Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

Autor i(ili) uredništvo su klasificirali fotografiju kao nepogodnu za prikaz maloljetnim osobama i neregistriranim posjetiteljima.

© copyright 2007 - 2017 tony

oprostajni poljubac

[kratica stranice: http://fzzo.org/f/113641 ←permalink]
gogoya
[28. 11. 2007.]

presnažna ... sasvim nebitno, kako veli Ejla, je li režirana ili nije (nadam se da jest). Udara kao maljem posred čela. Nemam drugih riječi.

KreSica
[28. 11. 2007.]

Može par riječi o ovom snimanju? Gdje, kada, kojim povodom?

Ajde, nebudi lijen, znam da fotke govore mnogo riječi, al rado bih znao i pozadinu.

Pozdrav :)

maynards_bitch
[28. 11. 2007.]

ja ju još uvijek nemogu prestat gledat.

Ddark
[28. 11. 2007.]

Režirana ili ne, natjerala me da par puta duboko udahnem i da zahvalim Bogu na svemu što imam i sam sebi kažem kako sam glup i nezahvalan kad se ljutim i galamim zbog bezveznih stvari

Colle
[28. 11. 2007.]

ma nek ide u ... , koja je potreba postaviti takovu sliku i snimiti, gdje je granica isticanja svoga ega i svoje zamjetljivosti

oftza
[28. 11. 2007.]

joj opet colle sa inteligentnim komentarima...

Colle
[28. 11. 2007.]

gdje bih trebao tražiti tvoju inteligenciju u tvojem komentaru ili u tvojem imenu?

bugs_bunny64
[28. 11. 2007.]

sirova stvarnost svakodnevnice...sad si tu sad te nema...jaka fotka...i nadam se da je rewzirana...

chinggis
[28. 11. 2007.]

hm, potresne fotografije koje diraju u pravo mjesto.. žalosno je da roditelji nadžive svoju djecu, žalosno je vidjeti da netko živi u lošem stanu, na granici bijede, žalosno je vidjeti njihovu tugu i bol..

ova lica sam već negdje vidio televizija, novine, možda na ulici, samo ne mogu da se sjetim gdje.. a tako su mi poznata

colle, stvarnost u kojoj mi živimo je okrutna i sirova nisi u pravu s komentarom, ne radi se o isticanju nečijeg ega nego o nečijoj tuzi i bolu nastalom gubitkom voljene osobe, o nečijem siromaštvu i nemogučnosti pristojnog života, o nečijoj nemarnosti, nebrizi za druge koji nisu imali sreće, mogučnosti da bi uspjeli u životu..

naši roditelji su imali koliko toliko "sretnu" mladost, siguran posao, pristojno zdravstvo, sigurne mirovine, jedno drugo prošlo vrijeme gdje su postojala neka pravila. često puta se uhvatim u razmišljanju o svojoj budučnosti koja mi se ne ćini nimalo svjetla, lagana ili ugodna. a imam neku godinu na svojim leđima..

nadam se da ja neću biti jedan od "tih", ni ja ni moji, ali tko zna što leži ispred mene.. možda sutra na nekom drugom site će biti moja slika u nekom takvom ambijentu, jadna i tužna.. tko zna. tko zna..

KreSica
[28. 11. 2007.]

S obzirom da poznam tony-ja, sumnjam da se radi o egu.

Lesignana
[28. 11. 2007.]

U svemu u životu treba imati mjeru. Smatram da je mjera morala, dobrog ukusa i čovječnosti ovom fotografijom debelo preskočena.

Smrt je najintimniji i najbolniji čin, intimniji i od rođenja i od seksanja.

Koliko sam shvatila, fotografije seksanja su na ovom siteu zabranjene. Smijem li upitati zašto? Odnosno, ako je seks zabranjen, zašto je u redu staviti sliku nečije smrti?

Što bi ova fotografija trebala prikazati?

Umjetnost?

Umjetnost čega?

Bez obzira tko je autor ove fotografije, smatram da je krajnje neukusno objaviti ju na webu u osobnoj galeriji. Kvragu, to je bilo nečije dijete. Tu je objavljen vrhunac nečije intime, boli i tuge.

Ne želim se svađati niti želim ikoga uvrijediti, ovo je samo moje mišljenje. Kao osobe, žene, majke.

Ovakve fotografije su mi suvišne i u crnoj kronici, a kamoli u galeriji koja bi trebala predstavljati neku vrstu umjetnosti.

Ispričavam se na iskrenosti i ako sam nekome zasmetala ovim komentarom, no nisam mogla prešutjeti.

arsenialupen
[28. 11. 2007.]

POTPISUJEM I SLAŽEM SE SA LESIGNANOM...nisam konzerva, u životu sam vidjela i napravila mnogo toga, možda čak i previše stvari koje nisu baš konvencionalne...ali jednostavno več sam to komentirala ne vidim nikakvog šarma u smrti, kamoli u smrti djeteta...

