Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

Zamka vremena
sokol
[22. 02. 2009.]

Promatrajući raspravu PDF-knjige, osjetio sam potrebu napisati neka svoja razmišljanja i ujedno otvoriti raspravu o toj tematici. Konkretno, zašto sam nazvao ovu temu "Zamka vremena" ?

Svi mi ponekad u svom fotografskom stvaralaštvu dolazimo, poglavito u trenucima krize inspiracije, u kušnju opetovane analize djela starih majstora, naivno misleći da će se u nama nešto slično roditi, neka takva ideja i inspiracija. Upravo to je ta zamka jer rezultira samo lošim kopiranjem jednog kulta i što se imena tiće i što se tematike tiće. Imena kao što su Bresson ili Dabac, postala su legendarna jer su stvarali remek djela koja su to bila u onom vremenu kada su nastala i tada su sasvim zasluženo i ti majstori i ta djela dobili kultni status za sva vremena i neponovljiva su, ne zato jer su bila atraktivna nego zato jer su imala dublju vrijednost, koja je u to toba bila prepoznata i prihvaćena, zato moramo shvatiti, NEPONOVLJIVA SU, i ne da ih se kopirati, ne mislim samo doslovno kopirati nego ih čak uzimati i kao neki obrazac jer upadamo u zamku vremena.

Danas su druga vremena, tehnički povoljnija za fotografiju, ali zato umjetnički, tematski, sociološki i vrijednosno nepovoljnija. Danas fotografija vrijedi onoliko koliko je, sukladno vremenu, atraktivna, pogotovo u komercijalnom smislu, usporedio bih to sa glazbom, gdje jedan koncert nekog virtuoza ozbiljne glazbe, ne može napuniti niti manji salon, a turbo folk je toliko posjećen da svi ne stanu niti u dvoranu tipa Lisinski.

Volio bih zato kada bi netko ovdje na fotozinu u ovoj raspravi pokušao nama, koji smo skromnijeg znanja pojasniti, što je danas u stvari recentna fotografija, meni se čini da je to samo ona koja je toliko atraktivna da se da dobro komercijalizirati, dakle ona za koju se unaprijed zna da će se dobro prodati. Netko će reći pa to je to ljudi moraju od nečeg živjeti, istina, ali tada u društvu kultura nebi uopće imala mjesto, jer od kulture koliko znam jako malo ljudi dobro živi. Kako postići ozračje iz vremena od tridesetih do šesdesetih godina prošlog stoljeća da se vrijednost fotografije prepozna prije nego ispune šablonske okvire vrijednosti aktualne atraktivne komercijalne fotografije. Možda širenjem kulture fotografije koja je u svijetu na puno višoj razini nego kod nas. Promatrajući kataloge stranih fotosalona, nagrade u velikom broju slučajeva odnosi baš jedan vid life fotografije, znači prihvaćena je, e sada dali je to zato što se uglavnom radi o fotografijama koje su u našem području gdje živimo tretirane kao egzotične pa su samim time i atraktivne ili postoji nešto što bi u društvu na socijološkom planu trebalo mijenjati, pa da se egzotika vrijedne fotografije prepozna bez obzira ne etnografsko i demografsko područje nastanka. Možda bi angažman mjerodavnih državnih institucija mogao pomoći, ako bi u kojem smislu ?

Slažemo Rubikovu kocku i ne možemo ju složiti, kako god okrenemo sva polja ispadaju nesložena i uvjek na pijadestal "vrijednosti", izlazi samo komercijalna fotografija.

Kako je moguće da se u fotografiji stvori pravac, sukladan vremenu a baziran na vrijednostima, a ne komercijalnoj atraktivnosti.

Mislim da je prepoznatljivi pravac, preduvjet afirmaciji vrijednosti fotografije i afirmaciji vrijednosti u fotografiji, i to ne da pravac bude kalup koji će sputavati slobode izražaja, nego da bude smijer, putokaz u kojem će se lakše svatko od nas snaći, znati usmjeriti svoju kreativnost (kod nekog veću kod nekog manju), u tom nekom pravcu, pa će ekspanzija kreativnosti, s vremenom stvoriti novi pravac, što jamči stvaranje novih vrijednosti, a kako materijane vrijednosti podižu kvalitetu života, tako i duhovne vrijednosti na jednoj drugoj razini također podižu kvalitetu života, ako jedna od ovih vrijednosti fali u životu sve skupa baš i nema nekog velikog smisla !

