Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

175. obljetnica hyalotipije (izgubljene tehnike slikanja svjetlom)
obscuras
[08. 10. 2017.]

Ove godine (2017.) je 175. obljetnica otkrića hyalotipije, fotografske tehnike slikanja svjetlom na staklene ploče.

Janez Puhar je slovenski zumitelj fotografske tehnike slikanja svjetlom na staklene ploče (hyalotipije), a do otkrića je došao 1842. godine!

Hyalotipija je samo jedna od preko stotinu (analognih) tehnika snimanja svjetlom koje su potisnute u zaborav gramzivim nametanjem (kapitalu prikladne analogne) fotografske tehnike, kojom su Eastman i Kodak "pokorili" svijet, na sličn kojim posljednjih decenija digitalna tehnika fotografskog snimanja "pokorava" svijet i uništava analognu baštinu fotografije.

To područje potisnutih i zaboravu prepuštenih fotografskih tehnika, neiscrpan je prostor istraživanja za sljedeće generacije koje će znati tu svjetsku baštinu povezati i nadograditi suvremenim tehnološkim dostignućima u svrhu postizanja novih neslućenih mogućnosti fotografije.

Ima li u članstvu fotozina ljudi sprmnih za taj poduhvat?


agni
[08. 10. 2017.]

pročital sam dostupno o Janezu i navedenoj tehnici, mogu iskazati samo svoje divljenje ..a spremnost tek na pokušaj enkaustike ,voštanih bojica i pegle, isključivo zbog dostupnosti jednog i drugog,uz male mašte :-))

harac80
[08. 10. 2017.]

Poštujem osobne afinitete, ali u današnje vrijeme trošiti vremenske i materijalne resurse na arhaičnu i beskorisnu tehnologiju apsolutno nema smisla.

janimir
[08. 10. 2017.]

harac - ako poštuješ tuđe afinitete, ono čime se bave ne zovi beskorisnim i besmislenim!

u svijetu fotografije - sve čime se može “uloviti slika” je korisno. ovakvim bezobzirnim pristupom si na korak do žutog kartona.

Didokles
[08. 10. 2017.]

i neka se ne zaboravi da je fotografija /ponekad/ umjetnost, pa kao takva ima pravo biti "beskorisna i besmislena" što je vrijeme puno puta pokazalo... a harac je napravio haraciri.

Zabac
[08. 10. 2017.]

Mene je stari ucil kako svaki bedak ima svoje veselje.

Svatko sa svojim ostatkom vremena raspolaze kako hoce.

APP trosenja vremena, ribicija je jaaaako korisno utroseno vrijeme ili lokanje u krcmi. :-)

maltus
[08. 10. 2017.]

Profesore, na kraju clanka pise da do danas nitko jos nije uspio napraviti tim postupkom negativ....

obscuras
[08. 10. 2017.]

@maltus Puharove snimke su bili pozitivi (unikati), a budući da su bile na staklenim pločama mogle su se gledati sa obje strane, dakle kako sa strane emulzionog premaza na koju je padala projekcija (zrcalna slika motiva), tako i sa suprotne strane ("prava" slika motiva).

Dagerotipijom kao i malo kasnije razvijenom ferotipijom, dobivala se fotografska slika (pozitiv) na neprozirnoj (bakrenoj ploči) pa se mogla gledati samo zrcalna slika. Ako se baš željelo vidjeti "pravu" sliku, dagerotipijske i ferotipijske slike trebalo je gledati u zrcalu.

Janez Puhar (26.8.1814 – 7.8.1864.) nije navršio ni 50 godina kada je preminuo, a njegova rana smrt je zacijelo posljedica intoksikacije živom koju je koristio u svom postupku.

Poznato je da je i Daguerre slučajno otkrio svoj postupak zdrobivši nepažljivo toplomjer vratima ormara u koji je zatvarao snimljene ploče, pa se iz zdrobljenog toplomjera rasuta živa isparila po ormaru (što je pospješilo dobro razvijanje snimki). Puhar je koristio plamičak (svijeću) da bi zagrijavao dno kamere u koju je stavljao živu, no sve detalje svog postupka nije zapisao i njih je kao tajnu odnio sobom u grob.

maltus
[08. 10. 2017.]

