Imaš na netu jedno 15243952749234832 vodiča za to...

UVOD

Na susretima i radionicama koje obilazim je često pitanje o korištenju filtara i naravno kojega kada. Kod tog pitanja sam se našao pred dilemom, da i sam ne znam kako koristiti filtre. Kako sam zaključio da je to moja siva zona u fotografskom znanju, a i još poneko tko često ispituje po Forumu, odlučio sam da malo prolistam literaturu i drugim materijalima te naučim nešto o upotrebi, vrsti i namjeni filtara.

Kad upotrebimo izraz „Filtar“, prvo pomislimo na vodeni filtar, cigaretni filtar, filtar za kavu i tko zna koji drugi. Dilemu sam pokušao ukloniti tako da sam potražio pojmove koji dovoljno točno definiraju značenje filtara.

- Svako djelovanje i sredstvo, izračunato i namijenjeno za izlučivanje pojedinih dijelova iz mase primjeraka iste vrste s upotrebom unaprijed određenog kriterija.

- Filtar - pribor, naprava ili materijal za prosijavanje ili čišćenje. Pod posebnom stavkom piše za fotografske filtre: Naprava za zadržavanje zraka određene valne duljine.

- priprema ili materijal za prosijavanje ili čišćenje, uglavnom tekućina.; bakteriološki ~ mikrobiološki filtar je filtar s porama manjim od mikroorganizama, koji se koristi za uklanjanje mikroorganizama iz pripravaka; ~ mikropor vrsta mikrobiološkog filtara, sterilna pločica s finim rupicama, koje ne propuštaju bakterije, kroz koju se jednokratnom plastičnom špricom procjeđuje svježe pripremljene pripravke i time odstranjuje bakterije iz njih; mikropor priprema, koja propušta određene tokove, zrake, valove. Može biti i računarski program, koji propušta određene podatke (algoritam, koji odstranjuje šum i artefakte sa slika, uglavnom kod tomografije).; polarizacijski ~ Optički filtar, koji služi kao polarizator. Iz nepolarizirane svjetlosti napravi linearnu polarizaciju.

Kod fotografiranja često koristimo različite dodatke koji služe kao dodatna oprema. Nama za lakše razumijevanje ćemo definirati pojam:

Filtri su fotografski dodaci, napravljeni od stakla, plastike ili nanosa želatine, koji propuštaju svjetlost određene valne duljine na fotografski medij ako su dodani na objektiv pomoću posebnog držača ili su priviti na unaprijed napravljene navoje na objektivu.

ŠTO JE VIDLJIVA SVJETLOST

Fotografiranje je u biti prijenos svjetlosti na medij. Zato ćemo osvježiti naše znanje fizike i ponoviti osnovne pojmove dijeljenja svjetlosti.

Svjetlost je dio elektromagnetskog zračenja. U tu skupinu pripadaju svi radio valovi, vidljiva svjetlost, infracrvena svjetlost, ultraljubičasta svjetlost. Po navici pod svjetlošću mislimo na vidljivu svjetlost koju prepoznaje ljudsko oko što je u valnom opsegu od 380nm (nanometara) i 780nm. (Slika 1 dolje).

Svjetlost i elektromagnetske valove općenito možemo opisati s tri neovisna parametra:

- intenzitet (jednakovrijedno je svjetlina ili amplituda), koji pokazuje kako se svjetla čini svjetlost

- frekvencija (ili valna dužina), koju vidimo kao boju svjetlosti

- polarizacija, smjer ravnine, u kojem titra električna komponenta elektromagnetnog polja koje ljudi u normalnim okolnostima ne registriraju.