To je sada krucijalno filozofsko pitanje, kako to postići, tipa što treba biti prvo, kokoš ili jaje ?

Ne znam možda sam pretjerao sa filozofijom, ali evo, u zadnje vrijeme me pomalo okupiraju ovakva razmišljanja i pitanja.

Otvorio sam ovu temu sa nadom da nisam usamljen u ovim svojim razmišljanjima i u nadi da ću možda od nekoga ovdje na Fotozinu, čuti nešto što će dati odgovore na neka od ovih pitanja i razmišljanja, možda je moguće stvoriti ili prepoznati neki naš ovovremenski pravac koji bi se barem jednim tisućitim dijelićem mogao približiti onom vremenu kada su nastali velikani fotografije i njihova nezaboravna djela koja je uvijek užitak gledati, analizarati, iz njih učiti, ali ih ne uzimati za kopiranje ili šablonu, teško izvedivo ali mislim moguće ? !

Ne mojte zamjeriti ako sam nekome sa ovim bio malo ili puno dosadan !


bernardV
[22. 02. 2009.]

Kao što sam kažeš svi ti stari majstori su stvorili neki novi smjer. Iz čega? Pa iz sebe, svoje nutrine. Ne trebaju ti knjige ni katalozi, izađi s aparatom i traži sebe u slikama, snimaj ono što se tebi sviđa i kako ti se sviđa. Nađi se u trenutku, bez da razmišljaš što se traži. I nemoj filozofirati : aparat u ruke i udri, bar sad ne moraš trošiti na film, papir i to :-))) A netko će to već jednom primijetiti. I početi se pitati ...

maltus
[22. 02. 2009.]

E moj sokole, otvoril si Pandorinu kutiju a mecene u fotoumjetnosti nisi pital za dozvolu !!!! :-))

Na zalost, mozes ti biti najkvalitetniji al' ak' ti ONI nisu dozvolili da budes poznat, nis' od toga :-(

Mislim da je svima jasno tko su ONI ....

Ima nas clanova kaj sisamo za nekoliko kopalja neke svjetske velicine u foto-svijetu, ali tko smo mi da se mozemo vinuti u njihove visine .

I nema vise ...

Berty
[22. 02. 2009.]

domenico ... ima jedan problem oko takvog razmišljanja . Svaka čast takvom osobnom izražavanju ali da bi takve fotografije imale imalo smisla i ikakvu vrijednost nekoj široj zajednici one moraju zadovoljavati osnove fotografskog znanja .

što hoču reći ? Fotozine i slični siteovi prepuni su ljudi koji postaju hrpe nekih svojih vizija i motiva koje smatraju zanimljivim . s manje ili više razlike te fotke tim osobama znače nešto , dobiju pokoji dobar komentar od par sklonih ljudi i to je limit tih fotografija . Tapšanje po leđima na ovakvom tipu site-a .

Da bi se moglo u fotografiji postiči neki viši oblik priznanja fotograf MORA !!!!!!! imati u malom prstu tehniku , forografsko znanje , kompoziciju i sl. Svakome se može zalomiti jedna dvije odlične fotke . Ali da bi se ostvarila neka serija ili stil koji če šira zajednica prepoznati osoba MORA imati savladane osnove .

Po meni iči putem : "Uzmi aparat u ruke i lupaj šta ti se sviđa" je savjet za ljude koji nemaju ama baš nikakvih ambicija , koji malo fotkaju sebi iz gušta i nije ih briga za kvalitetu niti mišljenje šire zajednice . To također treba poštovati , nemaju svi isti cilj ...

Ono što bi ja savjetovao nekom tko ima ambiciju i volju da svoje fotografiranje digne na malo viši nivo je da stvari radi redom onako kako to treba iči : polako savladati tehničku stranu fotografije , svjetlo kompoziciju , neka pravila , pa onda krenuti na neki "umjetnički izričaj" . Pravila se ne mora bezglavo držati ali samo onaj koji ih dobro poznaje zna ih smisleno i kršiti .

ti majstori koji su stvorili to što su stvorili imali su tehničku stranu fotografije u malom prstu . nisu uzeli aparat i lupali po cesti a da nisu znali što je kadar , pravila zlatnog reza , da nisu savršeno vladali svjetlom . da ih je mučilo bilo što od toga ne bi bili 10% toga što jesu ....