Zea
[28. 11. 2007.]

Ovo je stvarno kranje odvratno i neukusno!!! Smatram da bi ovakve fotke trebale imati zabranu. Potpisujem se sa Lesignanom

Lesignana
[28. 11. 2007.]

U svemu u životu treba imati mjeru. Smatram da je mjera morala, dobrog ukusa i čovječnosti ovom fotografijom debelo preskočena.

Smrt je najintimniji i najbolniji čin, intimniji i od rođenja i od seksanja.

Koliko sam shvatila, fotografije seksanja su na ovom siteu zabranjene. Smijem li upitati zašto? Odnosno, ako je seks zabranjen, zašto je u redu staviti sliku nečije smrti?

Što bi ova fotografija trebala prikazati?

Umjetnost?

Umjetnost čega?

Bez obzira tko je autor ove fotografije, smatram da je krajnje neukusno objaviti ju na webu u osobnoj galeriji. Kvragu, to je bilo nečije dijete. Tu je objavljen vrhunac nečije intime, boli i tuge.

Ne želim se svađati niti želim ikoga uvrijediti, ovo je samo moje mišljenje. Kao osobe, žene, majke.

Ovakve fotografije su mi suvišne i u crnoj kronici, a kamoli u galeriji koja bi trebala predstavljati neku vrstu umjetnosti.

Ispričavam se na iskrenosti i ako sam nekome zasmetala ovim komentarom, no nisam mogla prešutjeti.

Lesignana
[28. 11. 2007.]

U svemu u životu treba imati mjeru. Smatram da je mjera morala, dobrog ukusa i čovječnosti ovom fotografijom debelo preskočena.

Smrt je najintimniji i najbolniji čin, intimniji i od rođenja i od seksanja.

Koliko sam shvatila, fotografije seksanja su na ovom siteu zabranjene. Smijem li upitati zašto? Odnosno, ako je seks zabranjen, zašto je u redu staviti sliku nečije smrti?

Što bi ova fotografija trebala prikazati?

Umjetnost?

Umjetnost čega?

Bez obzira tko je autor ove fotografije, smatram da je krajnje neukusno objaviti ju na webu u osobnoj galeriji. Kvragu, to je bilo nečije dijete. Tu je objavljen vrhunac nečije intime, boli i tuge.

Ne želim se svađati niti želim ikoga uvrijediti, ovo je samo moje mišljenje. Kao osobe, žene, majke.

Ovakve fotografije su mi suvišne i u crnoj kronici, a kamoli u galeriji koja bi trebala predstavljati neku vrstu umjetnosti.

Ispričavam se na iskrenosti i ako sam nekome zasmetala ovim komentarom, no nisam mogla prešutjeti.

Sheky
[28. 11. 2007.]

umjetnost nije samo ljepota... po meni ove fotke zasluzuju biti ovdje kao i bilo koje druge jer pokazuju zivot koji ne mora biti uvijek prekrasan. a ko misli drukcije neka pogleda worldpressphoto...

kikki
[28. 11. 2007.]

slažem se sa Shekyem! koliko god ova fotka bila "ružna" zaslužuje biti ovdje. fotografija nije samo zabilježavanje lijepih trenutaka, pejzaža, prirode...

mexico
[28. 11. 2007.]

boli..... ...a kome smeta, nek ne gleda (ili nek se suzdrzi komentara)

Zea
[28. 11. 2007.]

maxico- zar se na fotozine smiju davati samo pozitivni komentari?????

NoTalent
[28. 11. 2007.]

ima nekih koji tako misle hahahha

mexico
[28. 11. 2007.]

Mislio sam ne neprimjerene i nekulturne komentare, dakako

Lesignana
[28. 11. 2007.]

Mexico....nabasala sam na ovu fotografiju slučajno.

Smučilo mi se, izgasila sam, pa me kopkalo.

I odlučila sam reći što mislim. Jer je ova fotografija tu stavljena s namjerom da ju se gleda, da izazove osjećaj i komentar. Zar ne?

A komentari nisu uvijek samo pozivitni i lijepi.

Nije poanta u tome da li mene ili ikog ova fotografija smeta, a čisto da ti bude lakše, smeta me, itekako.

Smeta me zbog toga što se radi o socijalnom slučaju, o ljudima koji se ne mogu i neće buniti na objavljivanje ove fotke, mada to nije ni bitno (ne znam pozadinu, možda su ljudi i upoznati s činjenicom da je njihova najveća bol izložena na internetu), smeta me jer se ova fotka doživljava kao dio života koji nije uvijek lijep pa eto, zašto da to ljudi ne vide i ne komentiraju...

Čuj, prva menga je isto dio života, bi li s jednakim žarom branio moje pravo da to objavim?

Pobačaj je isto dio života, tužan ali dio života...

Da netko slika ljigavu nakupinu mrtvih stanica, bi li jednako ovako komentirao (majci je dijete dijete, nebitno koliko sekundi, dana, tjedana, mjeseci ili godina imalo)?