Hm, citam text i pise negativ na staklu i kada se iza stavi crna podloga vidimo pravu sliku...

Uvijek sam se divio ljudima koji su iz prakticno nicega dosli do odlicnih rezultata.

obscuras
[08. 10. 2017.]

Kako je autor članka u Danici Ilirskoj (godina V., broj 14) od 6. travnja 1839. (dakle samo 89 dana nakon predstavljanja Daguerrovog otkrića u Akademiji Znanosti i Umjetnosti Francuske) u predstavljanju svjetlopisa napisao: "Ovim otkrićem nastat će preokret u umjetnosti crtanja i bakroreza, kojem se posljedice još ne mogu predvidjeti, budući da se tim otkrićem priroda ista u jednom trenu oka i bez pomoći ljudske ruke, kao u zrcalu ulovljena prikazuje."

Tako je i Edgar Allan Poe u svom opisu izuma svjetlopisa 1840. godine napisao: "Perhaps, if we imagine the distinctness with which an object is reflected in a positively perfect mirror, we come as near the reality as by any other means."

Dakle oba autora uspoređuju svjetlopisne slike sa odrazom u zrcalu.

Tu činjenicu treba imati na umu kada se gleda stare svjetlopise.

Poznata je zabluda površnog gledanja ferotipije Billy Kida, po kojoj je taj odmetnik bio ljevak budući da ga slika prikazuje sa revolverom o lijevom boku. Potvrda zablude se našla u pomnijem promatranju puške Winchester koju odmetnik na slici drži desnom rukom. Naime puška izgleda kao da je rađena za ljevaka (otvor za punjnje streljiva ima sa lijeve strane). Kada se pomno pregledalo i sve arhivske podatke tvorničke proizvodnje pušaka Winchester utvrđeno je da Wichester NIKADA nije napravio nijedan primjerak te puške koja bi se punila sa lijeve strane. Dakle ferotipijska slika (original) Billy Kida je zrcalna slika Billy Kida, a Billy Kid je bio dešnjak.

Nakon tog pojašnjenja na internetu se tu staru sliku počelo prikazivati zrcalno (flip horizontal) što je prava slika motiva, ali radi se o zrcalnoj slici originalne ferotipije (na kojoj je kao i na originalnim daerotipijama motiv prikazan zrcalno).

obscuras
[08. 10. 2017.]

billy kid

obscuras
[08. 10. 2017.]

Evo u cijelosti teksat Edgara Allana Poea iz 1840. godine o dagerotipiji. Nemogu se oteti dojmu da je inspiriran tekstom koji je godinu dana ranije objavila "Danica Ilirska", ili su možda oba teksta inspirirani tekstom Françoisa Aragoa kojim je otkriće svjetlopisa predstavio svijetu u francuskoj Akademiji Znanosti i Umjetnosti 7. siječnja 1839 godine.

The Daguerreotype / by Edgar Allan Poe

THIS WORD is properly spelt Daguerréotype, and pronounced as if written Dagairraioteep. The inventor’s name is Daguerre, but the French usage requires an accent on the second e, in the formation of the compound term.

The instrument itself must undoubtedly be regarded as the most important, and perhaps the most extraordinary triumph of modern science. We have not now space to touch upon the history of the invention, the earliest idea of which is derived from the camera obscure, and even the minute details of the process of photogeny (from Greek words signifying sun-painting) are too long for our present purpose.

We may say in brief, however, that a plate of silver upon copper is prepared, presenting a surface for the action of the light, of the most delicate texture conceivable. A high polish being given this plate by means of a steatitic calcareous stone (called Daguerreolite) and containing equal parts of steatite and carbonate of lime, the fine surface is then iodized by being placed over a vessel containing iodine, until the whole assumes a tint of pale yellow.