Zbog valno-čestičnog dualizma svjetlosti, ona istovremeno odražava osobine vala i čestica. Točno razumijevanje prirode svjetlosti je jedno od ključnih pitanja današnje fizike. (Iz Wikipedije, opće enciklopedije)

null

UPOTREBA FILTERA

Fotografija se je pojavila prije sto godina kada još nije bilo programskih oruđa za popravljanje fotografija. Tada su majstori morali dobro vladati elementima optike i bojama. Mnogo puta je okolica zahtijevala određenu korekciju zahvata slike što je imalo za posljedicu korištenje određenih dodataka koji su uticali na konačan izgled fotografije. Tako su se neki snašli i počeli ispred leća stavljati obojane ploče koje su pe teoriji miješanja boja davale konačan rezultat. Iz tog razdoblja su najpoznatiji žuti filtri i drugi.

Na jednoj od radionica se dogodilo da je jednom od naših slušatelja pao objektiv na tlo na krivu stranu. Svi prisutni smo malo problijedili jer znamo koja je to vrijednost. Vlasnik je polako pokupio objektiv i pregledao prednji dio gdje su se vidjeli zarezi ali na sreću na filtru koji je bio postavljen na prednju stranu. Malo iza toga je ustanovio da je objektiv dobar i okinuo sliku. Slika je uspjela, a okvir filtra je bilo potrebno ukloniti posebnim alatom. Taj događaj me doveo do mišljenja kako bi se filtri obzirom na namjenu i upotrebu mogli podijeliti. Očito je da je još netko imao takvu „zgodu“ i počeo razmišljati slično, tako da sam u literaturi poznatog proizvođača filtara našao slijedeću podjelu, koja najbolje opisuje moja iskustva:

- Filtri za zaštitu

- Filtri za popravljanje kvalitete snimke i

- Filtri za posebne efekte.

FILTRI ZA ZAŠTITU

Ulogu koju su imali filtri u doba analogne fotografije i posebice u doba crno-bijele fotografije ne može izjednačiti s današnjom digitalnom tehnikom. Iako proizvođači nisu htjeli zaostajati i proizvodili su filtre i za suvremene fotografe. Tako ćemo najprije obraditi neke filtre koje smo svrstali u Filtre za zaštitu od mahaničkih oštećenja, zmazanoće i prašine, što znači da ih možemo stalno koristiti na objektivu jer je njihova uloga u prvom redu zaštitna. Moramo razumjeti da je cijena boljeg objektiva nekoliko stotina eura, a cijena filtara koji bitno ne utiče na sliku do nekoliko desetaka. U tu skupinu ćemo uvrstiti UV filtre, Sky filtre, ND neutralno sivi, PL/PL cir i naravno bezbojne staklene filtere kao stvarnu zaštitu.

UV filtar

UV filtar je filtar od boljih staklenih ploča kojima je namjena da eliminiraju prevelik ulazak ultraljubičastih zraka koji bi slici mogli dati plavičasti ton. Ultraljubičasto zračenje je najjače u planinama i naravno na moru. Iako moramo znati da je na moru dosta djelića koji dosta apsorbiraju snagu tih zraka. Najmanje su primjetni u fotografijama krajolika gdje najčešće prevladava zračna izmaglica.

Skylight 1B

Skylight 1B je sličan UV filtru, a namijenjen je smanjivanju plavetnila, lagano je toniran i ima ponešto topao učinak. Apsorpcija tog filtra je namijenjena u takozvanom zelenom spektru što omogućava uravnotežene tonove boje. Kod slikanja ljudi uklanja neželjene utjecaje na ton kože ako slikamo portrete u sjeni blizu drveća. Zbog svoje neutralnosti se isto tako preporuča za stalnu upotrebu kao zaštitni filtar.

Različita poduzeća nam nude nestandardne oznake (lijevo), za razliku od standardnih 1A, 1B (desno). Niti toniranje nije nužno istog intenziteta.

ND

Neutral density filtar ili neutralno sivi filtri se koriste u tri gradacije, 2, 4 i 8. To su jednostavno filtri za smanjivanje svjetlosti. Koriste se kada želimo produžiti ekspoziciju što nam dobro dođe kod slikanja vodenih slapova, ili želimo dugom ekspozicijom snimiti objekt gdje se gibaju ljudi odnosno promet. Upotreba ND 2 filtara je isto tako moguća i kao zaštitnog iako ga sam ne koristim.

