Odeš fotkat jedno - pa ne ide baš, pa odeš drugo, pa i to ne ide baš. Onda odeš fotkat treće... i umoriš se - i odeš na kavu. I tamo te dočeka ovakav prizor. Onda to u nemogućim uvjetima snimiš i odeš dalje u potrazi za nečim novim... Na kraju shvatiš da imaš dovoljno fotografija i da bi svaka od njih mogla biti "ona", ali te dobije ovaj prizor, i povežeš ga s pričom o prijateljstvu i vjernosti, o razumijevanju bez riječi, o privrženosti i humanosti (čovjek čija je ruka na fotografiji je udomio 7 pasa lutalica i o njima skrbi - a Beba s fotografije mu je ljubimica)... Mislim da to zaslužuje pozornost.