dootranta :) poz

mick ;)

divotica

Lijepo

# Intervju: Kada mobitel zamijeni fotoaparat

**Oliver Bešić razgovara sa Sandom Imogen Ivir o fotografskoj evoluciji od velikih kamera do pametnog telefona**

**Oliver Bešić:** Sanda, hvala ti što si pristala na ovaj razgovor. Dugo pratim tvoj rad i primijetio sam kako si s godinama prešla s velikih fotoaparata na pametni telefon. Možeš li nam reći nešto o toj tranziciji?

**Sanda Imogen Ivir:** Hvala tebi na pozivu, Olivere. Da, nekada sam nosila veliku opremu posvuda - Canon EOS 5D Mark III s nekoliko različitih objektiva, stativ, filtere, bljeskalice... Bila sam uvjerena da mi treba profesionalna oprema za dobre fotografije. Danas nosim samo Samsung S24 Ultra u džepu.

**Oliver:** I unatoč tome tvoje fotografije su i dalje impresivne, neki bi rekli čak i bolje nego prije. Kako to objašnjavaš?

**Sanda:** *smije se* Znaš što, svi se fokusiraju na alat, a ne na osobu koja ga koristi. To je kao da pitaš velikog slikara kakav kist koristi. Tehnika jest važna, ali nije presudna. S vremenom sam shvatila da je moje oko ono što stvara fotografiju, ne fotoaparat.

**Oliver:** Često objavljuješ fotografije iz Istre. Čini se da taj kraj posebno nadahnjuje tvoj rad?

**Sanda:** Apsolutno! Istra je moja fotografska ljubav. Postoji neka posebna kvaliteta svjetla tamo, pogotovo u kasno poslijepodne kad sunce obasja kamene zidove starih gradića. Volim fotkati detalje koje drugi možda ne primjećuju - napuštene škure, svijetle obrise maslina na horizontu, teksturu zemlje u vinogradima. Istra ima toliko slojeva i priča koje čekaju da budu ispričane kroz fotografiju.

**Oliver:** Primijetio sam da često objavljuješ fotografije s Rta Kamenjak. Što te toliko privlači tom mjestu?

**Sanda:** Rt Kamenjak je moj fotografski raj! To je možda najčarobniji dio istarske obale. Ono što me posebno privlači je kontrast između surove ljepote stijena i nježnog Mediterana. Tamo se osjećam kao da sam na kraju svijeta. Najbolje fotografije nastaju zimi ili u rano proljeće, kad nema ni traga turistima. Tada Kamenjak pokazuje svoju pravu dušu. Znaš, prošle zime sam provela cijeli dan fotografirajući valove kako udaraju o stijene tijekom bure - sama sa sobom, samo s mobitelom u ruci. Ta sloboda je neprocjenjiva.

**Oliver:** A tvoje fotografije skrivenih uvala i plaža izvan sezone su posebno dojmljive...

**Sanda:** To je privilegija lokalaca - vidjeti Istru kad se turisti raziđu. Skrivene uvale oko Rovinja, mali zalivi kod Bala, stjenovite plaže prema Rapcu... sve to izgleda potpuno drugačije u listopadu ili ožujku. Tišina, boje mora koje se mijenjaju ovisno o oblacima, ponekad samo Rea i ja na cijeloj plaži. Moj pas Rea je inače postala neka vrsta maskote na mojim fotografijama.

**Oliver:** Da, primijetio sam da je Rea čest motiv na tvojim fotkama. Kako je to utjecalo na tvoj rad?

**Sanda:** *smije se* Rea je moja najbolja modela! Nikad se ne žali na duge šetnje i strpljivo pozira kad joj kažem. Zapravo, otkako fotografiram mobitelom, puno više uključujem Reu u svoje kadrove. Prije mi je bilo komplicirano namještati postavke dok ona trči plažom ili njuška među stijenama. Sad mogu brzo uhvatiti te spontane trenutke. Imam cijelu seriju fotografija "Rea istražuje Istru" gdje ona služi kao svojevrsna mjera za krajolik - bijelo-smeđi pas naspram plavih valova ili crvene istarske zemlje. Njezina bijelo-smeđa dlaka posebno dolazi do izražaja na tamnim stijenama Kamenjaka. Te fotografije imaju posebno mjesto u mom srcu.

**Oliver:** Nešto mi je zanimljivo na tvojim fotografijama. Dok se u njima osjeća potpuna sloboda i opuštenost, primjećujem da je Rea gotovo uvijek na povodcu. Postoji neki kontrast između tvoje umjetničke slobode i kontrole nad psom. Zašto je to tako?