PL/ PL-CIR

Fotografiranje predmeta ili objekata u prirodi gdje vrlo intenzivna svjetlost doprinosi često raspršenoj svjetlosti koja na snimci ne daje jasnu sliku predmeta. U prirodi je često da automobili, stakleni predmeti ili čak biljke odbijaju tzv. polariziranu svjetlost. Ako želimo napraviti snimak gdje ćemo upotrebiti svjetlost predmeta, a ne odbijenu svjetlost moramo koristiti dodatak kojeg nazivamo polarizator ili polarizacijski filtar. Iskustva s upotrebom sunčanih naočala nam vrlo slikovito pokazuje učinak na bliještećoj vodenoj površini. Potpuni učinak polarizatora vidimo ako damo dvoje naočale jedna na druga pod 90 stupnjeva i dobit ćemo potpunu nepropusnost za svjetlo.

Polarizacijske filtre dijelimo na linearne i cirkularne. Nekoliko riječi o linearnom ne može biti previše. U većini slučajeva se koristi za vanjske snimke gdje je potrebno reducirati svjetlost. Linearni PL filtri imaju određene teškoće kod izoštravanja ako su na objektivu s AF-om. Kod upotrebe linearnih PL filtara se preporuča upotreba pravokutnog obruča za stavljanje filtara. U digitalnoj fotografiji se češće koriste cirkularni PL-Cir filtri, koje neki koriste stalno i služi im kao zaštitni filtar. Sam takve ne koristim jer su neku učinci neželjeni kod određenih fotografija.

Posebno moram upozoriti da upotreba pojedinih filtara smanjuje svjetlosnu snagu o čemu treba uvijek voditi računa. Što dobijemo na fotografiji ako koristimo određeni filtar vidimo na slijedećim slikama (u tisku u CYMK prostoru boje razlika nije primjetna te si usporedbe možete pogledati samo na internetu).

FILTERI ZA KOREKCIJU

Filtri za korekciju su određeni filtri u boji koji se koriste po ukusu pojedinca. U tom dijelu neću dati nikakva iskustva kako ih sam ne koristim i nemam dovoljno znanja. U tu skupinu spadaju filtri serije 80, 81, 82, 85 i još koji posebni za posebne namjene. Za korištenje tih svaki si može pročitati upute proizvođača.

FILTRI ZA POSEBNE EFEKTE

U tu skupinu spadaju filtri koji omogućavaju posebne efekte. Da spomenem neke. Na prvom mjestu tzv. Graduated filtri kod kojih je površina djelomično obojana, djelomično prozirna. Time možemo dobiti promjenu boje pozadine, a da ne pokvarimo sadržaj snimke. Druga vrsta tih filtara je za kreiranje raznih odsjaja lampi i omogućava nam zvjezdani efekt. Sve to su potrebe pojedinaca koji žele svoju trenutačnu inspiraciju malo promijeniti. Za korištenje tih filtara treba svakog isprobati i dobiti vlastita iskustva.

ZAKLJUČAK

Tim člankom sam želio približiti osnovne pojmove o korištenju filtara kao dodataka za bolji rad. Sam koristim filtre iz skupine zaštitnih filtara i moram reći da sam zadovoljio sve svoje potrebe. Želio bih još reći da na tržištu postoji više proizvođača filtara koji se međusobno razlikuju po kvaliteti i naravno po cijeni. Kod kupnje UV filtara je važno kakvu ima krivulju i od koje frekvencije rade. Postoje UV filtri koji vrlo kasno zatvaraju što je skoro u plavom području. PL-Cir je također vrlo zahtjevan obzirom na svoje karakteristike, te savjetujem da kod kupnje proučite i također isprobate određeni filtar prije nego ga kupite.

