Koliko god netko može smatrati ovakve fotke "isfuranima" i "već viđeno-daj-mi-pokaži-nešto-novo" meni su još uvijek drage. Bit ću bezobrazan pa ću potvrdit svoju gornju tvrdnju činjenicom da je fotka viđena 77 puta a da je ovo prvi komentar (nadam se ne i poslijednji). Zašto je komentiram onda? E pa jako jednostavno. Sa vremenom i promjenom aparata (prelaskom na SLR) počeo sam gledati situacije oko sebe kroz razne fotografske fore tipa "ovo ću morat podeksponirat ili bit će bolje da prebacim WB na Cloudy pa ću dobit ..., a ne nemoram to mogu i radit i na kompu doma, pa za koji jarac imam RAW" i negdje putem je nestala ona "nevinost" i oduševljenje jednostavim kontrastom plavog neba i bijele crkve. Svakako da sve te igre sa mogućnostima aparata imaju svoje čari, i da to ne volim radit vjerovatno se nebi bavio fotografijom,a li neki put poželim raditi slike kao što sam radio sa mojim prvim fotićem. Sviđa mi se - škljoc!

eto sad kad sam se lijepo istresao komentar:

FOTKA JE SUPER!! Prekrasan, usuđujem se reći Burni dan ili netom nakon Bure, jedna crkva, plavo nebo i to je to. Zar teba nešto silno više? Ako smo nešto vidjeli toliko puta zar to taj pogled čini dosadnim. A sve filmske zvijezde u koje buljimo i ponovo se oduševljamo njima?