Trajna zelen potječe iz Sj. Amerike, neophyt.

Prenijeta u Europu, kasnije se proširila kao kulturna i podivljala biljka najviše po Mediteranu. Uzgaja se u Primorju kao ukras parkova i vrtova, a raste i samonikla uz putove i po neobrađenom zemljištu.

Jestivi su prokuhani listovi, preporuča se dva put promijeniti vodu, a izdanci mlade stabljike mogu se pripremiti kao šparoge.

Dijelovi uz korijen su gorki, sadrži glikozide, a sam korijen je otrovan.

Vinobojkine bobe su otrovne kao i korijen, a sadrže intenzivnu crvenu boju koja se koristila za bojenje vina i kolača. Njihov sok se može koristiti kao purgativ.

Vinobojka se proširila na raznim dijelovima otoka Plavnika, ali nigdje u velikom broju. Širi se relativno sporo, no problem je što ima iznimno velik i snažan korijen koji se u potpunosti mora ukloniti, jer će u suprotnom iz preostalih dijelova korijena druge godine ponovno izrasti čitava biljka. Bobice vinobojke su otrovne za sve sisavce, ali ne i za ptice koje ih rasprostranjuju.