Polarizacijski filter, koji se koristi u color i crno-bijeloj fotografiji, najviše se koristi kod smanjenja kontrasta između neba i zemlje (kada nam nebo ispada spaljeno da bi dobili ispravno eksponiranu površinu zemlje).

Slika 1: Fotografirano bez polarizacijskog filtera, primijetite skurenost neba. Slika 2: slikano sa filterom, nebo nije više spaljeno, te je ujednačeno sa okolnim područjem. Oblaci su puno detaljniji i boje su zasićenije.

Slika 3: Slikano bez filtera.

Slika 4: Slikano sa filterom.

Mada mu to nije jedina funkcija, druga najveća muka fotografa je snimanje reflektirajućih površina. Refleksi sa transparentnih površina kao staklo i metal stvaraju nepoželjne efekti koje kvare efekt/ugođaj fotografije.

Da bi se izbjegli te probleme ispred objektiva se montira polarizacijski filter, koji se zakretanjem u određenim smjerovima u nepropusni smjer može spriječiti ulazak reflektiranih zraka u objektiv te bilježenje na film ili fotosenzor. Mada uspješno smanjuje reflekse sa vode, ali ne skida reflekse sa metala.

Za razliku od većine drugih filtera, polarizacijski i filter zbog svoje gustoće smanjuje jakost/dotok svjetla koja dolazi do filma, te najčešće zahtijevaju produženje vremena eksponiranja 2-3 puta. Kod upotrebe filtera mora se paziti na korekciju ekspozicije i jačinu efekta koje želimo postići, da nam se ne desi kao kod slike 4.

Kod SLR-a fotoaparata efekt polarizacijskog filtera (smanjena refleksije) vidimo odmah u tražilu, dok ostalih tipova fotoaparata zakrenutost filtera treba odrediti prije montiranja na objektiv aparata.

Uvek kao dodatnu opremu za fotoaparat preporučujem polarizacioni filter. Vrlo su česte situacije kada on može vrlo dobro da reši problem ili popravi sitne detalje na fotografiji koju pravite.

polarizacioni filter Polarizacioni filter namena i način upotrebeFunkcija polarizacionog filtera je da propusti samo onu svetlost koja je polarizovana na nama odgovarajući način. Polarizacija svetlosti je smer svetlosnih zraka koji dolaze od izvora ili objekta koji je osvetljen. Sunce emituje nepolarizovano svetlo, odnosno svetlosni zraci su usmereni u raznim smerovima, pa tako i kada se odbiju od objekata i uđu u fotoaparat, svetlo se uzima kao nepolarizovano.

Međutim, ako je površina objekta od koji se svetlost odbija glatka onda dolazi do polarizacije, odnosno svetlosni zraci se odbijaju tako da su svi u istom smeru. Takvi objekti su staklo, površina vode, nebo, površina lišća i slični. Polarizovano svetlo samo po sebi nije ni dobro ni loše, ali ovu soobinu možemo da iskoristimo da bismo odstranili ono svetlo koje nam ne odgovara. Pogledajte demonstraciju efekta polarizacionog filtera (potrebna vam je Java).

Za šta se polarizacioni filter može upotrebiti

Recimo, čest problem sa kojim se srećemo je bleštavilo neba kada je sunčano vreme. Prosto previše svetlosti se odbija od atmosfere tako da nam nebo po pravilu ispadne ili veoma bledo ili čak i potpuno belo.

Polarizacioni filter to rešava tako što filtrira nepolarizovano svetlo i propušta samo polarizovano, koga ima znatno manje, te se tako izbegava bleštavilo. Odjednom, nebo dobija dublju boju sa mnogo tonova, a i konture oblaka postaju izraženije.

Kada fotografišete vodenu površinu, svetlost odbijena od okolnih objekata odražava se na površini vode kao na ogledalu u toj meri da površina vode blješti. Blještavilo je tako izrazeno da je površina vode neprozirna. Isto se događa i ako fotografišete posle kiše kada je sve mokro i presijava se. Polarizacioni filter rešava problem jer propušta samo polarizovanu svetlost, koje ima mnogo manje. Efekat filtiriranja je toliko očigledan da površina vode postaje providna.

