Ali molimo i vjerujemo u sretan ishod!

...jedna od mnogih

da, jedna od mnogih ... nažalost!

... da... ne znam ni ja zašto ovu stavih... ovo nitko ne voli vidjet'...

... ne znam više...

odlično Cookie, nema se što reči ...

prejaka fotka! :(

djetetova glava prema toj svjetlosti... i da nisi približio tugu kroz uvod i komentare, već je se osjeti pri pogledu na fotografiju... molim za čudo...

uh koja priča :( ova ograda mi djeluje kao granica između bolesti i zdravlja,mi smo na jednoj strani a mali anđelak,nažalost na drugoj...baš steže grlo

Uf, ovo je snažno i spušta čovjeka na zemlju. Često smo zavedeni ovosvjetskim čudesima iz industrije zabave i sve se čini samo da bismo otupjeli i postali spavači ovoga svijeta gubeći iz vida mnogo toga što je puno važnije; naše bližnje, naše odnose s drugima i zadovoljenje njihovih potreba. Postali smo egoistične svinje koje misle uglavnom kako zadovoljiti potrebe vlastitih ''guzica''. Uz sve to moćnici ovoga svijeta se slatko smiju i bogate na naš račun jer smo dobrovoljno pristali biti robovi modernog doba. Uzmeš kredit, dva i svezane su ti ruke za bilo kakvo izražavanje neslaganja jer se moliš Bogu da samo redovito dobiješ plaču i da ti poslodavac ne da otkaz. Uz to nam se nudi ''kruha i igara'' više no ikad samo da bismo odvratili pogled od nas samih čineći nas slijepim ovčicama koje više niti ne znaju razlučiti što je dobro, a što zlo jer smo otupjeli, oguglali. Otupjeli smo na sve suptilne podražaje, na one male sitnice koje čovjeka čine radosnima u životu. Zato je ponekad dobro vidjeti ovakve prizore kakav nam je priuštio naš dragi prijatelj Cookie da malo zastanemo i preispitamo se kamo mi to idemo!? Pozdrav svim zinovcima :)

uh...da.