Sad ne miče se nigdje niti list.

Dubokih tajnā puno sve se čini

Na ovoj tako bijeloj mjesečini.

U viši sve je podignuto svijet.

Grm nije više grm, ni kamen kamen.

Dogodila se tajna preobrazba:

Iz svake stvari sad izbija glazba.

Nju čuje samo srce. Njime bdij,

Prepusti joj se sav, i pij je, pij!( DC ; Mjesečina)

.....

I SMJEŠIM SE u meki suton, kada prve zvijezde

i prve gradske lampe sinu,

kad ljubavnik o dragoj sanja,

a pijanica o svom vinu —.........i drugi bi stihovi bili prigodni za ovaj nježni, romantični filigram od krošnja i rumenilo neba Zgb večeri:-))