Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

Nek se nikad ne zaboravi ....
alfa91
[18. 11. 2010.]

"... Oni su mrtvi - al' priđite bliže;

Vidite tračak taj bljedi i fini;

Čudo to svijetlo, što s groba se diže;

To ideali su besmrtni njini.

Vidjeli ste ih - Te turobne humke;

Rake heroja,

Što mrijeti su znali.

Pođite sada, al pođite šutke!

Znajte da oni i za vas su pali..."

Fran mažuranić ml.

Vječno sjećanje na Vukovar i Škabrnju!!


janimir
[18. 11. 2010.]

(I ne samo na njih!)

Korana
[19. 11. 2010.]

zaboraviti nikako, a pitanje je da li i oprostiti

djuan
[19. 11. 2010.]

Da se mene pita, ne bi ja ni oprostio. Kad sam vidio one dvije bijele glave u Vukovaru prije par tjedana došlo mi zlo. Stvarno mi ide na živce kad se zbog nekakvog fiktivnog cilja zvanog Europska Unija bacaju pod tepih ČINJENICE koje su nepobitne i koje zaista dokazuju što se dogodilo i tko je kriv. Jedan nategnuti političko-senzacionalističko-medijski oprost mi ništa ne znači, jer je dovoljno samo na trenutak pogledati majke, supruge, braću, sinove koji su stajali malo dalje od kamera, tek toliko da ih samo na sekundu mogu prikazati u kadru. Ne smije ih se predugo prikazivati, da se slučajno ne ulovi kakva emocija miješanog ponosa i tuge na njihovom licu, jer onda ne bilo vremena za proučavanje onih lijepih bijelih glava i naknadno filozofiranje o tome tko je taj dan na sebi imao Armani a tko Gucci odijelo.

GoSt
[19. 11. 2010.]

sva sreća da te se ne pita :D

razmisli, kroz povijest...gdje bi bili da nitko nikome nije ništ oprostio...

a što se sjećanja tiče...sjetim se često...

Korana
[19. 11. 2010.]

ja sam za to, narodu opraštam al' pojedincima nikada!

paf_mrvica
[19. 11. 2010.]

iz godine u godinu sve je manje svijeca duz splitske vukovarske ulice, to me cini beskrajno tuznom..

djuan
[19. 11. 2010.]

Naravno da nisam mislio na narod, nego na pojedince koji imaju ime i prezime. Da krivim cijeli narod, to bi me učinilo većom zvijeri od pojedinaca na koje mislim.

djuan
[19. 11. 2010.]

Još jedna stvar - zanima me percepcija današnjih i budućih školaraca prema ljudima i gradovima herojima kad je u školskim udžbenicima njima posvećeno tek nekoliko stranica... onako usput. Izgleda da su tamo neke rimske orgije ili grčko kamenje puno važnije.

cigo
[19. 11. 2010.]

Prema ljudima tzv herojima ne osjecam apsolutno nista, najveci heroji ovog rata su oni koji su sjedili na cukama iznad dubrovnika, blatu komareva i vukojebinama bosne i hercegovine koje im naravno nisu priznate pod vojnički staz, jer naravno drzava bi sama sebi bila kontradiktorna da se braniteljima napise da su ratovali po hercegovini. Za one heroje koje mi namecu radne hvidre i ine udruge ne osjecam apsolutno nista jer jedina stvar koju su oni napravili je da su se nakrali i usput poklali ono kaj im se naslo na putu. nazalost iz prve ruke znam kakvi su kamioni odlazili s ratista u zagreb u odredene kvartove zagreba a sve me star kaj se radilo po drugim krajevima. Tako da poserem se na takve heroje a ne zlocince

janimir
[19. 11. 2010.]

ajde mir…!

alfa91
[19. 11. 2010.]