Moja poanta u tome je da sve MORA imati granice. One ne moraju biti regulirane zakonima, ali moraju postojati.

Očaj, tuga i trauma zbog smrti se može prikazati i drukčije, ne nužno eksplicitno.

Ajmo iskreno...bi li ti objavio ovakvu fotografiju svoje obitelji? Svog djeteta? Ako ne bi, tu leži odgovor i poanta svega.

Ovo konkretno dijete nema digniteta, stavljeno je u funkciju fotografije, izloženo kao predmet za gledanje, izazivanje suosjećajnosti, zgražanja ili nečeg trećeg.

P.S. Sheky, umjetnost? Molim te, definiraj mi umjetnost, svojim riječima, ako ti nije problem...

Lesignana
[28. 11. 2007.]

Što se tiče "neprimjerenog komentara"...ah čuj...

Fotka je tu...ja sam ju vidjela, isprovocirala me do krajnjih granica (a malo me što može izbaciti iz cipela) i voljela bih da i administrator kaže koju. Da postavi granice preko kojih ne bi smjeli ići.

Ja mislim da je ovo jedna od tig.

Mislim da ova fotografija ni po čemu ne spada u umjetnost i smatram da je krajnje intimna i da bi se trebalo poštivati bol i intimu dotične obitelji.

Oprosti ako su ti moji komentari neumjesni, neprimjereni i nekulturni (a bar sam ja kulturna, kvragu...)...ja samo reagiram na fotografiju, ne na persone.

mexico
[28. 11. 2007.]

Mislio sam ne neprimjerene i nekulturne komentare, dakako

mexico
[28. 11. 2007.]

ups, iako nisam mislio na tebe L

arsenialupen
[28. 11. 2007.]

...ja cu samo reci jedno, ovo dijete nije umrlo zbog posljedice nekog politickog sukoba...rata...nuklearnog holokausta.. dakle ja nemogu nista nauciti od ove fotke osim potvrditi da je zivot okrutan, da djeca umiru, a to vec znam pa ne mogu naci razlog da se složim sa objavom..., ako se ne varam dijete je umrlo od posljedice trovanja gljivama, pa ne vidim nikakvu pouku...jedino ako nije kampanja protiv otrovnih gljiva,...mislim da bi najviše bili fer da pustimo tu malu dušu da počiva u miru...

Sheky
[28. 11. 2007.]

lesignana ti si dotakla umjetnost ne ja. stoga ti objasni po cemu ova fotka nema dozu umjetnosti?

a kad vam je svima tako lijeno evo vam i link pa gledajte... jel je ovo

umjetnost? a sve fotke su stavljene da se komeniraju i da izazovu neku reakciju...

@arsenialupen a jel znas da je cvijece lijepo? zasto stavljati onda fotke cvijeca kad se ne moze potvrditi da je lijepo... jesu li gole cure/muski sexy za vidjeti? pa cemu to stavljati kad ionako to znas...

i na kraju obavezatni smajl :)

rutvica
[28. 11. 2007.]

Lesignana: "Čuj, prva menga je isto dio života, bi li s jednakim žarom branio moje pravo da to objavim?...Moja poanta u tome je da sve MORA imati granice."

moram na ovo reagirati. zašto ne objaviti prvu menstruaciju? zašto ne pobačaj? to sve JE dio života, kao što kažeš. smrt nije "ružna" ona je takva kakva je i zašto ju ne prikazati? tu uostalom, nije prikazana samo smrt, već i ljubav roditelja, njihova bol proizlazi iz nje. naravno, sve to uz uvjet da ti ljudi nemaju ništa protiv. ako i mora postojati granica, ona nije tu jer ove fotke nisu uvredljive. one su dokument jednog trenutka, koji je bio stvaran, zašto ga negirati?

ARSENIALUPEN:"a nemogu nista nauciti od ove fotke"

zar svaka fotografija mora biti edukativna? zar bi fotka djeteta poginulog od granate bila edukativnija? nisu li obje smrti jednako važne i jednako tužne?

ljudi, nemojte se bojati tuge. ako vas fotka toliko pogađa, prihvatite taj osjećaj i pustite suzu za djevojčicom, umjesto da sebi i drugima postavljate granice.

NoTalent
[28. 11. 2007.]

ne znam dal je ok ili ne stavitina net ovu fotku, ali ne razumijem zašto djevojčici ide krv iz usta, mogli su je barem počistit

više me smeta kaj su ljudi postali bezdušni lešinari, sjecam se prje jedno mjesec dana na trgu bana Josipa Jelacica je stariji gospodin podletio pod tramvaj, i čim su su ga lječnici počeli izvlačit van svi su izvadili mobitele, ako je tko imao fotice i trčali poslat to u 24 sata ili neke novine za bjednih 100 kuna. katastrofa.

Lesignana
[28. 11. 2007.]

Sheky, mene zaista zanima po čemu ova fotografija spada u umjetnost?