Jethrotull
[22. 02. 2009.]

sokole prvo licno da te pozdravim, drugo ako ista volim citat na forumu to su tekstovi koje napises ti i Gand (to je uzivanje citat):)

Veliki problem ovog vremena je sto fotografi slikaju sve i svasta, mozda sto su neka teska vremena (mada ja ne vjerujem u tu pricu)

jer posla ima dosta, a on ne smije da stane jer se mora zivjet! Kad se sastavi SFRJ onda ostaje da se samo stari kov fotografa drzi svoje vrste fotografije i i dalje funkcionise kako treba, mladje generacije pokusavaju napravit pare gdje se to god moze. Po pitanju komercijalne fotografije i fotografa koji su u toj grupi najbrojniji je najteze opstat. Prvo izrodilo se mnogo marketing agencija mnogo vise nego sto ima ozbiljnih firmi i realnog posla, cijene variraju, a klijenti gledaju da sto bolje prodju. I onda se desi da je sigma 10-20 odlican objektiv pa kolege slikaju exterijere, eneterijere sa njim (sto je u ozbiljnom poslu nezamislivo) i sta se desava, desava se da se to klijentima svidja jer im poslovni prostori izgledaju veci, ljepsi i tako dalje, a sve to skupa nema smisla. Drugi problem su fotografi vjencanja, nekad su ti ljudi imali svoje foto radnje pa su slikali fotke za licne karte, vjencanja i moglo se sve to razvit, danas su neki novi sem toga presli i na komercijalnu fotografiju i to najobicnijim blicem , a znamo da od toga nema leba al opet takvi ljudi uzimaju dosta poslova. Treci problem, pojavila se jeftina rasvjeta i opet neki novi fotografi koji slabo znaju svoj poso, koji lice jedni na druge, ljudi kad kupuju kit rasvjetu kupe i iste papirne pozadine pa svi lice jedni na druge i sve to opet nema nikakvog smisla. Ima tih primjera jos dosta al da skratim :) Opet na drugu stranu ima i mladih jako talentovanih, kreativnih ljudi koji se drze tog starog kova i ozbiljnog bavljenja fotografijom i koji uspijevaju da se probiju uprkos velikoj konkurecniji. Obratite paznju na ljude koji studiraju kameru na ADU u HR ili FDU u BG malo ih se prima i vecina tih mladih ljudi jednostavno ne prihvata taj poziv na pravi nacin vec se prebacuju na neke jeftine opcije i na kraju zavrsavaju u poslu koji nije njihova struka, samo iz razloga sto su primljeni preko veze ili ih jednostavno ne zanima sta onaj stariji prica al to je opet neki duh mladosti pa sve odma misli da sve znas. Zato sa tih akademija obicno ali na zalost izadje po jedan ili maximum dva covjeka koja posle nekog vremena postaju ozbiljni igraci u tom poslu. To je ono sto sam cesto pisao na ovom forumu al ljudi ne razumiju da sad trenutno u Zagrebu postoji svega 5 ljudi ozbiljnih u poslu fotografije i 5 ljudi ozbiljnih u poslu video produkcije i ko zna kad ce isplivat neko tako ozbiljan, a svi ostali plutaju i hvataju sta stignu. Svijet potpuno drugacije razmislja tamo su mnogo veca ulaganja, sve je dosta skuplje pa se onda desi da je Cookie dao temu na forum koju je vrlo malo ljudi razumjelo al sve to u tim fotkama pod tom temom stvarno vrijedi. Fotografija je skupa stvar, ogromna su ulaganja, kosta scenografija, kostju modeli, svjetlo, ljudi na setovima, kod nas je to sve postalo da sa malo ulaganja gledamo da sto vise zaradimo, a to ne ide i tako nema napredka tako se samo pliva u moru gdje ima mnogo takvih riba:)