Ja znam jednu stvar nevezano za politiku. Tih ljudi više nema, izginuli su, streljani, mučeni, masakrirani. Njihovi mučitelji danas šetaju slobodno kako našom zemljom tako i susjednim državama okolo. Nitko im ne smije ništa, pred zakonom su nevini. Na drugu stranu ovi gore su se nakrali za 5 pokoljenja. Nije bitno koja stranka, koja ideologija, spol, nacionalnost, uvjerenje svi samo trpaju u džep šakom i kapom.Samo dile novac što ime se stvori na stolu i pod stolom. Nadam se da će ih sve al baš sve susutići zaslužena kazna i jedne i druge, na ovom ili onom svitu.

cigo
[19. 11. 2010.]

ja savreno miran . diskutiram samo

alfa91
[19. 11. 2010.]

Poanta svega je nek se prića o tome, nek se to spominje, nek se vade nepoznati detalji o samom tijeku događaja. Prvo jer smo to dužni iz poštovanja prema žrtvama a drugo ako se ne prića o tome za 20-30 g to se nije ni dogodilo.

djuan
[19. 11. 2010.]

Točno to! Treba o tome pričati. Mislim da nitko nije ništa loše rekao, a cigo se možda malo nespretno izrazio, ali mislim da nije imao loše namjere prema časnim ljudima.

cigo
[19. 11. 2010.]

cast je relativan pojam i svatko pojam casti dozivljava na svoj nacin. Moj osobni je taj da su casni ljudi oni koji su otišli u rat i vratili se svojim najdrazima bez da su stekli ikakvu imovinsku koris i bez da su se izivljavali nad starcima i zenama i djecom. (naravno ovom recenicom ne iskljucijem one koji su poginuli jer oni su dali najvecu zrtvu za našu slobodu). Sve ostale jednostavno dozivljavam kao ratne profitere i dno dna koji se bogate na tudoj muci i patnji.

kiki-9
[19. 11. 2010.]

za nase dečke..

Oceana
[19. 11. 2010.]

Sjećanje

Oceana
[19. 11. 2010.]

sjećanje na nevine žrtve ljudskog bezumlja i ljude koji su bez razmišljanja branili svoje i naše domove.

nema oprosta onima koji su napravili nasilne zločine, bez obzira radi li se ovdje o ratnim zločinima ili bilo čemu drugome. no mislim na one pojedince koji su to činili ili odobravali. pojedince, jer kolektivna krivnja je imaginaran pojam.

i nada da će svakoga stići što je zlo napravio, svejedno s koje strane bio.

HrvojeBakovic
[19. 11. 2010.]

Iz krvi i bola niknut ce cvijece i nikada narod zaboravit nece Vukovar

nik
[19. 11. 2010.]

ekipa, a što kažete da u proljeće napravimo foto đir/viked u vukovar uproljeće i nakon toga izložbu (negdje / nekkao / s nekom svrhom, ako je moguće)?

etna
[19. 11. 2010.]

...Bili Su To Dani Ponosa I Slave... sa ponosom se sjećam tog vremena i nikada ne smijemo zaboraviti naše dečke koji su dali svoje živote u domovinskom ratu kao i sve civilne žrtve rata ...:)

mama
[21. 11. 2010.]

Potpisujem Antuna, puno prekrasnih ljudi je izginulo u ratu, neke sam poznavala i ponosna sam da su neki od njh bili moji učenici. Neka im BOG podari milost.

Boddhi
[21. 11. 2010.]

nije neka usporedba prema nama, ali ....

Tomislaw
[21. 11. 2010.]

@djuan: ne znam zašto se ljudi propinju na zadnje noge na spomen Tadića u Vukovaru. Tadić je napravio ono šta se od njega očekuje sa svih strana. Nekom to sjeda bolje a nekom lošije na želudac, no Tadić je napravio dobru stvar. I budimo iskreni, Tadić, po pitanju ratnih događanja, niti luk jeo niti luk mirisao.