Kako definirati umjetnost? Link koji si stavio ne predstavlja umjetnost nego dokumentarne, arhivske fotografije. Takva je očito i ova no tu me iz nekog razloga smeta.

Možda zaista griješim i trkleljam bez veze. Ali smeta me cijela ta priča i ne mogu si pomoći.

Rutvice, naplakala sam se nad ovom fotkom. Zaista jesam. I naplakala i zamislila i izgrlila svoje dijete sretna što je tu kraj mene. No to svejedno ne znači da ću nakon toga ovu fotku gledati drukčije.

Zašto ne objaviti menstruaciju i pobačaj?

Ma šališ se, zar ne?

NoTalent
[28. 11. 2007.]

menstruaciju su vec objavljivali i to pod "pravu" umjetnost.

Lesignana
[28. 11. 2007.]

Sheky, mene zaista zanima po čemu ova fotografija spada u umjetnost?

Kako definirati umjetnost? Link koji si stavio ne predstavlja umjetnost nego dokumentarne, arhivske fotografije. Takva je očito i ova no tu me iz nekog razloga smeta.

Možda zaista griješim i trkleljam bez veze. Ali smeta me cijela ta priča i ne mogu si pomoći.

Rutvice, naplakala sam se nad ovom fotkom. Zaista jesam. I naplakala i zamislila i izgrlila svoje dijete sretna što je tu kraj mene. No to svejedno ne znači da ću nakon toga ovu fotku gledati drukčije.

Zašto ne objaviti menstruaciju i pobačaj?

Ma šališ se, zar ne?

Lesignana
[28. 11. 2007.]

Sheky, mene zaista zanima po čemu ova fotografija spada u umjetnost?

Kako definirati umjetnost? Link koji si stavio ne predstavlja umjetnost nego dokumentarne, arhivske fotografije. Takva je očito i ova no tu me iz nekog razloga smeta.

Možda zaista griješim i trkleljam bez veze. Ali smeta me cijela ta priča i ne mogu si pomoći.

Rutvice, naplakala sam se nad ovom fotkom. Zaista jesam. I naplakala i zamislila i izgrlila svoje dijete sretna što je tu kraj mene. No to svejedno ne znači da ću nakon toga ovu fotku gledati drukčije.

Zašto ne objaviti menstruaciju i pobačaj?

Ma šališ se, zar ne?

gogoya
[28. 11. 2007.]

prepucavanja preselite na osobne poruke, iliti PP. Drugim riječima, ohladite!

rutvica
[28. 11. 2007.]

lesignana, zašto bih se šalila?

Lesignana
[28. 11. 2007.]

Gogoya, komentiramo fotografiju a ne osobu, zašto bi se selili na pp?

Ne razumijem zašto je toliki problem prihvatiti da ima i drukčijih komentaa osim hvale i klanjanja?

Meni je fotografija morbidna i smatram da joj nije mjesto na ovakvom siteu, sve razloge dam detaljno elaborirala argumentima. Vaši su argumenti "fotka je jaka i ovo je umjetnost".

Ludilo...

Odo' slikat uložak, roll...

Gea
[28. 11. 2007.]

Toplo bih preporučila da pročitate knjigu velike teoretičarke fotografije Susane Sontag : "Eseji o fotografiji" (orig. On photography ) koja je nedavno prevedena i na hrvatski jezik. Ona upravo govori o ovakvim stvarima.....

vinko
[28. 11. 2007.]

kad citam ove vase komentare,

sve bi i ja nesto napisao, ali.....nemogu naci rijeci, ustvari emocije mi se tako brzo mjenjaju i ....

ma neznam, evo jednostavno neznam, a otvaram je vec 10.-12. put s namjerom da nesto kazem i ....sad sam skuzio da uopce netreba i nema potrebe nesto napisat, jer, (nazalost),

doslovno ova slika sama pise, prica, place, boli, i... i... i...SVE

gledajte sliku ili nemojte,

ali...nemojte se prepucavat, ne ovdje, odnosno, barem ne na ovoj stranici

:(

Colle
[28. 11. 2007.]

Lesignana ti si potpuno u pravu, a problem nastaje kada se ne poznaju osnove kulture zapadne civilizacije kako je nastala i na čemu se temelji. Relativiziranjem i nekim općenitim formulama i definicijama umjetnosti koje se mogu pročitati u tisku trpa se sve pod umjetnost. Da bi se moglo uopće o nećemu raspravljati preporučio bih diskutantima da počinju s čitanjem recimo Fridellove knjige "Kultura novog vremena" itd. To je recimo literatura koja se upotrebljava i na faxevima i predstavlja uvod da bi mogli lamentirati o umjetnosti i kulturi. Vrlo korisna stvar da bi shvatili kako je građena, zašto je građena te koji je smisao kulture i na čemu počiva umjetnost i smisao koji iza toga leži.

arsenialupen
[28. 11. 2007.]

da... ali ovdje se radi o trovanju od gljiva sheky, ti si stavio link od fotki koje su snimljene u izraelu, africi, afganistanu..i postoji razlog za to, ja tamo ne vidim ni jedno dijete koje lezi mrtvo jer je otrovano od gljive...mozda jednostavno tuga nije dovoljan razlog za objavu takve fotke, mozda je tematika pre intimna...to je moj stav, bez ljutnje...

