnijim primjenama. Npr. Alpa 12 XY ili Hasselblad koji pomiče sam senzor unutar tijela. To nije za gigantske panorame, nego on 50MP senzor pomakne par milimetara ovamo i par milimetara onamo i dobije 200MP fotku. Ne vidim koja je razliku u "hvatanju trenutka" između jedne ekspozicije na npr. ISO 50 ili četiri na ISO 200, uz istu blendu naravno. I što je uopće tako posebno u hvatanju trenutka? Pa nije da se fotka sport. :D

Ne znam, osobno ću uvijek umjetnost cijeniti po ideji, poruci koju ona prenosi, emocijama koje izaziva. Tehnička izvedba ideje mi je u drugom planu, a savršena tehnička izvedba loše ideje mi je pri dnu. "Fotografija kvake" kako je netko već rekao ili pejzaž jako sličan sto drugih koje sam već vidio meni će biti prilično bezvrijedni, pa makar bili napravljeni velikim formatom u rezoluciji ekvivalentnoj milijun megapiksela i s dinamičkim rasponom istim kao onaj ljudskog oka. Neki snapshot sa užasnom kompozicijom i svjetlom, ma može biti i mutan što se mene tiče će mi biti sto puta bolji. Samo ako sadrži originalnu i dobru ideju. :)

Kaboom21
[17. 03. 2013.]

koliko koštaju te alpe i ti hazelbladi?

sokol
[17. 03. 2013.]

@ZmajPapagaj, desetke i desetke tisuća eura koštaju te alpe i haselbladi,

@Sholky, za shift i stich opet treba snimiti više kadrova i složiti u jednu fotografiju, ne možeš snimiti jednu fotografiju i gotovo, Alpe i Hasselbladi, su sve samo ne oprema za jednostavnu primjenu, je da je uglavnom s njima jednostavno rukovati, ali nikako nisu za jednostavnu primjenu. Da li si vidio negdje fotografiju pejzaža sa Hasselbaldom 4x50 MP, i za cijenu tih alpa i Hasseblada može se napraviti carstvo velikog filmskog formata, kojemu te Alpe i Hasselbaldi ne mogu niti prismrditi. A tko što više cijeni u umjetnosti to je čisto osobna stvar i to su ukusi o kojima se ne raspravlja, recimo ja ne bih dao jednu fotografiju Ansela Adamsa, i to možda onu neku koja mu nije uspjela, da mi baš netko tisuću puta daje cijeli opus Bressona. Netko vidi ideju i poruku u samo jednom malom djeliću, detalju iz prirode, a netko u gelederima, hidrantima i pločnicima punim ljudi. Ukratko, netko zna čitati ideje i poruke u prirodnim motivima, a netko u spontanim ili režiranim ljudskim instalacijama. Međutim ovdje nije u tome riječ, ovdje je riječ o prednosti velikoformatnog filma nad digitalnom fotografijom u nekim područjima fotografskog izražaja. :)

sir-oliver
[17. 03. 2013.]

Ekipa, vrlo zanimljiva rasprava.

S jedne strane, evidentno je s kolikim entuzijazmom Rade ili Kopča doživljavaju fotografiranje s filmom. Taj entuzijazam dovodi do tog da oni, koristeći filmske aparate, izvlače najbolje iz sebe i prenose to u svoje fotografije.

S druge strane, nekoliko puta je gore naglašeno da je digitalija, svojim isključivo praktičnim prednostima, omogućila mnogima da uopće realiziraju svoju fotografsku strast, koja je spavala u vrijeme dominacije filmske fotografije, iz raznih, uglavnom praktično-financijskih razloga.

To je ono najvažnije u ovoj priči: različiti mediji, kroz svoje različite prednosti, različitim ljudima omogućavaju da ostvare svoje kreativne ideje.