No s druge strane, imaš Vojisalva Stanimirovića koji je '91 u novinama Srpske Krajine napisao kako je osvojeno i zadnje ustaško uporište (bolnica u Vukovaru), kojeg je Karadžić, ako se dobro sjećam '95, odlikovao za posebne ratne zasluge. No niko se ne propinje na zadnje noge zato kaj taj isti Stanimirović danas sjedi u Hrvatskom Saboru i prima plaću koju mu osiguravaju svi zaposleni u ovoj državi.

To samo govori, čovjek je kriv odnosno nevin samo onoliko koliko ga obasjavaju svjetla reflektora. Jer Stanimirović je sramota za ovu državu, ali naprosto ga ne obasjavaju svjetla reflektora.

elvis
[21. 11. 2010.]

Tko je bio agresor, a tko žrtva u bitci na Neretvi?

Danas, a gotovo je sedamdeset godina prošlo od te nekoć slavne bitke, jedva je jedna petina Hrvata uopće dovoljno stara da teoretski pamti Drugi svjetski rat, druga petina teoretski pamti tek Bulajićev film, treća pitanje smatra relativnim, četvrtu za taj rat odavno više nije briga, a peta, posljednja petina, o toj, kako ste rekli, Neretvi, iskreno − nema pojma.

Ta posljednja petina još nema dvadeset godina i nikad nije živjela u Jugoslaviji, u kojoj je svetost epopeje na Neretvi i slavne Narodnooslobodilačke borbe bila službena dogma. Tromjesečna neprijateljska ofenziva bila je četvrta od sedam evanđelja NOB-a, koje smo mi – ona jugoslavenska petina mlađih od dvadeset – učili u školama kao pjesmice.

Nama, rođenima dvadesetak godina poslije Onoga rata, cijela je ta priča bila nepojamno dosadna: dok je Država o obljetnicama svečano polagala vijence, a novine objavljivale velike da-se-ne-zaboravi priče čitave od teških riječi, mi smo o ranjenicima na Neretvi pričali viceve, umirali od smijeha gledajući televizijske heroje Borisa Dvornika i Batu Živojinovića, besramno zajebavali stare partizane što su nam na otvorenim satovima povijesti pričali “kako je to, djeco, bilo”, i glupirali se na ekskurzijama po svetim mjestima NOB-a.

nik
[21. 11. 2010.]

elvise, naj se ljutit - ali otišao off topic. i to puno.

elvis
[21. 11. 2010.]

Djelomicno, ovo gore je dio teksta od Dežulovića, a u kojem ima dio koji se tiče "Nek se nikad ne zaboravi"

"Cijela se država ritualno prestravila kad je ovoga proljeća objavljeno da četrdeset posto maturanata na državnoj maturi nikad nije čulo za Ovčaru"

nik
[21. 11. 2010.]

S te strane si u pravu i resorni je ministar prije koji dan (ritualno, ako ništa drugo) radi toga trebao dobiti nogu.

No generalno je paralela s Neretvom koju si povukao upitna (da ne idem dalje u detalje).

Btw, dobre su ti fotke munja :)

elvis
[21. 11. 2010.]

Paralelu s Neretvom nisam povukao ja, ponavljam tekst je od Dežulovića.

elvis
[21. 11. 2010.]

Kvragu, sto nema edit, zaboravio sam ti se zahvlaiti na komentar o snimka munja i napomenuti da sam promijenio spol. Na jednom blogu je objavljena jedna od tih snimka sa slijedecom crticom o autoru:

"Jedna spretna ruka fotografkinje koja voli svoj grad je uspjela uhvatiti gotovo pa neuhvatljivo.Ovo je moj Grad noću,gledan sa suprotne strane Istarskog poluotoka:))"

nik
[21. 11. 2010.]

a čuj, ekipa sa zina je dosta liberalna, nećemo sad cjepidlačiti tko se kakvim/kakvom ćuti... ;))

Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.

site copyright © 1998.-2024. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…