Po pitanju povratka kulture fotografije tu sokole nema leba stvari su se otrgle kontroli u masi ljudi al neka te raduje da postoje ljudi na ovoj planeti koji rade na svim kontinetima bez problema i takve ljude treba pratit i takve tesko da ces nac na forumima jer oni nemaju vremena za takve stvari:). Sve ostale stvari koje si napiso postoje u svijetu i funkcionisu kao i prije, kod nas zbog svih razloga koje sam gore napiso isto postoje al u mnogo manjem broju. Malo sam se vise vezo za komercijalnu fotografiju al moram jer sam i ja u njoj pa plivam:) Pogledaj samo "fotozine" toliko se brzo zivi da smo vjeruj mi postali brzi od onih u New York ja mislim bez razloga:) ovdje ljudi krenu u prirodu sa AF objektivima i sve je to prebrzo i sam se pitam gdje zure, al danas je valjda to vazno sto prije uslikas jedno drvo mozes prije prec na drugo, dodjes kuci vidis da od 100 snimaka valjaju 2, onda se dodje na forum da se raspravlja jer bolji AF od Canona ili AF od Nikona:) ljudi su previse usli u tehnicke karakteristike to je danas vaznije nego li napravit sliku da valja. Pa onda ljudi gledaju sta drugi rade i to sa primijetio na ovom sajtu, odu uslikaju isti motim posle kad vide da je losiji vade se na neke izgovore i tako u krug.

Sve u svemu od silne trke, tehnickih karakteristika jel bolje ovo tijelo od onog ljudi jednostavno malo vremena ostavljaju na snimanju, manje vremena daju na kadar, kolor, idu na snimanje bez ideje, niko ne pravi nikakv plan snimanja, kupe se kartice od 4-8 giga i puca se rafalno , a od toga nema leba i sve na kraju se nema nekog velikog smisla. Ljudi su prije mnogo vise razmisljali od ovih danas!

ipunis
[22. 02. 2009.]

Dobar ti je smjer razmisljanja/filozofiranja sokole. Medjutim, svaki "zanat" se uci, i to najcesce od neceg vec odradjenog tj., od dobrih primjera iz proslosti. Tako je za svako znanje, tako je i za fotografiju. Ne treba prezati od toga da kroz neka prosla vremena nesto naucimo, s tim da nam je u tome treba biti jasno da to pripada kontekstu tih proslih vremena. Ono sto je bitno, kad se nesto savlada, ne ostati na tome. Dakle uspjesno smo nesto apsolvirali ako se nakon ucenja maknemo od toga imajuci to iskustvo u glavi. Ne treba se zavaravati da se to moze nauciti samo gledajuci, dakle aparat u ruke i proba 1, proba 2 ... pa kopiraj do mile volje, ako nesto ima u nama polako ce se dodati i nesto osobnoga, ali kad se savlada, idemo dalje.

Volio bi da sam mladji pa da si mogu priustiti neko formalno obrazovanje iz fotografije i umjetnosti, no tako je kako je :) pomazem se gledajuci neke stare majstore, gledajuci neke recentne (i na fotozine-u naravno:)), citajuci , i, koliko mi vrijeme dopusta, fotkajuci.

U svemu tome trazis sebe, cak i gledajuci, jer apsolutno se ne mozemo sloziti da nam se svima isto svidjam dakle samim odabirom onoga sto gledamo se osobno razvijamo.

Ako gledanje potakne na razmisljanje i natjera te da uzmes fotic u ruke, isto je ispunilo svrhu.

Sto se tice dobre i lose fotografije, uvijek je umjetnost bila komercijalna u datom trenutku. To ne znaci da preferiram komercijalnu fotografiju (nikako). Puno je umjetnika isplivalo puno kasnije od vremena u kojem su djelovali i to samo zato jer u svojem vremenu nisu bili komercijalni, pa se popularno kaze da su bili ispred svoga vremena. Dakle, apsolutno, i kad fotka nema komercijalnu vrijednost, ako je dobra, dobra je! A najvece pitanje je koja je dobra fotka ??? Do tog saznanja jos nisam dosao ali kriterija ima sigurno puno :D :D

Lijepa tema za razmisljanje, odnosno filozofiranje :D

bernardV
[22. 02. 2009.]

bertys30 - apsolutno se slažem s tobom, međutim, pišući svoj odgovor sokolu, naprosto sam uzeo zdravo za gotovo da osnove kompozicije, svjetla i tehnike fotograf mora imati u malom prstu. Međutim, sokola sam shvatio (možda krivo) da se pita u kojem kreativnom smjeru da krene. Dakle, kreativna blokada. A to se, po meni rješava kako sam i rekao: potragom za vlastitim izričajem i pročišćavanjem istog na način velike produkcije, ali uz poštivanje svih navedenih pravila. Naknadno sve analizirati, brisati pa ponovno.