(Naravno da praktičnost digitalnog, kao nuspojavu, ima i pregolemu količinu produkcije besplatnog smeća, ali vjerujem da takvo "fotografiranje" uopće nije tema ove rasprave).

Ne zaboravimo ni u jednom trenutku što čini dobru fotografiju: kadar, svjetlo, jedinstveno uhvaćen jedinstveni trenutak. A ne korištena oprema (niti medij, niti brand proizvođača).

boriszulj
[17. 03. 2013.]

I onda je pao veliki meteor i pobio sve dinosauruse!

:-P

sokol
[17. 03. 2013.]

I onda nakon pada asteroida sve kreće ispočetka........prolaze eoni.......... prvo vatra,.......prolaze eoni pa kotač........prolaze eoni..................pa opet...prolaze eoni......pa analogna fotografija,...........pa prolaze stoljeća..........pa digitalna fotografija.......e, a kada dođe digitalna fotografija, opet ubrzo padne asteroid.....i tako u vječnost....čića-mića...gotova je priča. :-P

Antisha
[17. 03. 2013.]

Digitalna fotografija ima mnoge prednosti u odnosu na analognu, a glavne su, IMHO, jednostavnost, brzina i cijena (po snimku). Mislim da su rasprave digitalno vs. analogno u smislu tehničke kvalitete prilično passé.

Meni se velikoformatna fotografija sviđa ponajprije zbog karaktera, a ne toliko zbog tehničke kvalitete slike. Sviđa mi se prostornost, mala dubina polja i veliko bogatstvo tonova portreta. Primjeri se mogu vidjeti recimo ovdje . Netko će u tome vidjeti nešto posebno, a netko ne...;) Spram fotografija s negativa velikog formata, digitalija mi se redovito čini prenabrijana i preumjetna, ali to ne znači da se digitalnom tehnologijom ne mogu dobiti dobre, lijepe i ugodne slike... Moram priznati da kad vidim (svoju ili tuđu) dobru digitalnu fotografiju, najčešće pomislim "Uh, šteta što ovo nije snimljeno na film!".

U svakom slučaju, ukusi se razlikuju, a isto tako raspoloživo vrijeme i novac. Što se mene tiče, fotografiranje na veliki format je jako zabavno i nije mi žao potrošiti prosječno 3-4 sata za jedan ili dva snimka (postavljanje opreme, fotografiranje, pospremanje opreme, razvijanje filma, sređivanje fotolaboratorija) iako rezultati često budu ispod očekivanja i objektivno nevrijedni pokazivanja (pogotovo široj publici)...

minimaliszt
[18. 03. 2013.]

Par mojih...

Provia4x5p3

sokol
[18. 03. 2013.]

Vrli prikaz MSU. :)

U čemu je razvijano ako se smije znati ?

Za one koji nisu znali, ovaj jedan slajd je "samo" 16xFF. 3:)

pogled_u_bb
[18. 03. 2013.]

Na lijevoj fotki se lijepo vidi kako objektiv vinjetira ;)

Iako je fotografija dosta tehnički orijentirana disciplina ona nije samo tehnika (osim ako nisi geodeta ili fotkaš dokaze nakon prometne nesreće). Dobra fotografija nije samo velika rezolucija kao što lijepa žena nisu samo velike sise.

Uostalom tehnika se da kupiti novcem, a napraviti fotku koja će ostaviti dojam na nekoga se ne da kupiti nikakvim novcem.

To je meni najvažnije, da fotka uspije ostaviti dojam na nekoga, uslikana mobitelom ili 8x10" ručno razvijenim filmom. YMMV.

sokol
[18. 03. 2013.]

