Sken foto kolaža napravljenog od izrezaka dvije fotografske slike snimljene na različitim mjestima i u raznim vremenenima. Foto kolaž je nastao negdje oko 1935. godine (nakon smrti Vasilija 1934.), a napravljen je po zamisli udovice Vasilija, Natalije Mirtov (r. Manojlović) u kućnoj radinosti ili (vjerojatnije) u nekoj od fotografskih radnji u Zagrebu. Vjerojatnije je da je nastao u nekoj od zagrebačkih fotografskih radnji jer se na slici raspoznaje grubi retuš ("traka" oko vrata žene i traka oko pasa muškarca), a dio ramena nekoga tko je (na lijevoj snimci) stajao iza Natalije nije retuširan. Prema pričanju pokojne Natalije, ona je na slici mlađa od Vasilija jer je slika snimljena 1912. u Križevcima (kada je imala 19 godina), a Vasilije se slikao negdje u Srijemskim Karlovcima 1913. godine (u dobi od 20 godina). Na toj slici (napravljenoj od dvije snimke) Vasilije je momak, a Natalija je djevojka, no u to vrijeme još se nisu poznavali. Vasilije (postolar) se oženio 1915. godine Melanijom Erdelinski. Godine 1917. rodila im se kći Paula, a 1921. sin Mirko. Melanija je preminula 1925. godine, a Vasilij ostaje udovac sa dvoje djece (Paula 8 i Mirko 4). Natalija Manojlović i Vasilije Mitrov vjenčali su se 1926. godine u Šidu. Godine 1927. dobili su kćer kojoj je Natalija dala ime Melanija (prema imenu pokojne Vasilijeve žene), kako bi Pauli (tada 10) i Mirku (tada 6) djeci Vasilija iz njegova prvog braka, sačuvala uspomenu na prerano izgubljenu majku (Melaniju Mitrov, rođenu Erdelinsky). Kako je tada u svijetu vladala recesija, a u Slavoniji i Srijemu postolari su ostali bez posla (jer je u Vukovaru otvorena tvornica cipela "Bata"), obitelj seli u Zagreb 1928. godine. U Zagrebu Vasilij ubrzo stiče glas vrsnog postolara 'za dame' no umire 1934. godine samo 6 godina nakon dolaska u Zagreb, a Natalija ostaje udova sa troje djece (malom kćeri i dvoje pastorčadi) koje je sama podigla. Nikad više nije se udavala, a od malo uspomena na mog djeda, kojeg nikad nisam sreo, postolara Vasilija Mitrova ostavila mi je ovu sliku.