Nismo svi isti, svatko ima svoj način rješavanja i pronalaženja sebe i svog izričaja. Ja konkretno, nemam ambicija u umjetničkoj fotografiji, ne zato što ne želim, već mi posao oduzima skoro svo vrijeme i preostaju mi samo snapshotovi sa kompaktom. Zato sam sokolu i rekao svoj savjet, svoje viđenje rješavanje dvojbe, dileme, problema, šta li već...podrazumijevajući da je temelj tu ( a koliko vidim po slikama i konstrukcija je tu negdje - da se poslužim terminima iz svoje struke :-))

Jethrotull
[22. 02. 2009.]

domenico necu se slozit sa tobom, clan si od 10.10.2008, fotografijom se bavis i prije tog datuma al ajd da uzmemo samo ovaj datum, da si od 10.10 do 22.02 sliko po 5 dana samo jedan motiv, a ne snep shotove ti bi sad imo u galeriji 5 odlicnih fotografija i to bi bilo bolje nego da slikas svaki dan kad imas vremena punu karticu ili koliko vec u tome je poenta:)

Jethrotull
[22. 02. 2009.]

isto vrijedi i za mene i bilo koga ovako nam ostaje samo izgovor i nista vise.

bernardV
[22. 02. 2009.]

Dakle, jethrotull, preostaje MISLITI fotografski, ići naprijed svaki dan ... a čovjek se pita u kojem smjeru? Ni ja, ni ti, nitko to ne može reći, do toga se dolazi sam. Eksperimentom, kako god, ali uvijek je u pitanju rad, rad, rad... ne kažu bezveze da je 99% uspjeha rad, a 1% talent.

Berty
[22. 02. 2009.]

domenico - sve 5 :-)

. moj post zapravo nije direktno upučen Sokolu . više opčenito razmišljanje .

Imam i ja svoj izgovor . Osobno nemam apsolutno nikakvih pretenzija prema ikakvom obliku umjetnosti . Zadovoljan sam i težim tome da napravim komercijalni proizvod na razini kojom se to radi u vrhu te produkcije . Nijednu svoju fotografiju ne bi ni u ludilu svrstao u neki oblik umjetnosti .

Moje fotografiranje ide uglavnom u tri pravca :

1 Konkretno što se posla tiče , kako radim u teen magazinu težim tome da mi fotke ne zaostaju od onih objavljenih u "Sugar"-u, "Seventeen"-u , "Bravo-girl"-u i sličnim magazinima . Moja osobna ljestvica je tu negdje što se posla tiče .

2 Za opuštanje fotkam životinje , najbolje što znam bez nekih pretenzija prema ovome i onome . to je čisto iz gušta . tu i tamo nabodem nešto :-)

3 Mašti puštam na volju kad fotkam fantasy . tu mi je cilj ostvariti neke osobne vizije i ideje , čisto za sebe . Ako se još kome svidi , super :-) ( ali daleko je to od umjetnosti )

mrml
[22. 02. 2009.]

Sve 5 samo Renault 4 :)))

Daddo
[22. 02. 2009.]

Dobro to... nego... ima netko da mi dragu vodi na Čolića? :D

Šalu na stranu, sokol se dobro zapitao...

Nekad, ne tako davno fotograf amater je morao znati poprilično tehnike, mehanike i kemije da bi bio amater i da bi uopće fotografirao pravilno eksponirane kadrove neovisno o kompoziciji. Imao je crnobijeli film od 24 snimke pa je više i mislio o tome što je "vrijedno" bilježenja a što ne. Pa je još ako je bio zagriženiji i voljniji kupio doze za razvijanje i kadice i neki od čeških aparata za povećavanje, papire, razvijače i fiksire pa je bilo zabavno pod crvenim svjetlom gledat nastajanje "zaustavljenog" vremena.