Ali_G
[28. 11. 2007.]

Pokušavam se zamisliti iza objektiva u ovakvoj situaciji, mislim da je to neponovljivo iskustvo i čestitam na mirnoj, profesionalnoj ruci.

Jedna od najjačih koje sam ikad vidio...

Sheky
[28. 11. 2007.]

ja odustajem jer ocito nema smisla... :)

po meni umjetnost je zivot.

eod.

crnorizla
[28. 11. 2007.]

a da je objavljena negdje drugdje?

mene samo tuga uhvatila,realnost,rijetko nabasam na pravu najgoru,jer kad je najgore onda napokon shvatis da ti zivis tu na ovom svijetu.

sanda
[29. 11. 2007.]

prestrasna prica i jednako jezive fotografije (kakve nikada u zivotu ne bih bila u stanju napraviti), no ako je ovakvim dokumentima ljudske patnje igdje mjesto, onda sasvim sigurno prije ovdje nego onako bez zadnjeg truna digniteta odvratno slozeno u zutom tisku gdje sluzi necijoj zaradi i hranjenju nesrecom drugoga

NeveN
[29. 11. 2007.]

U današnje vrijeme uopće nije čudno da je većini nas zastrašujuće pogledati smrti u oči, čak i tuđoj, a kamoli vlastitoj. Tome itekako doprinosi i činjenica da konačni ishod bitke/igre zvane život uopće nije upitan za nikoga od nas, pošto još nitko u ovome svijetu nije preživio. Baš zato bi se trebali malo opustiti glede ovakvih prizora, i dozvoliti pitanjima i osjećajima koje u nama pobuđuju ovakve fotke da isplivaju na površinu. Srećom, pa je ono što nas čini pobjednicima ili gubitnicima u toj igri sam način na koji igramo cijelu igru i vučemo poteze, te koje su nam pritom zvijezde vodilje.

Dakako da je lakše ići kroz život sa glavom u pijesku, nego gledajući istini u oči. Istini koja je svuda oko nas, pa tako i u staračkim domovima i onkološkim odjelima bolnica.

Zato svaki korak u životu koji napravimo imajući barem u podsvijesti tu krajnju, neugodnu istinu, ima veću težinu od svih koraka zajedno, a koje radimo s glavom u pijesku.

Sa tog aspekta su ovakve fotke itekako dobrodošle, pri čemu je njihova umjetnička vrijednost manje bitna, jer i bez nje postižu efekt.

janimir
[29. 11. 2007.]

ajme… koliko negativnih emocija, koliko negativne brije uz iskrenu i potresnu seriju… kaj vas ljudi muči? istina? iskrenost? poodavno je ovaj žanr fotografije (dokumentaristika) nadišao svoju dokumentarnu notu i našao svoje mjesto i na izložbama i u udžbenicima i u fotografskim povijesnicama. Ne bum ampliciral da su ove tonyjeve fotografije umjetnost, no svakako im se mora priznati umješnost. Mora im se priznati da ih nije ugodno gledati, no ja isto tako moram priznati da bih radije gledao ove fotografije, koliko god potresne bili i koliko god mi dirnule želudac, no hrpetinu fotografija mačića, pačića, peseka i nepoznatih tuluma (a pri tome ne mislim na druženja naših fotoziinaca koje još nisam uspio upoznati). Razmislite si malo (ne, ne morate mi odgovarati jer se ne želim svađati) što ima veću društvenu vrijednost: fotografija opraštanja od najmilijih, neoštar pupoljak, ili serija (možda čak i studijskih) fotografija dvotjednih mačića?

Što se tiče "adminstratorskih" postavljanja granica - prije bi ih postavio za neukusne komentare nego li za potresne fotografije.

Lesignana
[29. 11. 2007.]

Poštovani Janimire, ovo je moj zadnji prilog diskusiji.

Tema ove rasprave nije što biste vi željeli gledati, niti raspravu treba razvodanjavati mačićima, pesekima i tulumima, koliko god vama išli na živce.

Tema je dignitet djeteta i granica umjetnosti ili granice dokumentarnosti.

Moje je pitanje na koje želim i zahtjevam odgovor; zašto je zabranjena pornografija a dozvoljena, i dapače "dobrodošla" objava fotografije mrtvog djeteta?

Mislite li da pornografija (spolni čin, također dio života, dapače svakodnevan) više uznemirava i "vrijeđa" osjećaje korisnika/gledatelja od fotografije mrtvog djeteta (kojem uza sve to još i krv curi iz usta)?

