Dakle znam da na Fotozinu nema mjesta politici ali ovaj je članak ekonomski i morao sam ga staviti jer mislim da je vrlo kvalitetan i tiče se svakog čovjeka koji trenutno živi na ovom našem lijepom plavom planetu dakle i nas , jer to su ustvari činjenice koje je izvukao iz svog istraživanja vrlo cjenjeni novinar Elio Velan (koji živi u Trstu)zato je obuhvatio talijansko bankarstvo ali u svakoj Evropskoj zemlji je vjerovatno slično a tiče se trenutačne situacije u svijetu bankarstva i ekonomije.

Elio Velan

O društvenoj suštini novca posljednji sam put razmišljao i razgovarao tijekom studiranja u Zagrebu. Bila su to vremena opakog socijalizma, učili smo Marxa i pokušavali dokučiti što se to krije iza zveckanja zlatnika u trulom kapitalizmu. Čitam tanku knjižicu koju je mlađi sin donio iz škole i koja mladićima objašnjava neke probleme suvremenog svijeta: da jedan posto stanovnika planeta raspolaže s 40 posto bogatstva, da pedeset posto žitelja Zemlje preživljava s manje od dva eura dnevno, da svaki dan zbog gladi i bolesti umire 34.000 djece. Mislim, priča se ponavlja, problemi jednaki, situacija je čak gora nego 1964. godine kada sam kao mali pionir prvi put kročio u školsku ustanovu.

Piše Claudio Magris o starom tršćanskom Židovu koji je u kavani San Marco često kritizirao Boga koji je, umjesto da sve jednom zauvijek riješi potopom, dao čovjeku još jednu šansu. S ubojicama i lopovima prije potopa raskrstio bez milosti, udavio ih kao štakore, s onima nakon potopa promijenio stil i počeo praštati. Nema tu logike!

Zapad je danas zaokupljen vlastitim problemima, velim sinu da su planetarna nepravda i sramota skinuti s dnevnog reda.

Tko je kriv za naše tegobe? Kinezi i Indijci koji isti posao obave za upola manju plaću? Kradu nam bogatstvo i zbog toga smo sve siromašniji? Bruto društveni proizvod gospodarskih velesila zapadnog dijela svijeta ne raste, sve je oko nas u fazi stagnacije ili čak recesije. Industrija, poljoprivreda i usluge, odnosno takozvana realna ekonomija nisu sposobne stvarati novo bogatstvo. Je li to razlog sve većeg broja nezaposlenih i zaduženih građana?

Prema podacima američkog Federal reservea, vrijednost bruto proizvoda cijelog svijeta u 2010. godini iznosila je 74.000 milijardi dolara: to je ono što mi stvaramo radom, sve ono što je opipljivo i mjerljivo. No, vrijednost koju obrće financijsko tržište osam je puta veća od realne ekonomije. Tržište državnim obveznicama u cijelom svijetu teško je 95.000 milijardi dolara, promet u burzama vrijedan je 50.000 milijardi dolara, tržište financijskim derivatima (posebna vrsta vrijednosnih papira) iznosi 466 tisuća milijardi dolara.

Piše talijanski ekonomist Andrea Fumagalli da je pomak u raspodjeli ukupnog bogatstva u korist financijskog tržišta doveo do nove prvobitne akumulacije i posljedično do izraženog stupnja koncentracije. Od 1980. do 2005. godine izvršeno je 11.500 fuzija, prosječno svake godine 440 bankarskih spajanja, što je rezultiralo drastičnim smanjenjem broja banaka na samo 7.500. Zaključno s prvim tromjesečjem ove godine pet multinacionalnih financijskih društava (J.P. Morgan, Bank of America, Citybank, Goldman Sachs, Hsbc USA) i pet bankarskih giganata (Deutsche Bank, Ubs, Credit Suisse Citycorp-Merrill Linch Bnp-Parisbas) ostvarili su kontrolu na oko 90 posto tržišta financijskim derivatima. Veli Fumagalli da se ideologija neoliberalizma temelji na dogmi o neutralnosti financijskog tržišta i u vjeri u ulogu tržišta kao nepristranog suca koji jamči efikasnost sustava.

S obzirom na podatke o stvarnim vladarima našim životima, nema tu ničeg slobodnog, neutralnog i nepristranog već je cijelo financijsko tržište strukturirano kao piramida s točno definiranim vrhom. Kako oni sviraju, tako mi plešemo. Čovjek se, da bi preživio, zadužuje u banci koja mu nameće ubitačne kamate, ne zadovoljava se tek radom kao pologom, traži više, čvršće garancije poput kuće, malog zemljišnog posjeda, uvlači se u sve pore radom i trudom stečenog malog bogatstva prosječnog građanina.

No, kad u tu istu banku koja traži teške garancije proviriš, kad zaviriš u njezine rezerve, u stvarno stanje njezinog bogatstva, otkriješ da ono predstavlja tek 1,7 posto ukupne količine kapitala kojim posluje.

Posuđuje novac caru, a nije sposobna pokriti niti tekući račun carevog kuhara. Zašto se golema bogatstva stvaraju ni iz čega? Gdje je trik? Nekad davno, kad je monetarni sustav počivao na realnom odnosu novca sa zlatnim rezervama, banke su poslovale s rezervom teškom čak dvadeset posto od ukupnog bankarskog kapitala. Potom je taj postotak smanjen (dogodilo se to 1933. godine nakon velike ekonomske krize) na deset posto, a danas iznosi manje od dva posto. Jednog će dana taj napuhani balon puknuti, u to nema sumnje, jer su pravila apsurdna, kontrola sustava nikakva.

Kontrolor rada bankarskog sustava je središnja ili narodna banka; u Europskoj uniju tu ulogu obnaša europska središnja banka. Nisam znao da je, primjerice, talijanska središnja banka Banca d' Italia strukturirana kao dioničko društvo i da kontrolu banke koja emitira novac i kontrolira sustav provode privatne banke putem velikog vijeća kao najvišeg tijela banke. Talijanska vlada predlaže guvernera ali teško da vladin kandidat može uspjeti bez privole velikog vijeća.

Odnos središnje banke s talijanskim parlamentom svodi se na labavu obvezu središnje banke da svakog 30. lipnja u godini zastupnicima podnese tek referat o godišnjem radu. Najveći dioničari talijanske središnje banke su velike bankarske grupacije: Gruppo Intesa vlasnik je 27,2 posto dioničkog paketa, Gruppo San Paolo 17,23, Gruppo Capitalia 11,15 posto, Gruppo Unicredito 10,97 posto, Assicurazioni Generali 6,33 posto. Privatne banke kontroliraju više od devedeset posto dioničkog paketa središnje banke.

Kontroloru bankarskog sustava kontroliraju banke koje su predmet kontrole. Vjeruje li još tko slobodnom tržištu? Talijanskoj središnjoj banci pripada 14,57 posto vlasničkog udjela u europskoj središnjoj banci koja je opet po prirodi privatna ustanova.

EU postoji tek kao monetarna unija, atributi suverenosti izuzetno su labavi, prave političke, gospodarske i socijalne unije još nema pa je središnja europska banka pravi vladar Europe, što znači da je istinski vladar naših života bankarska i financijska oligarhija, politika je tek služavka.