Jel to bilo skupo? I je i nije... mnogi su izbacali hrpu novaca pa nikad nisu dobili fotografije kakve su htjeli jer nisu znali/željeli znati.

A onda je došla boja i 36 snimaka... kemikalije su postali otrovne i filmovi su se nosili na razvijanje i izradu u foto radnje na automatiku. Oni malo ambiciozniji fotkali su na diafilmove i radili diapozitive pa bi se neke stvari zabilježile i pregledavale doma na zidovima kad bi se maknuli gobleni.

I pojavila se digitalija jer je tehnika napredovala.. sve je postalo jeftino i dostupno. Nagli bum fotografa i totalno drugi svijet.

A znanje? Znamo sve manje. Ok, hoće i dođe to s godinama da zaboravljamo ali je problem da danas sve manje i manje želimo znati o pravilima ili tehnikama.

Nažalost, to sa znanjem nije slučaj samo u fotografiji već je tako na svim poljima. :(

Colle
[22. 02. 2009.]

samo mrtav umjetnik je dobar umjetnik

ba3003
[22. 02. 2009.]

Onaj metar drva Vas je dobro opičio...i ovo loše vrijeme.

:)

iwac
[23. 02. 2009.]

bas zgodno za procitati

dobio sam ideju kao i obicno, ponekad mi je i ovo dovoljno

svejedno da ne pricam samo o sebi

hvala vam ekipa :)

moj naklon :)

jannez
[23. 02. 2009.]

Ova se rasprava vodi stvarno na visokom nivou. Svakako je puno lakše savladati tehniku, to se uz malo truda može naučiti, pa sve je puno priručnika. Što se tiče osjećaja za umjetničko, to čovjek po meni nikad ne može naučiti. To treba imati "ugrađeno" negdje u sebi. Nažalost, nisam jedan od tih :( Gledajući ono što rade bolji od mene valjda ću jednom i ja raditi bolje.

Hvala svima na druženju i pomoći!

sokol
[23. 02. 2009.]

Drago mi je da je rasprava tekla u smjeru u kojem bi bilo dobro da svaka rasprava ide, razmjena mišljenja, nova saznanja i općenito jedno kreativno druženje koje nam može svima biti od koristi, da malo preispitamo svoje stavove, svoje mane, da poduzmemo nešto da nam se ljubav prema fotografiji oplemeni novim spoznajama koje će rezultitrati sigurno boljim fotografijama na dobrobit svih nas, jer će nam sigurno zadovoljstvo svojim radom i djelima uljepšati svakodnevnicu i poboljšati kvalitetu života. Hvala svima koji su se vrlo kvalitetno i jezgrovito ukuljučili u raspravu i drago mi je da je ova tema naišla na zaista plodno tlo.

Mislim da u većini nas koji smo osjetili ljubav prema fotografiji negdje čući, i čeka da izađe na površinu ona bujica kreacije, inspiracije i skrivenog talenta. Kod nekoga je to izraženo jače kod nekoga slabije. Neko svoje zamisli zna realizirati bolje a neko lošije, ali svakoga od nas negdje čeka nekakv uspon, nakon toga i neki pad ili stagnacija, ali ukupno gledano sve je to na liniji nekog kretanja prema boljem i ljepšem rezultatu, prema što boljoj fotografiji. Trud i rad ako je rezultat ljubavi prema bilo čemu, u našem slučaju prema fotografiji, mora jednom rezultirati nečim dobrim, pa uspjeh je već pobijediti ljenost i tvrdoglavost, pa početi intenzivnije učiti i potisnuti taštinu i samouvjerenost, mane koje svi mi imamo, mane koje nas dovode u zabludu kada otkrinemo vrata beskrajne dvorane znanja o fotografiji, odmah mislimo da smo sveznajući. U svemu tome ova rasprava će nam zasigurno pomoći, barem meni, a i još mnogima.

Nadam se da će uz slatke napore da poradimo prvenstveno na sebi, koji nam nebi trebali biti teški jer nam je fotografija ljubav, kvalitativno fotografija doživjeti svoju renesansu i ovdje na našim prostorima i da će simbioza onoga što je dobro iz prošlosti i sadašnjosti osigurati ljepšu budućnost fotografiji u nama i nama u fotografiji !

Još jednom hvala svima !

Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.

site copyright © 1998.-2024. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…