@pogled_u_bb, " [b A tko što više cijeni u umjetnosti to je čisto osobna stvar i to su ukusi o kojima se ne raspravlja, recimo ja ne bih dao jednu fotografiju Ansela Adamsa, i to možda onu neku koja mu nije uspjela, da mi baš netko tisuću puta daje cijeli opus Bressona. Netko vidi ideju i poruku u samo jednom malom djeliću, detalju iz prirode, a netko u gelederima, hidrantima i pločnicima punim ljudi. Ukratko, netko zna čitati ideje i poruke u prirodnim motivima, a netko u spontanim ili režiranim ljudskim instalacijama. Međutim ovdje nije o tome riječ, ovdje je riječ o prednosti velikoformatnog filma nad digitalnom fotografijom u nekim područjima fotografskog izražaja. :)[/b]

p.s. Oprema se može kupiti novce, a fotografske tehnike i vještine NE.

pogled_u_bb
[18. 03. 2013.]

U tome je stvar, u nekim pak područjima fotografskog izražaja digitalna fotografija ima prednosti nad velikoformatnim filmom.

Sva sreća da je fotografija majčinski širokogrudna i voli svu svoju djecu ;)

kopca
[18. 03. 2013.]

Bravo Mislav, mislim da je nakon tvoje zadnje rečenice svaka daljnja rasprava suvišna :)

sholky
[18. 03. 2013.]

@Sokol:

"p.s. Oprema se može kupiti novce, a fotografske tehnike i vještine NE."

Fotografske tehnike i vještine se mogu naučiti, u odnosu na neke druge ljudske djelatnosti čak nisu ni toliko teške. ;)

Ideje i poruke su korak dalje.

sokol
[18. 03. 2013.]

Ideje i poruke su jedno, a ovaj topic je započet kao jedna sasvim druga tema, ponavljam to stoti put. Poruke i ideje su prisutne u svim vidovima vizualnog izražaja, u svim tehnikama, u svim vrstama kreativnog ili nekreativnog izražaja. To su dvije različite teme, koje ne treba miješati kao kruške i jabuke. Tako da ne možemo govoriti što je korak dalje ili korak bliže, korak naprijed ili korak nazad. To je isto kao da raspravljamo o prednostima punog hrastovog namještaja, nad ivericom, i onda se odjednom kroz temu počne provlačiti teza da nije bitno da li je namještaj od pune hrastovine ili od iverice, nego je bitan dizajn, ideja i poruka, mislim da ne bi baš išlo. :) To su dvije različite rasprave, dvije različite teme, koje nikako u ovom tipu rasprave ne idu skupa.

Nego zaista stoji što je rekao Pogled_u_bb, i nadopunio moju raniju tvrdnju : Međutim ovdje nije o tome riječ, ovdje je riječ o prednosti velikoformatnog filma nad digitalnom fotografijom u nekim područjima fotografskog izražaja.

na što je Pogled_u_bb rekao : " U tome je stvar, u nekim pak područjima fotografskog izražaja digitalna fotografija ima prednosti nad velikoformatnim filmom. Sva sreća da je fotografija majčinski širokogrudna i voli svu svoju djecu ;)

Dakle to je nešto što je prihvatljivo, a ne, kada se tvrdi da je film mrtav, da se treba pomiriti s "napretkom", da film treba zaboraviti u ropotarnici prošlosti, da je D800 stigao srednji i veliki format i ostale nebuloze, koje jednim djelom, raznoraznim metodama upravljanja mijenjem širokih masa, lansira korporativna marketinška mašinerija.

Film nije niti će ikada biti Mrtav

memex
[18. 03. 2013.]

E moja djeco ja kad sam bio vaših godina mi smo se slikarstvom samo bavili,i ondak dodje ta vaša fotografija i zajebe nam poso :)

minimaliszt
[18. 03. 2013.]

Razvijano je u Jobo 3010 bubnju.

minimaliszt
[13. 03. 2014.]

I tak...

13x18

13x18 cm

boriszulj
[13. 03. 2014.]

O Bože, zašto je ovo opet na naslovnici????

:-/

oggy30
[13. 03. 2014.]

zato kaj si ti napiso komentar :))))

zal mi je kaj se nismo sreli u Osjeku...

