Zapravo je vrlo jednostavno. Onoga trena kad društvo počne percipirati tezu "da susjedu bude bolje" umjesto stare poznate "da meni bude bolje", čovječanstvo će napraviti taj mali evolucijski korak koji nas dijeli do općeg blagostanja. ;)

opss..ideal (no, razumijemo se), zato smo i na zineu!

Kolumna Davora Šišovića u Glasu Istre na tu temu , ako neko želi imati taj veličanstveni govor u tekstualnom obliku

Vi, ljudi, imate snagu i moć

U osvit nove godine, nekome znakovite, nekome sudbonosne, nekome pune nade, a nekom drugom bezizgledne, godine od koje svi očekuju promjene, nadajući se boljem, ali i strepeći od goreg, na pragu dakle takve jedne godine žarko želim sa svima vama podijeliti sljedeći tekst:

"Žao mi je, ali ja ne želim biti vladar, nije to moj posao. Ne želim ni nad kime vladati niti ikoga pokoravati. Htio bih pomoći svima, ako je to moguće, Židovima, poganima, crncima, bijelcima. Svi mi želimo pomagati jedni drugima, ljudska bića su takva. Želimo živjeti kroz međusobnu sreću, ne kroz međusobnu patnju. Ne želimo mrziti jedni druge. Na ovome svijetu ima dovoljno mjesta za sve, a Majka Zemlja može prehraniti sve nas. Svi možemo živjeti tako da nam vodilje budu sloboda i ljepota, ali, izgubili smo naš put.

Pohlepa je otrovala ljudske duše, ograničila svijet mržnjom, odvela nas u patnju i krvoproliće. Razvili smo brzinu, ali smo se zaključali između zidova. Tehnika, koja nam je obećavala izobilje, donijela nam je pustoš. Naša znanost nas je učinila bezobzirnima, nezahvalnima i neljubaznima. Previše mislimo, a premalo osjećamo! Više nego tehnika potrebna nam je ljudskost. Više od znanstvenosti potrebni su nam dobrota i zahvalnost. Bez tih vrijednosti, život će biti nasilan i sve ćemo izgubiti.

Zrakoplov i radio su nas zbližili. Stvarna priroda tih izuma zaziva dobrotu u ljudima, potiče na pobratimstvo ljudi, na zajedništvo svih nas. Čak i sada moj glas dopire do milijuna ljudi širom svijeta, do milijuna očajnih muškaraca, žena i djece, do žrtava mnogih sustava koji muče i zatvaraju nevine. Onima koji čuju poručujem: ne očajavajte! Nad nas se nadvila strepnja, ali ona će proći, zajedno s pohlepom i gorčinom ljudi koji se boje da će svijet postati humaniji. Mržnja među ljudima prolazna je, diktatori umiru, a moć koju su oni oteli ljudima - ljudima će se vratiti. Dok ljudi za nju umiru, sloboda neće iščeznuti. Vojnici, ne podčinjavajte se okrutnicima, ljudima koji vas preziru i porobljuju, koji gospodare vašim životima, govore vam što da činite, mislite i osjećate! Ljudima koji vas programiraju, tretiraju vas kao stoku, koriste vas kao topovsko meso.

Ne podajte se tim neprirodnim ljudima, tim mehaničkim ljudima s mehaničkim mislima i mehaničkim srcima! Vi niste strojevi! Vi niste stoka! Vi ste ljudi! Vi u srcima imate ljubav prema drugim ljudima! Vi ne mrzite! Samo nevoljeni mrze. Nevoljeni i neprirodni. Vojnici, ne borite se za ropstvo, borite se za slobodu! U 17. poglavlju Evanđelja po Luki piše: 'Kraljevstvo božje je u čovjeku!' Ne u jednom čovjeku, niti u grupi ljudi, nego u svim ljudima, u tebi! Vi, ljudi, imate snagu za stvaranje strojeva. Vi imate snagu za stvaranje sreće. Vi, ljudi, imate snagu i moć obogatiti ovaj život slobodom i ljepotom, pretvoriti život u čudesnu avanturu. Zato, u ime demokracije, upotrijebimo tu moć, ujedinimo se.

Borimo se zajedno za novi svijet, dostojanstveniji svijet, koji će dati priliku čovjeku za rad, osigurati budućnost za mladost, sigurnost za starost. Obećanjima da će vam sve to pružiti diktatori su došli do vlasti. Ali lagali su i nikada ih neće ostvariti. Diktatori oslobađaju sebe, ali porobljuju ljude. Izborimo se za ostvarenje tih obećanja! Pokrenimo borbu za slobodan svijet, za nestanak nacionalnih granica, za uklanjanje pohlepe, mržnje, netolerancije.

Izborimo se za razuman svijet, svijet znanosti i razvoja koji će dovesti do sreće svih ljudi. Vojnici, u ime demokracije, ujedinimo se! Pogledajte, oblaci se razilaze, sunčeva svjetlost se kroz njih probija! Izlazimo iz tame na svjetlo, prelazimo u novi svijet, ljubazniji svijet u kome će ljudi nadrasti mržnju, pohlepu i okrutnost. Pogledajte, duša čovječja dobiva krila i napokon počinje letjeti. Ona leti ususret dugi, ususret svjetlu nade, ususret budućnosti! Veličanstvenoj budućnosti koja pripada tebi, meni, i svima nama."

Kažu mnogi da je ovaj tekst najbolji govor ikada igdje održan. Ali nije ga održao itko od ljudi koji bi nam prvi pali na pamet, nitko od političara koji su pobijedili na posljednjim izborima, nitko od pobjednika u ratovima minulih desetljeća, nitko od umova koje smo olako proglašavali savjestima čovječanstva. Za sve njih bi, međutim, bilo jako dobro i korisno kada bi si što češće pročitali tekst ovoga govora, koji nažalost nije nikada održan u stvarnome životu.

Ipak, čulo ga je i vidjelo mnogo više ljudi no što bi ga čulo da ga je stvarno održao neki političar, general ili Papa. Riječ je o govoru sa samog kraja filma "Veliki diktator" Charlieja Chaplina iz 1940. godine. Ovakav tekst govora nije bio u scenariju. Chaplin ga je smislio na licu mjesta, neposredno na snimanju, netom saznavši da je u Evropi upravo počeo rat.

Ni Churchilov govor o "krvi, znoju i suzama", ni Kennedyjev govor sa znamenitom porukom "ne pitaj što tvoja domovina može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za svoju domovinu", ni potresni "ja imam jedan san" Martina Luthera Kinga, ni mnogi drugi znameniti govori zapamćeni ili čak dokumentirani zvučnim ili filmskim zapisom nisu na tak malo prostora, u tako maloj minutaži, sabili toliko mnogo svevremenskih poruka.

Pojedini ulomci ovog Chaplinovog govora mogli bi slobodno stajati kao članci ustava nekih država, ili pak međunarodne zajednice u nastajanju, bila ona Evropska unija ili cijeli svijet. A čitajući taj govor, govor jednog glumca, govor nastao za potrebe jednog umjetničkog djela, precizno vidimo i točno znamo zašto ga nije mogao održati nijedan političar, ni u prošlosti ni u sadašnjosti, a glede budućnosti - ipak zadržimo nadu.