Probaj nešto u prednji plan smjestit, širok je to kut pa se izgubi s daljinom ....

REDATELJ JE OTIŠAO NA PIVO

U mome malenome i naravno provincijskome mjestu kino je bilo smješteno unutar zgrade zvane Dom kulture. Kino-operater zvao se Ređo, i nesumnjivo je tih sedamdesetih godina bio najpoznatiji lik unutar malenoga provincijskoga mjesta.

Eh, taj i takozvani Ređo, pripuštao je filmove nekakve holivudske produkcije, na svoj način, računajući na to da je morao koristiti samo jedan uređaj kino projektora i računajući na to da je bilo neophodno napraviti dugu pauzu pri promjeni koluta cjelovečernjega filma.

Bila je to takozvana pauza ili intermezzo.

Naravno tada nije bilo reklama.

Jednostavno bi dotični Ređo izašao na podij ispred velikoga platna i gledateljima naznačio kako mijenja kolut filma promjera 50 centimetara.

Intermezzo.

Ipak i ponekad, Ređo je zalutao unutar birtije i zaboravio na kinoprojektor i film koji izgara na platnu. I baš tada, gledajući ona plutajuća izgaranja od filma, kinooperater Ređo, preskočio je najdramatičnije trenutke jednoga Tarzana ili Johnny Weissmüllera.

Na kraju krajeva, onako pijan i tek pridošao iz birtije, ispred kino platna, svim gledateljima je javno rekao kako je Tarzan pobijedio i kako je borba bila veličanstvena.

E to ja zovem režijom jednoga APOLIPTIČNOGA trenutka.

p.s.

Pozdrav dagome autoru

Samo za @zcuvalo