Za kraj ove galerije biram suvremenu sliku koja me podsjeća na stara vremena. Na Pagu, u malom selu Metajni, sam prvi puta boravio pred malo više od 30 godina. Ceste su bile rijetke, meso u dućane stizalo je dva puta tjedno, javnog vodovoda nije bilo, kruh se mogao kupiti samo ako se predbilježite dan prije, a telefon je imala samo mjesna zajednica. Induktorom se pozivalo 3km udaljenu poštu, a poštar bi traženi broj spojio... ili ne bi. Na Pag smo se spremali kao u ekspediciju.

Ali selo je imalo mirise, okuse i sva obilježja starih vremena Mediterana, vremena koja se neće vratiti. Drago mi je da sam doživio to vrijeme, i da ga se dobro sjećam.

Moderne tekovine turizma pokazale su se ipak nedovoljnim za vrijeme nekoliko ratnih godina, kada su mještani bili na rubu krajnje neimaštine. Do 1990. su vinogradi već zapušteni, riba izlovljena i mlada generacija odviknuta od rada u polju. Srećom, turizam se vratio ali kao što rekoh, na stara vremena jedino nas može podsjetiti poneki stog sijena. Nas, koji ih uopće pamtimo. Mlađima preostaje samo mogućnost da po rijetkim fragmentima koji su se zadržali do danas pokušaju rekonstruirati staru sliku koja više nikome ne treba.