The plate is then deposited in a camera obscure, and the lens of this instrument directed to the object which it is required to paint. The action of the light does the rest. The length of time requisite for the operation varies according to the hour of the day, and the state of the weather–the general period being from ten to thirty minutes–experience alone suggesting the proper moment of removal. When taken out, the plate does not at first appear to have received a definite impression–some short processes, however, develop it in the most miraculous beauty.

All language must fall short of conveying any just idea of the truth, and this will not appear so wonderful when we reflect that the source of vision itself has been, in this instance, the designer. Perhaps, if we imagine the distinctness with which an object is reflected in a positively perfect mirror, we come as near the reality as by any other means. For, in truth, the Daguerreotyped plate is infinitely (we use the term advisedly) is infinitely more accurate in its representation than any painting by human hands.

If we examine a work of ordinary art, by means of a powerful microscope, all traces of resemblance to nature will disappear–but the closest scrutiny of the photogenic drawing discloses only a more absolute truth, a more perfect identity of aspect with the thing represented. The variations of shade, and the gradations of both linear and aerial perspective are those of truth itself in the supremeness of its perfection.

The results of the invention cannot, even remotely, be seen–but all experience, in matters of philosophical discovery, teaches us that, in such discovery, it is the unforeseen upon which we must calculate most largely. It is a theorem almost demonstrated, that the consequences of any new scientific invention will, at the present day exceed, by very much, the wildest expectations of the most imaginative. Among the obvious advantages derivable from the Daguerreotype, we may mention that, by its aid, the height of inaccessible elevations may in many cases be immediately ascertained, since it will afford an absolute perspective of objects in such situations, and that the drawing of a correct lunar chart will be at once accomplished, since the rays of this luminary are found to be appreciated by the plate.

agni
[09. 10. 2017.]

doista zanimljivo..

odlična tema, potiče na razmišljanje o privlačnosti ogledanja u bilo koju glatku površinu koja odražava svjetlost :-)

obscuras
[09. 10. 2017.]

Možda će raspravi dobro poslužiti i ovaj video prilog (potaknut fotoarheološkim istraživačkim radom Škota Robina Crichtona) pod naslovom:

"Potraga za izgubljenom formulom Janeza Puhara".

maltus
[09. 10. 2017.]

Na zalost, poznata prica iz ovih krajeva, premali smo narodi da nas svijet shvaca ozbiljno ....

agni
[09. 10. 2017.]

odličan dokumentarac, zahvaljujem:-)

pisoj
[10. 10. 2017.]

Također pogledao! :)

obscuras
[10. 10. 2017.]

@maltus, nije to priča samo ovih krajeva. Na ovom svijetu žive i manji, a i veći narodi od našeg. Svaki narod ima svoje budale, pitanje je samo gdje i kak ih drži. Po tome ih svijet shvaća ozbiljno (ili ne).

maltus
[10. 10. 2017.]

@Profesore, ma fucka mi se za druge, prvo bih ovdje sredival takve stvari pa onda bliske susjede (vece i manje) ...

obscuras
[11. 10. 2017.]

@maltus, malo si kontradiktoran, ak Ti se fućka za druge, zakaj bi ih sređival (nakon sređivanja ovdje)? Svako se treba srediti sam. Ak svako pomete pred svojom kućom celi grad bu čist.

Ali to nije tema ovog foruma.

Činjenica je da Janez Puhar zaslužuje mjesto u povijesti fotografije.

maltus
[11. 10. 2017.]

A napisah malo nespretno...i nije tema ovdje.

Zahvaljujuci internetu i forumima saznah i za prvog susjeda da je neotkriveni velikan. Biti ce to duga borba za priznanje. Sjetimo se samo Tesle i Markonija...

Zabac
[12. 10. 2017.]

Nije vazno da li netko sasluzuje mjesto u povijesti ili ne. On je tu. Zanimanje postoji. Napravio je nesto i ljudi ga se sjecaju.

Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.

site copyright © 1998.-2017. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…