Filip
[14. 03. 2014.]

Godisnjica posta.

I vrijeme kad.gole tete u obliku 01ca izazivaju fizicku reakciju sto rusi logiku sokola da virtualno nece nikad postati fizicko :)

Lagonda
[14. 03. 2014.]

Hehe. Slozio bih se sa sokolom ali se opet u puno toga ne bih slozio.

Ono sto je nekad bio "jedini" princip rada, danas postaje raritet, "ekskluziva" zbog druge, vrlo "brze", pristupacne, jeftinije tehnologije. A to je digitalija.

I ja sam poceo na film. Da, ima ono nesto. Medjutim, danas je takodjer nekome gust uzeti lopatu ili stihacu i kopati malo nogicama i rukama. Da li ce tako preorati cijelo polje? Nekako sumnjam. Uzet ce traktor i preorati to za dva sata umjesto da stiha tjedan dana.

Tako nekako i film.

Ono sto sam spoemnuo u slicnim raspravama je: izlozba. Papir. Sve ostalo je nebitno. Moze biti bitno fotografu, entuzijastu koji zeli koristiti srednji format, ploce od metar x metar ako zeli...

Ali, NG je imao izlozbu u jednom od muzeja u Londonu. Od svih silnih aparata i objektiva koje malo tko ovdje ima ili ce ikad imati, jedna fotka je visila koja je bila fotkana sa Canon-on 350 + Sigma 70-300 apo. Pa mi sad vi recite... Bitno je da fotka visi. I da ono sto je na fotki bude dobro, kvalitetno, lijepo... Sve ostalo je manje bitno.

A slazem se s tim da razlike postoje, gusti koje svaki pojedinac ima u koristenju takve opreme su tu i to mu nitko ne moze oduzeti... Ali, to je samo za njega. Jer mene ne zanima previse s cim je fotkano da bih dozivio fotku kao dobru. A to je jedino sto je bitno. :)

Tako da se kroz vrijeme mijenjaju tehnologije, prilagodjavaju se trzistu, zahtjevima, sve se to nekako komesha...

A nostalgija i neke navike, ah... :)

ariesZG
[14. 03. 2014.]

Ja sam prilično pragmatičan kad je u pitanju razvoj fotografske industrije. Kao što sam nekada (a i još uvijek sam) bio fasciniran čudesima koje su se odvijale u fotolaboratoriju, tom magičnom kemijom putem koje je nastajala slika, tako sam jednako danas fasciniran tehničkim mogućnostima koje pruža digitalna tehnologija. Istina je da film i kemija imaju tu neku metafizičku dimenziju, za mane imaju i dodatnu nostalgičnu dimenziju jer sam imao tu sreću usvajati znanja o fotografiji kada digitalna fotografija još nije postojala i kada je bilo puno teže i zahtjevnije dobiti željene rezultate. I potpuno je krivo razmišljanje i nametanje samome sebi pitanja "što je bolje i što je vrijednije?". Kada se u sve uključi kreativni proces svakog pojedinca, na kraju se, i u slučaju klasične i u slučaju digitalne fotografije, dolazi do jednakog zaključka > ako iz obje vrste izričaja izostane kreativni proces, uzalud je svo vrijeme utrošeno na učenje i jednog i drugog. Ja sam isto čovjek sklon nostalgičnim razmišljanjima, ali sam jednako tako i svjestan da je kontraproduktivno razmišljanje u samo jednom ili samo drugom smjeru. Digitalna fotografija se direktno i logično nastavlja na filmsku fotografiju kao što se klasična fotografija logično nastavljala na slikarstvo. Uz poznavanje likovne umjetnosti (povijesti umjetnosti, umjetničkih pravaca, tehnika i sl.) puno je lakše usvojiti i fotografiju i njene "zakonitosti", te se razvijati kao autor. Jednako tako je elegantnije i lakše prijeći sa klasične na digitalnu fotografiju jer, kad se sve svede na zajednički nazivnik, princip je isti. To nipošto ne znači da je za biti kvalitetan autor potrebno detaljno poznavati laboratorijske tehnike i kemijske procese, ali je puno lakše shvatiti fotografiju (i samim time puno lakše realizirati istu). Znam dosta kvalitetnih autora koji nikada nisu probali raditi u tamnoj komori već isključivo rade digitalno, ali su zato likovno potkovani, prate film, poznaju povijest umjetnosti i sada tu dolazim do onoga što sam htio reći > potpuno je nebitno što koriste kao alat jer me rezultati zadovoljavaju. I u doba filma i razvijača su se radile loše fotografije, kao što se i danas rade kad je tehnika toliko napredovala. To što netko danas radi na film mene uopće ne fascinira, mene fascinira dobra fotografija. I sve to skupa dobiva puni smisao kada se stavi na papir.

