Sad bi bija red da iskomentarim, meni najdražu fotografiju iz postojeće galerije. Da, da, ova je fotka glavni krivac za našu suradnju i prvu zajedničku izložbu!!!

A sad bi trebao reći barem koju pametnu! Hm hm, a što reći, kadkad je bolje šutjeti; samo gledati i uživati u ovom neobičnom prizoru. Moram napomenuti da je mjesto fotografiranja "Salona" te da ja ovu fotografiju promatram na jedan drugačiji naćin u odnosu na ostale, jer sam ipak svoje djetinjstvo proveo na ovim prostorima, a onoga dana kad sam uzeo fotoaparat u ruku, najveću inspiraciju sam crpio upravo na ovom mjestu, antičkoj Saloni! Stoga sa posebnom radošču moram vam reći da Salona koja je gomilu puta fotografirana, ovom prilkom se mogla vidjeti u jednom totalno drugačijem izričaju. A sve ovo što pišem želim upotpuniti osvrtom na iline fotografije kojeg je napisala književnica Nada Topić!

Citiram;

Veselica kroz fotografski objektiv gleda jedan nenametljivi, ali ne i mirniji svijet. Iako je kamenje Salone u suglasju sa dramatičnim sivilom neba, a sam autor gotovo izuzet iz prostora, njegove fotografije prožete su atmosferom prolaznosti koja se nameće s nekoliko motiva. Antropomorfizirani kameni stupovi, kolona sarkofaga nalik tijelu dinosaura, stepenice koje vode u nebo i na kraju osipanje ruže gradiraju ionako u ovom prostoru sveprisutnu protočnost vremena.

Kontrastom svijetlih i tamnih ploha, zemlje i neba, živog i neživog, te spomenutim motivima, Veselica se predstavlja ciklusom koji nas uvlači u neku bajkovitu sferu na tragu mita u kojoj sve prerasta u simbol. Bijela ruža na hrapavoj kamenoj površini, polegnuti kameni stupovi kao i ostale pojavnosti na njegovim fotografijama tako dobivaju novu neobičniju dimenziju, a sam autor se otkriva kao dobar poznavalac oblikovane materije.

Bravo, bravo!!!

krasno ile jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee

!!!!!!!!!!!!!!!!!