Još jedan čest problem je da, kada fotografišete pejzaž ili panoramu, izmaglica znatno smanjuje kontrast, izbeljuje i umrtvljuje fotografiju. Razlog je rasipanje svetlosti, koja, kada prolazi kroz izmaglicu (vazduh zasićen sitnim vodenim česticama), raspršuje se na sve strane. Polarizacioni filter može da u velikoj meri pomogne, jer veliki deo te raspršene svetlosti kroz njega ne može da prođe. Tako ćete dobiti kontrastniju fotografiju, sa više detalja i življih boja. I inače, polarizacioni filter ističe boje, upravo zato što ne propušta svetlost koja je raspršena i smanjuje kontastnost.

Takođe, često može da se desi da, ako fotografišete na ulici, smeta odraz raznih objekata u izlozima. Upotrebite polarizacioni filter i ti odrazi mogu biti u znatnoj meri ublaženi pa čak i potpuno uklonjeni. Slično je i sa fotografisanjem u prirodi, kada na primer površina lišća odražava svetlost okoline i tako izgleda „metalno“ i često bez ikakve teksture. Upotreba filtera otklanja svetlost koja smeta i omogućava da lišće ima prirodnu boju i vidljivu teksturu na fotografiji.

Polarizacioni filter možete primeniti i kada vam sam efekat filtriranja nije potreban, ali imate previše svetla. Naime, polarizacioni filter po svojoj prirodi „guta“ mnogo svetla (obično je slabljenje svetla za dve do tri blende), tako da, ako je previše svetla problem, on ga može rešiti kao svojevrstan ND (noise density) filter.

Primer upotrebe polarizacionog filtera

Da ne ostane sve na rečima, evo primera iste scene fotografisane sa i bez polarizacionog filtera. Fotografije su napravljene sa istog mesta odmah jedna za drugom, smao je jedna snimljena bez filtera a druga sa njim. Inače, na slici je reka Drina. Ove dve fotografije vrlo dobro prikazuju kakav je efekat polarizacionog filtera.

Primer fotografije za koju nije upotrebljen polarizacioni filter

Primer fotografije za koju nije upotrebljen polarizacioni filter

Primer fotografije za koju je upotrebljen polarizacioni filter

Primer fotografije za koju je upotrebljen polarizacioni filter

Primetićete kako polarizacioni filter čini da je boja neba dublja, da se tanki oblaci u levom kraju fotografije mnogo više ističu na nebu, a čak i puni oblaci desno imaju više nijansi. Pogledajte razliku u površini vode. Na gornjoj fotografiji je odraz okoline na površini jači te ona ima neku plavičastu nijansu (odraz neba svakako dominira), a na donjoj fotografiji, filter je te odraze ublažio tako da je voda više prirodno zelena i prozirnija tako da se kamenje na dnu reke jasnije vidi. Obratite pažnju i na brdo koje je u najdaljem planu. Na drugoj fotografiji se sasvim očigledno vidi više detalja, jer je filter uspeo da ublazi problematičnu izmaglicu koja se na tako velikom rastojanju uvek pojavi i smeta. I na kraju, primetićete i da je ukupan kolorit donje fotografije jači, da su boje za nijansu izraženije.

Da li je bolja jedna ili druga fotografija? To je pogrešno pitanje. Korišćenje polarizacionog filtera ne čini fotografiju boljom ili lošijom, već vam omogućava da istaknete ono što vam je na fotografiji bitno.