Ja smatram da je ova fotografija psihološko nasilje i vizualni terorizam. U civiliziranim zemljama postoje zakoni protiv ovoga, ako ništa onda moralni.

I izuzetno mi je žao što vi smatrate da su moji komentari neukusni, a još više mi je žao i dapače vrijeđa me da biste ih vi cenzurirali/zabranili/postavili im granice, jer time tvrdite da se mišljenje može cenzurirati a vizualni neukus i zlouporaba medija ne.

Ne želim se ispričavati za komentare jer je fotografija objavljena s namjerom da izazove reakciju i da izazove komentar.

Jer na ovom siteu i objavljujemo fotografije da bismo ih komentirali, ili samo da bismo ih hvalili?

rutvica
[29. 11. 2007.]

slažem se s lesignianom da svatko ima pravo komentirati, dok ne vrijeđa. ona je iznijela svoje mišljenje i zašto to nekom smeta? na stranu to što se moje i njeno mišljenje dijametralno razlikuju, obje ga imamo pravo iznijeti :)

možda bi ovu raspravu bilo prikladnije premjestiti na forum...

Colle
[29. 11. 2007.]

zanima me je li autor ove slike pitao ovog jadnog oca da li može objaviti ovu fotografiju ovdje i ima li njegovu pismenu suglasnost

janimir
[29. 11. 2007.]

Ne Lesignana, odvela si pricu sad u druge vode: ja nisam rekao da su ikakvi komentari zabranjeni ili da se netko treba ispricavati, ja sam rekao da smatram komentare kojima se ljudi zgrazaju nad objavom ovakve fotografije neukusnima i neprimjerenima.

Ti si pak rekla da je ova fotografija nemoralna, po tvojim rjecima pornografija bi trebala imat privilegij objave nad dokumentarnom fotografijom sprovoda. Sorry, ako zelis pornografiju odseci na neki drugi site jer se mi moramo pridrzavati zakona a zakonom je pornografija zabranjena. Stoga spominjanje pornografije uz ovakvu fotografiju smatram apsolutno deplasiranom, pokazuje mi tvoju osobnu neukost i mozda cak zelju za nadasve grubom provokacijom.

Staro je pravilo na Fotoiznu: "tema fotografije ti se ne svidja? Odseci dalje i zasuti ako nemas sto rec o fotografskom aspektu tog djela"! Zanima te eticki dio takve price? Otvori raspravu na forumu. Amen.

A ovakve provokacije - tvoje pronografijom, Colletove autorskim pravima, pa tvoje postavljanjem granica oko menstruacije… Nemusto i nema bas nikakve veze s dignetetom djetata i roditeljstva, ili poimanjem umjetnosti. A pojam "dobrodoslosti" neke vrste fotografije ja nisam postavljao.

Da si odvec zustra na jeziku-pismu (naustrb razmisljanju o tome sto pises) pokazuje mi i tvoja tvrdnja kako U civiliziranim zemljama postoje zakoni protiv ovoga… Molim te, pregledaj barem kratke sazetke povijesti fotografije i pogledaj koliko je fotografa iz "civiliziranih" zemalja u novinama tih istih "civiliziranih" zemalja objavilo fotografije smrti vojnika, spaljene djece, sprovoda znanih i neznanih. A to ne ce biti "obicne" fofografije iz malotiraznih novina, to ce biti fotografije koje su obisle svijet, fotografije na kojima se "uci fotografija" i fotografije za kojima se trgaju galerije. I ne govorim o kakvim umjetnickim instalacijama, vec o surovoj i sirovoj dokumentarnoj fotografiji koja je svojom prostom realnoscu nadrasla dokumentrano i postala sinonimom "umjetnosti dokumentarne fotografije". Ne trebas ic daleko, potrazi na Webu pojmove kao sto su "magnum photo", "national geografic"…

I na koncu… Kud bas ti pitas [i]Jer na ovom siteu i objavljujemo fotografije da bismo ih komentirali, ili samo da bismo ih hvalili?[/i..? od tvojih 222 komentara u galerijama i 2 u kliCkalicama danih ili odgovorenih na tocno 200 fotografija do sada, 218 komentara za 199 fotografija su cisti hvalospjevi i klanjanja…

Colle
[29. 11. 2007.]

Postavio bih ovdje par pitanja na koja molim ako se želi trezveno odgovoriti

1. Koji je smisao ove fotke i koje pozitivne pomake očekujemo nakon njenog objavljivanja

2. Da li bi željeli da sliku vašeg mrtvog dijeteta objave na fotozineu, uz recimo vesele fotke s fotopive

3. Da li bi ga slikali takovog i takovu sliku objavili u svojoj fotogaleriji

4. Što bi učinili kada bi ga netko slikao i tu sliku objavio na fotozineu bez vašeg znanja i suglasja

Postavite se u tu poziciju i dobiti ćete pravilan odgovor, pa ako postoji i samo jedan "ne" od bilo kojeg člana ovdje pa makar i na jedno pitanje, onda se na objavljivanje toga nema pravo

janimir
[30. 11. 2007.]

morbidan si colle, strasno morbidan i podao u svojim nastojanjima da diskvalificiras rad profesionalnog fotoggrafa. rad vrste kakav je objavljen pregrst puta sirom svijeta. i jos si tome dajes za pravo cin presude kakav nemas na fotozinu ni u ludilu.

rutvica
[30. 11. 2007.]

ljudi, ajd fakat napravite temu na forumu, ovo više nije komentiranje, već prepucavanje

NeveN
[30. 11. 2007.]

