Ne znam koliko je mizantrop vezan za osobine tvrdice.

Možda i nije.

Ipak, pišem jednu poostarjelu crticu....

TVRDICA

Još u vrijeme dječaštva a kasnije pubertetskih i gimnazijskih dana, moj prijatelj P.D. se prometnuo u pravoga škrca. U početku tiho i nesigurno a s godinama čvrsto i odlučno. Kao izvrstan tehničar, logičar i matematičar koristio je sve metode uštede. Od sendviča bez mesa, nadjeva i priloga pa sve do vrhova šibica koje je presijecao na dva dijela.

Prvi u društvu je imao fotoaparat, mislim «Smjenu», koju je na dar dobio.

I kako su godine prolazile, spomenute osobine su mu bile sve izražajnije. Sa šesnaest godina već je imao i motor. Stari «moto guzzi», kojega je također na dar dobio. I njega je uštimavao. Danonoćno se oko karburatora, klipova i svjećica zajebavao, i tako minimalnu potrošnju goriva na onih sto kilometara postigao.

Za svoje fotografije spiskove je radio, i već unaprijed budući otisak na papiru, dobro prijateljima naplatio.

I sva podbadanja vezana za svoje osobine je zanemario. Iz Molijera, na satu književnosti, čistu je peticu dobio.

I pitam se što je danas učinio i do koje je faze škrtosti dogurao,

i još se pitam da li mu je škrtost bila vrlina ili mana.

Vjerujem kako moj prijatelj P.D. ima svoje viđenje i svoje uspomene. No nikada ih s nama podijeliti neće.