Pošto se radi o dokumentarnoj fotografiji, pak da ondak opišem malo sliku, kako mi je sugerirao Jpogorilic :)

Običaj je kod dolaska u Masai selo ponesti poklone djeci, to su slatkiši i olovke. Slatkiši i olovke predaju se seoskome glavešini, a on ih poslije, na sijelu Masai pinira i pionirki dijeli. Ta podjela, kao i sve privatizacijske podjele zna biti nepravedna pa se mali Masaići znaju šuljati i van termina privatizacije olovaka i slatkiša okolo turista i potiho, pokorno, iskreno žicati olovku i slatkiš. Ako to spazi Masai glavešina il netko iz njegovog ministarstva nabave elastičnom , rekli bi ljeskovom , šibom zvizne male masaiće po glavi da sve zvoni.

Jasno vam je na čijoj smo strani, no samo digresija; stari Masai znaju imponirati prilično jadno ( ne svi dakako), sa svih pa i moralnog stanovišta, kao i svi narodi kojima se stil života, etnos i moral krivudavo mijenjaju. Staklasti pogledi, teturanje, mrmljanje i nerazumljivo brbljanje ukazuje nam na neke poroke kojih su se primili. Za razliku od njih, mlađa ekipa ( reklo bi se od 4 do 14) prilično je živahna , nenapadna, duhovita i vesela gomilica ( stalno su s materom ili su u školi koja je opet zajednička za sve etničke zajednice tog područja, tako da osrastaju i žive u bitno drugačijem okolišu od muških Masaia koji su..... otom drugi puta).

Eto, tako je djevojčica s ove fotke dobila (nažalost) sve; olovku, slatkiš i šibom po glavi , zato si je razmazala mlječnu kašu po glavi na mjestu udarca, da manje boli.

Inače, još nešto, fotografija je snimljena s fotoaparatom Contax RX, na film Kodak 100 VS dijafilm, objektiv je bio Sonnar 135 2,8