Kod katoličkoga dijela naroda u Bosni tetoviranje je bilo oznaka po kojoj se prepoznaju. "Vele, da je taj običaj prije imao tu svrhu da se prepriječi odmetnuće od vjere, ali se je ipak događalo, da se tetoviranjem ta svrha nije postigla, jer i danas još žive neke tetovirane žene, koje su prije kakovih 20 i više godina prešle na islamsku vjeru. No, tada bi, katolik "kao odmetnik vazda nosio biljeg svoje nekadašnje vjere". Kako se tetoviranje sastoji od mnoštva malih križića, onda je "narodno shvaćanje" tetoviranje smatralo "neizbrisivim simbolom katolicizma u Bosni i Hercegovini".

Tetoviranje nalazimo u srednjoj Bosni, tj. kotarima: sarajevskom, visočkom, travničkom, fojničkom, prozorskom, bugojanskom, te niz donji Vrbas, kotor varoški i banjalučki kotar, u okolici Olova, Vareša, Vijake i u dolini Neretvice.

Tetoviranje je obuhvaćalo ruke (najčešće gornja strana ruke) i prsa (nasred grudne kosti), a ponekad bi se našao i jedan motiv na čelu. Kod žena je bilo obilatije nego kod muškaraca. Tetoviralo se obično na Ivanj-dan, Blagovijest, sv. Josipa, Cvjetnicu ili koji dan u Velikome tjednu. To bi radila starija vještija žena, a tome su se podvrgavale mlađe djevojke (između 13. i 16. godine) s radošću do bola, "dok ruku ne bi oblila krv". Ornament se najprije crtao na koži tupim dijelom igle zamočenim u crnilo, a onda se po crtežu bockalo iglom dok ornament ne bude gotov. Rana bi se potom zavila svilenim papirom, papirom za cigarete ili voštanim papirom. Tek drugi dan bi se rana prala hladnom vodom. Za crnilo je upotrebljavana čađ koja se miješala s medom i vodom ili barut koji se miješao sa slinom.

Križ, izvedeni križići, kolo od točaka, grančice (jelice), bobice nanizane na peteljke, mlinsko kolo, ograda, narukvica, klas, zvjezdica, sunce, mjesec..., najčešći su motivi na tetovažama. Tetoviranje nije u svezi s kršćanstvom, nego nalazi svoje korijene u poganskim običajima.

No, ako je nekoć služilo za oznaku plemena, bosanskim je katolicima tetoviranje služilo za oznaku vjere i preventivnu zaštitu od prijelaza na islam. To, dakako, ne znači da prijelazâ nije bilo, ali ih je svakako taj čin značajno reducirao.