Niz stereoskopskih (X) slika; kućice morskog puža, prikazan na vertikalnom frizu razlikuje se po kutu snimanja svakog para, a nastao je tako da je napravljen niz snimki kamerom koja se kružno premiještala oko motiva za po 5°. Od tih snimki složen je niz STERE0 parova kojima kut pogleda na motiv raste od 10° do 45° (za po 5°). Vidimo ono što smo (i kako) naučili vidjeti, a taj "software" čuva centar za vid u našem mozgu.

Prvi par (10° odgovara gledanju motiva sa cca 40cm udaljenosti) kao prostornu sliku (stereoskopsku - gleda se ukriž) može bez problema vidjeti svatko.

Drugi par (15° odgovara gledanju motiva sa cca 26cm udaljenosti) daje prostorni dojam veće dubine i može ga također vidjeti svatko.

Treći par (20° odgovara gledanju motiva sa cca 20cm udaljenosti) daje prostorni dojam još veće dubine no nekima će ga biti problem vidjeti.

Kako kut gledanja raste (tako se smanjuje udaljenost motiva), to je izraženiji problem shvaćanja takve stereo slike što je sasvim jasan nedostatak odgovarajućeg "software"-a za obradu i razumijevanje slike (kao i nedostatak edukacije u toj vještini). Kad bi od dvije snimke nekog motiva snimljene pod kutem od 90° mogli shvatiti STERE0 sliku, tad bi u policijskim fototekama kriminalaca (snimljenih enface i profil, dakle pod kutem od 90°) svaki taj portret mogli vidjeti kao prostornu (3D) sliku.