ispod klisa se muvah kad pokojnog Papu Ivana čuvah...

Svaka travka pogleda u sunce

I zapjeva zelenilom svojim.

Tako jaši Adel sjetan, snužden,

Dok ne stiže divan Spljet na pogled,

A kad Spljeta divna ugledao

I pomisli ugledat djevojku

Prelijepu Maru, milu Maru,

Zaboravi na Melkinu ljubav,

Zaboravi pjesnika biljara;

Čelo mu se mlado razvedrilo,

Srce mu je mlado zakucalo,

Konja igra, o konju ne misli,

Pjeva nešta, a ne zna šta pjeva,

Spljetu žuri, dok i u Spljet dođe.

U epu Adel i Mara iz sredine 16. st. Luke Botića,a o obrani Spljeta grada od Turaka odavde se gledao Grad...

Sjajan kao uvijek. Ovaj mali narod bi trebao biti beskrajno ponosan na nemjerljive ljepote svoje domovine. Na žalost rijetko kada je. Pozdrav tebi šaljem.