1. Smisao ove fotke je "šaka u čelo", ilitiga "buđenje"! O tome nešto iznad već napisah par redaka.

2. U takvoj situaciji mislim da mi uopće ne bi bilo bitno da li i gdje bi takve fotke bile objavljene, jer ništa u vezi s tim ne bi moglo ni dodat ni oduzet osjećaju tuge koju roditelj osjeća kad izgubi svoje dijete.

3. Ne. Ali isključivo zbog toga jer se tada ne bih ni sjetio da imam fotic.

4. Baš ništa. Jer štogod učinio ili ne učinio, time ne bih mogao učiniti ništa da bol nestane.

Anci
[30. 11. 2007.]

uopce ne zelim trositi vrijeme na gore napisanu raspravu, cijela serija je za zamisliti se, ali ova fotka je prejaka!

KreSica
[30. 11. 2007.]

Ova fotka je postigla cilj, potakla na razmišljanje, uzburkala emocije. Bravo Tony! :)

NeveN
[30. 11. 2007.]

Lesignana, kad kažeš da je ova fotografija psihološko nasilje i vizualni terorizam, tko je u tom slučaju nasilnik, a tko žrtva?

Ako fotografa smatraš nasilnikom i vizualnim teroristom, kakvo li je tek tvoje mišljenje o majčici prirodi koja provodi tako okrutne zakone po kojima nas sve čega crna zemlja. Nije li zapravo priroda sa svojim zakonitostima istinski nasilnik, a fotograf samo onaj koji je rezultate tog nasilja zabiljezio?

Ako žrtvom smatraš umrlo dijete, ni jedna ga fotografija ne može niti probuditi, niti jače uspavati.

Ako žrtvom smatraš roditelje djeteta, niti jedna fotografija ne može ni umanjiti ni povećati njihovu bol, jer istinskoj boli istina u obliku fotografije ne može ništa ni dodati ni oduzeti.

Colle
[30. 11. 2007.]

Gospodo licemjerje je grozna stvar, odgovorite na ova pitanja, Neven je odgovorio na prvo pitanje s odgovorom koji je vrijedan divljenja, preporučio bih mu da to učini nekom tko mu može i vratiti pa da uživa u efekt od tog, a u umjetničkoj kategoriji kako se to promatra neka sazna iz neke knjige, a svojim odgovorom je samo potvrdio što sam rekao, al još nije shvatio. Jednim upitnim NE da bi u trenutcima od boli zaboravio na fotić. Onda se pitajmo što je to s onim koji se sjeti na fotić i misli kako će je obrađenu u photoshopu izvjesiti u svojoj galeriji. Ako je promatrač, koji mu je motiv. Razmislimo koji motiv može biti pozitivan tj. onaj koji možemo s obzirom na naše moralne i etičke zasade zapadne civilizacije prihvatiti (civilizacije i kulture ljudoždera možda mogu imati druge motive)da on bude toliko šokantan. Pozitivan motiv je onaj u ovom slučaju koji će nas potaknuti da razmišljamo o uzrocima i mogućnošću spriječavanja takovih smrti. Recimo ratna fotografija - spriječavanje rata, snimka umrog od bolesti - dajmo novac za lijekove ili ga izmislimo itd. Šokantnost će ovdje biti u službi da nas više aktivira da nešto učinimo, da stvar poboljšamo u smislu da se takove stvari manje dešavaju. Šokantnost bez humane pozadine - otvoreno kažem, je smeće i totalna suprotnost umjetnosti. Po ćemu, pitati će se. Jednostavno, ali nekima nerazumljivo (nek čitaju knjigice) odgovor je: destrukcija je suprotnost građenju, a umjetnost je u strukturi građenje. Građenje čega, interesantno pitanje, na to ćete vi odgovoriti. Imati ćete još pitanja, destrukcija čega, zašto destrukcija...mladi ste, knjige u knjižnicama čekaju na vas...jasno, one kojima nije jasno.

Colle
[30. 11. 2007.]

još ću dodati...za mene je ova rasprava završena

NeveN
[30. 11. 2007.]

Da se malo nadopunim. Zapravo nije "šaka u čelo" smisao ove fotke, nego je "šaka u čelo" njena popratna pojava, dok je smisao istina! Druga je stvar što upravo baš ta istina takve poput Colleta najčešće udara poput "šake u čelo", pa im je lakše poput nojeva zabit glave u pijesak, a ako i tada slučajno nabasaju na dijelić te istine onda se glava nastoji zabit još dublje u taj pijesak, zapravo blato.

