Man Ray je u 20. Stoljeću promovirao neposredno stvaranje slike svjetlom na fotoosjetljivim materijalima. Ta tehnika je u stručni vokabular fotografske struke ušla imenom rejogram (rayogramme, u spomen na autora te tehnike Man Raya) iako se susreću i nazivi; fotogram, kemogram, kontaktkopija, fotokemogram isl., no svaki od tih naziva označava pojedini specifičan način neposrednog stvaranja slike svjetlom na fotoosjetljivim materijalima. Među najznačajnijim predstavnicima hrvatskog neposrednog fotografskog slikanja su Nada Orel i Željko Jerman (neka mi ne zamjere ostali što ih nisam spomenuo).

Kad se govori o neposrednom stvaranju slike svjetlom treba imati na umu da je uobičajen i opće poznat postupak fotografskog snimanja posredan, to jest da se odvija posredstvom uređaja, fotografskog aparata, koji sustavom leća, prizmi i zrcala, na fotoosjetljivoj podlozi stvara projekciju motiva. Tako, u klasičnoj analognoj fotografiji, posredstvom kamere nastao negativ koristi se da bi se posredstvom aparata za povećavanje izradila slika (pozitiv, najčešće povećanje snimke - negativa).

Rayogramm je metoda neposrednog stvaranje slike svjetlom na fotoosjetljivim materijalima, dakle bez fotoaparata. Na primjer: Postavimo li u tamnoj komori (mračnoj prostoriji) glineni vrč na list fotoosjetljivog papira položen na stolu, a nakon toga ga osvijetlimo (dovoljno dugo ili kratko) nekim izvorom svjetla (šibica, baterijska svjetiljka, elektronska bljeskalica .... ) na listu fotoosjetljivog papira položenom na stolu nastat će latentna slika koju samo treba razviti. Dio papira pod vrčem ostao je potpuno neosvijetljen, na dio papira pala je sjena vrča, a dio papira je neposredno osvijetlilo svjetlo. Razvijen fiksiran i ispran negativ poslužit će za neposrednu izradu kontaktne kopije – pozitiva.

Optimalan rezultat daje mokar postupak kontaktnog kopiranja. Na radni stol u tamnoj komori polži se mokar (u čistoj vodi dobro namočen) list fotopapira (emulzijom prema gore), a preko njega se položi (emulzijom prema dolje, dakle emulzija na emulziju), mokar (u čistoj vodi ispran) negativ. Nakon toga iz „sendviča“ od dva lista fotopapira treba gumenim valjkom dobro istisnuti svu vodu i spužvom odstraniti sve tragove vode sa površine papira, te ispravno osvijetliti odgovarajućim svjetlom (osobno, rabim elektronsku bljeskalicu sa hiperbolnom skalom doza osvjetljenja). Nakon pažljivog razdvajanja negativa od latentne slike pozitiva, latentnu sliku treba standardno procesirati (razviti, isprati, fiksirati, oprati i osušiti).

Analizom nastalog napravljenog rayogramma može se utvrditi da dno vrča nije potpuno neosvijetljeno (po obodu), a tome je razlog debljina papira kroz koju se mala količina svjetlosti uspjela podvući pod vrč. Ujedno ni sjena nije sasvim tamna, a tome je razlog “lutajuća svjetlost” pri eksponiranju (osvjetljavanju u tamnoj komori), zato što se svjetlo odražavalo i od drugih predmeta u prostoriji i zasipalo fotopapir po dijelu na koji je padala sjena vrča.

Ako kao motiv za sljedeći rayogramm uzmemo stakleni vrč (za pivo), slika će imati daleko širu tonsku skalu, jer staklo je optički materijal koji propušta, lomi i odražava svjetlo, pa će na slici pored “sjene” vrča biti zabilježeni i odrazi svjetla od glatke površine vrča i prštanja mlazova svjetla lomljenog kroz prizmatične dijelove staklenog vrča.

Rayogramm staklenog vrča napunjenog vodom (kroz koju slamkom propuhujeno zrak) biti će slika još bogatije tonske skale i sa još više detalja. Voda je također optički materijal. Propušta i lomi svjetlo, a svjetlost se od njene površine odražava.

Baš zato što je voda optički material moguće je napraviti rayogramme (neposredne fotografske slike) same vode, pa mi se učinilo zanimljivim takve slike nazvati vodografija (budući da se nažalost krivo, ali usprkos tome, za fotografske slike ustalila upotreba riječi fotografija, riječ koja označava medij koji proizvodi fotografske slike).

Vodografija je neposredna fotografska slika (rayogramme) vode, koja nastaje u vodi i bilježi tragove svjetla lomljenog u namreškanoj površini vode, u mjehurićima zraka koji se dižu iz vode, u virovima i na valovima vode. U mraku (mrkle noći) stavi se list fotografskog papira na dno bistrog potoka i jednim bljeskom elektronske bljeskalice (1/10000 sekunde) zabilježi se neponovljiva vodografija. To je moguće napraviti i u bazenu ili kadi, ili samo u praoniku za suđe, pod uvjetom da je uokolo mrlkli mrak (noć).

Latentnu sliku, vodografiju, nakon eksponiranja u vodi samo treba uredno procesirati u fotolaboratoriju, a kada se dobije negativ, od njega se može napraviti kontaktna kopija – pozitiv, ali može ga se i digitalizirati (skenirati) i obraditi kao digitalnu sliku. Želim uspješan rad svima koji se odluče iskušati ovu metodu slikanja svjetlom. Ovo je jedna od 4 VODOGRAFIJE koje su od 10. do 22. ožujka izložene u Studiju moderne galerije "Josip Račić", Margaretska ulica br. 3 u Zagrebu, na izložbi radova članova sekcije za fotografiju ULUPUH-a, pod nazivom "VODA 2016".