Iako nije Pariz, već željeznički kolodvor u Milanu, stavljam ju u album sa ovog putovanja. Kako nije vozio vlak, radi štrajka Francuskih željeznica, bili smo primorani provesti noć na kolodvoru i čekati jutarnji vlak. Kad sve utihne počinju na postaju dolaziti ljudi koji ovdje traže mjesto, malo toplije nego što im ulica pruža, kako bi odspavali par sati i onda ponovo na hladnoću ulice u potrazi za nešto hrane ili posla. Družeći se sa njima cijelu noć naslušah se teških ljudskih sudbina. Svima je izuzetno teško priznati da su beskućnici pa ih ima i sa raznim, izmišljenim, ili bolje, izmaštanim pričama o tome kako su tu privremeno i kako će, eto sutra, netko doći po njih. Ne vole fotkanje jer, naravno, misle da ste lovac na njihove teške sudbine koje će sutra osvanuti u nekim novinama. Iako sam većinu noći poštivao tu njihovu volju okinuo sam nekoliko fotografija od kojih sam ovu i "potpisao".