Lagonda
[14. 03. 2014.]

"To što netko danas radi na film mene uopće ne fascinira, mene fascinira dobra fotografija. I sve to skupa dobiva puni smisao kada se stavi na papir."

Amen.

Bowie
[14. 03. 2014.]

@ariesZG, sa svim gore napisanim se slažem djelomično. S nečim više,s nečim manje. S ovim što si ti napisao se slažem u potpunosti. Kada fotografija bez obzira kako je nastala (analogno/digitalno) dođe na papir, ona je živa i postoji fizički.

kiki-9
[14. 03. 2014.]

ovo je kao rasprava upotrebe tip tronic mjenjaca u autu ili manualnog :D

maltus
[14. 03. 2014.]

Dodatak diskusiji nasao sam clanak naseg pokojnog clana (Mario Novak).

NenadB
[15. 03. 2014.]

nisam baš imao volje sve čitati

digitalija je za široke mase

analogni aparati za nostalgičare

pričati i uspoređivati dvije neusporedive stvari je malo onako "zavrnuto"

ja osobno preferiram digitalca ,

zašto?

1 brže

2 brže

3 brže

odmah vidim rezultat i popravljam pogrešno

omen
[15. 03. 2014.]

zanimljivo mi je koliko je puno zagovornika fotografije na papiru a fotografiju na ekranu malo tko istice. mislim da je tu na djelu pitanje kontrole. ako isprintamo 30x40, sanse su da je to optimalna skala itd za prezentaciju onoga sto smo vidjeli odnosno htjeli dalje prenesti. nad online slikom pak nemamo kontrolu. bilo bi fer staviti digitalnu sliku na prigodno izabrani monitor u prigodno odabranom osvjetljenju i okolini i tek onda poredjivati. neka super analogna ili promisljeno isprintana digitalna fotka replicirana na novinskom papiru (dalje od orginalnog idealnog habitata) takodjer najednom gubi car.

Velika zabavna stvar kod fotke na ekranu mi je efekt kada npr gledam nocnu scenu sa nadolazecim farovima i steknem dojam da mi svjetlo bljesti u oci. Ili recimo nocna scena sa neonskim znakovima koji 'svijetle'. obzirom da je fotografija ipak crtanje svjetlom, pod dojmom sam da je fotografija na ekranu 'doma'.

NenadB
[15. 03. 2014.]

@omen potpisujem te u potpunosti

a hvalisanje "retra" malo mi je patetično i pucanje u sigurno

mario1
[15. 03. 2014.]

Sokole - Rade pozdrav !

Konkretno pitanje - jel možeš razvijati samo tzv. "sheet" film ( mislim na 4x5 i sl.) ili i rol film ( 120, 220 ) ?

sory na ovakvom "uletu" sa pitanjem...

Blackadder
[18. 03. 2014.]

@sokol: A volis filozofirat ka da si crnogorac ;D

Meni je dovoljno sto vidjeh ariesZG sto je radio sa 300d...

Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.

site copyright © 1998.-2024. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…