Kako se polarizacioni filter koristi

Pre svega, nameštate ga na postojeći objektiv, obično tako što ga prosto navrnete na za to predviđen navoj. Polarizacioni filter se sastoji od dva pokretna prstena. Jedan služi za to da se filter pričvrsti na objektiv, a drugi u stvari sadrži polarizovano staklo koje možete da okrećete. Zakretanjem stakla, podečavate ugao polarizovanog stakla u odnosu na scenu a time i njegov odnos prema svetlu koje ulazi u objektiv. Kroz staklo prolazi sam ono svetlo koje jepolarisanoisto kao i staklo filtera. Kako se ugao polarizacionog filtera menja, tako ćete videti promenu, pa je na vama da odlučite kada je filter dobro podešen, odnosno, kada ste dobili to što ste želeli.

Polarizacioni filter se ne može koristiti baš uvek, odnosno, da bi on imao efekat, treba da postoji svetlo koje možete da isfiltrirate. Najčešći izvor svetla je Sunce tako da njegov položaj direktno utiče na polarizvoanost svetla odnosno efekat filtera. Efekat je najizraženiji ako Sunce (ili bilo koji drugi izvor svetla) obasjava objekat koji fotografišete pod uglom od 90 stepeni u odnosu na osu između vas i objekta fotografisanja.

Polarizacioni filter nekada može i da napravi problem. Na primer, ako koristite veoma širok objektiv da uhvatite što širi prostor, to obično znači da ćete uhvatiti i veoma široko nebo. Polarizacija svetlosti na nebu nije ista u svakoj tački, i ako koristite polarizacioni filter to će se na fotografiji videti. Obično će jedan kraj neba imati duboku plavu boju, a drugi bledu i ispranu, jer je različit nivo filtriranja usled različite polarizovanosti svetlosti koju nebo odbija prema fotoaparatu.

Polarizacioni filter možete probati i bez fotoaparata. Prosto gledajte kroz njega i zakrećite ga i videćete njegov efekat. Pogledajte kroz njega ručni časovnik sa elektronskim ekranom ili mobilni telefon. Svetlost ovakvih ekrana je polarizovana i zakretanjem filtera u jednom trenutku ćete videti kako sadržaj ekrana bledi i čak potpuno iščezava.

Vrste polarizacionih filtera

Postoje dve vrste polarizacionih filtera, linearni i cirkularni. Linearni je očigledan: sva svetlost koja prođe kroz njega je polarizovana što znači da svi svetlosni zraci imaju isti pravac. Međutim, kod novijih fotoaparata koji vrše automatsko izoštravanje, to pravi problem, jer oni merenje oštrine upravo vrše polarisanjem svetlosti, pa ako je svetlo koje na senzor dođe već polarisano, merenje je nemoguće. Zbog toga se proizvode cirkularni polarizacioni filteri. Oni propuštaju polarisano svetlo ali onda dodatno promene smer svetlosnih zraka tako da oni više nisulinearno nego kružno polarisani i tako omogućavaju elektronici da normlano izmeri fokus. Cirkularni filteri su skuplji ali razlika nije velika, tako da je preporuka da uvek kupujete cirkularni, jer će on sigurno da radi u svakoj situaciji.

Ako već imate polarizacioni filter ali po njegovoj oznaci ne možete da utvrdite da li je linaran ili cirkularan, uradite jednostavan test: Stanite ispred ogledala i kroz filer pogledajte odraz filtera u ogledalu. Okrenite filter tako da pogledate kroz drugu stranu. Ako je filter cirkularan u jednom trenutku njegov odraz će postati znatno tamniji, skoro potpuno crn.

Držati ga uvek pri ruci

Ovakve karakteristike polarizacionog fitlera čine ge naizostavnim delom opreme svakog fotografa. Toliko je koristan i upotrebljiv u svakodnevnim situacijama da ga prosto treba uvek imati uz fotoaparat.

eto sve na maternji i sve sa slikama, pa kad ulovim malo slobodnog vremena ja cu ti napisat kako me sluzi moj dobri i posteni Cookin:)

Jethro, pa stvarno :-). Dao si sebi truda, hvala na opsežnosti, ovo vrijedi iskopirati.

baš vridi pročitat!

zaboravih smajli:))