E pa Colle, nabijem te na umjetnost, licemjernog!

NeveN
[30. 11. 2007.]

Oduvijek sam u sirokom luku nastojao zaobilaziti borce za tudja dostojanstva, upravo iz razloga sto su takvi pravi poligon i plodno tlo za uzgoj najgorih vrsta licemjerja, najcesce zapakiranih u raznorazne vrste dusebriznistva.

Nije u ovom slučaju fotografija ta koja je šokantna, i zapravo što je duže gledam i razmišljam o njoj, od početnog šoka, ispunjava me sve većim mirom i prihvaćanjem života u potpunosti, zajedno sa smrću kao neizostavnom komponentom u cijeloj toj priči.

Istina je ta koja je ovdje šokantna, a fotografija ju samo nastoji prezentirati. Primjenjivo u svim životnim prilikama i neprilikama, što nas istina u većoj mjeri šokira, to nam je zapravo bolji pokazatelj našeg licemjerja, guranja glave u pijesak, i zatvaranja očiju pred stvarnim životnim problemima.

Zato Colle, još jedanput, nabijem te i na moralne i etičke zasade zapadne civilizacije, kao i na umjetničku kategoriju i humanu pozadinu kojih su ti prepuna usta, a što je samo još jedan od simptoma licemjerja, koje tako zdušno nastojiš prikačiti drugima, što i nije tako čudno kad se uzme u obzir da se svatko češe tamo gdje ga svrbi.

Marinko
[30. 11. 2007.]

S jedne strane, nije život samo leptirići i cvijeće i ovo je jedna od fotografija koja donosi nagradu i svakako je treba objaviti i svakako treba je vidjeti. Opet s druge strane da sam ja osoba čije je djete stradalo a da se bez mog odobrenja i znanja ovo objavi, vjerojatno bih tužio stranicu i autora fotografije a možda bih i popričao s autorom.U svakom slučaju mi smo fotografi umjetnici i prikazujemo svijet oko nas kako mi želimo ili dokumentaristi i prikazujemo ga onakvima kakav odista je. Tony, samo naprijed, kom se ne sviđa neka slika tratinčice.

KreSica
[30. 11. 2007.]

S obzirom da je ovo slikano za novine, u ovom su slučaju roditelji bili itekako svjesni postojanja fotografa, i izlaska fotografija u javnost.

NeveN-e, bravo, potpisujem te :)

artnes
[30. 11. 2007.]

Bravo Tony, vrhunska reportaža, odličan life

Colle
[30. 11. 2007.]

dečki odgovorite na pitanja

KreSica
[30. 11. 2007.]

A tko si ti, Colle, da bi smo mi morali tebi odgovarati na pitanja?

;)

SMVO
[30. 11. 2007.]

A zašto, nakon svih ovih rasprava, ne pošaljete upit autoru fotografije, koji zasigurno ovo čita, koji je bio razlog objavljivanja ove fotografije? Neka odgovori radi svih vas koji ste počeli prepisku koja, po običaju, kulminira negativnim nabojem. Ne ulazim u to je li ova fotografija primjerena, ili ne, zanima me razlog njenog stavljanja...

Neki dan je Vesnyca dobila hrpetine komentara za fotografiju vlastitog tijela snimljenog u ogledalu ormara. Bilo je puno lakše odkomentirati. A djevojka je objasnila svoje razloge. Fotografija je bila intrigantna jer je zadirala u intimu osobe koja ju je svjesno ogolila pred nama.

U ovom slučaju objavljeno je nešto što također zadire u intimu nečijih života na posve drugi način!!

Prije nego krenete dalje, prije svih ovih komentara, saznajmo najprije jedno veliko zašto, da bismo dobili zato.

rista
[30. 11. 2007.]

Ne razumijem motiv autora-profesionalca da svoje fotke, koje su obavile funkciju objavom u Areni, stavlja na zine. Ja bih rađe vidio neke nove radove lakšeg sadržaja.

Potpisujem Lesignanu i potpuno se s njom slažem.

Gaca
[30. 11. 2007.]

*****

drBouz
[02. 12. 2007.]

jaka je slika.

sajonara
[08. 12. 2007.]

a kako tužno. mora se i takve fotke vidjet. tužno potresno grozno. ali i takav je život.

markomao
[16. 12. 2007.]

Najžalosnije je u svemu što je autor ove fotografije imao neku neshvatljivu potrebu ( nadam se da ga nitko nije nagovarao na ovo) da stavi ovu sliku u galeriju, a nije imao potrebu da komentira ni jedan osvrt na nju... Profesionalac ili ne....objaviti 278 slika, i dati sveukupno 16 ! komentara govori samo za sebe....

Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.

site copyright © 1998.-2017. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…