**Sanda:** *odmahuje glavom* Dobro zapažanje! Taj kontrast je potpuno namjeran i reflektira moju filozofiju o slobodi i odgovornosti. Vidiš, Kamenjak je zaštićeni krajobraz s osjetljivim ekosistemom i mnogo divljih životinja. Rea je lovački pas po instinktu, i koliko god bila poslušna, nikad ne bih riskirala da poremeti prirodnu ravnotežu tog mjesta. Na plažama gdje nema drugih ljudi, ponekad je pustim da trči, ali samo kad sam sigurna da neće smetati lokalnim životinjama ili biljkama.

Zapravo, taj odnos kontrole i slobode je sličan onome što se događa u fotografiji. Tehnologija ti daje slobodu, ali ti kao fotograf moraš imati disciplinu i odgovornost u tome kako je koristiš. Sloboda bez granica često vodi u kaos. Ponekad najbolji rezultati dolaze kad imaš neka ograničenja koja te potiču na kreativnost unutar zadanih okvira. I Rea i ja smo najsretniji kad znamo gdje su granice.

**Oliver:** Primjećujem u tvojim fotografijama prirode nevjerojatnu preciznost detalja. Kako uspiješ uhvatiti te sitnice?

**Sanda:** To je jednostavno - šetam i promatram. Kad imate veliki fotoaparat, često ste u modu "sad idem fotografirati" i sve postaje ozbiljno. S telefonom je potpuno drugačije. Nema pritiska, nema namještanja postavki, samo čisti gušt otkrivanja. Jucer sam hodala nakon kiše i ugledala kapljicu rose na pauku koji je pleo mrežu. S telefonom sam bila spremna u sekundi. Taj osjećaj lakoće je neprocjenjiv - nema opterećenja tehnikom, samo ti i trenutak koji želiš zabilježiti.

**Oliver:** Ali sigurno ti nedostaje ponekad ta profesionalna oprema? S24 Ultra jest impresivan, ali ipak...

**Sanda:** Naravno da postoje situacije gdje bi mi klasični fotoaparat omogućio više kontrole ili bolji rezultat u specifičnim uvjetima. Ali znaš što je najvažnije? Najbolji fotoaparat je onaj koji imaš sa sobom u trenutku kad se pojavi savršen kadar. I tu mobitel pobjeđuje svaki put.

**Oliver:** Primjećujem da na društvenim mrežama nikada ne spominješ specifikacije svog telefona kad objaviš fotografiju. Je li to namjerno?

**Sanda:** Apsolutno. Kad netko pohvali moju fotografiju, a onda sazna da je snimljena telefonom, često dolazi komentar "vau, nevjerojatno da je to mobitel". To me živcira jer sugerira da oprema određuje vrijednost umjetničkog djela. Da te pitam, kad se diviš Picassovoj slici, razmišljaš li o marki platna koje je koristio?

**Oliver:** Razumijem poantu. Ali mnogi amateri vjeruju da će bolja kamera automatski značiti bolje fotografije.

**Sanda:** To je najveća zabluda! Davno mi je jedan stari fotograf rekao nešto što nikad nisam zaboravila: "Fotoaparat ne vidi ništa, on samo bilježi. Ti si taj koji vidi." Ljudi kupuju skupe aparate, a ne znaju ništa o kompoziciji, svjetlu, trenutku. Sjeti se, nekoć su majstori fotografije radili s primitivnom opremom, a stvarali remek-djela.

**Oliver:** Govoriš o "oku" fotografa, ali što to točno znači?

**Sanda:** To znači vidjeti ono što drugi ne vide. Prepoznati trenutak, svjetlo, emociju. Znati kako postaviti kadar, što uključiti a što izbaciti. Znati čekati pravi trenutak. To je vještina koja se razvija godinama, neovisno o opremi koju koristiš.

**Oliver:** Kako je Samsung S24 Ultra promijenio tvoj pristup fotografiji?

**Sanda:** Oslobodio me. Prije sam planirala fotografske izlete - što ću ponijeti, koje objektive, baterije, kartice... Sada fotografiram spontano, u svakom trenutku. Mobitel je uvijek sa mnom, što znači da mogu uhvatiti one neponovljive trenutke koji se događaju kad ih najmanje očekuješ. Posebno uživam u fotografiranju sitnih detalja u prirodi - kapljice rose na listu, uzorak kore drveta, mali kukci na cvijetu. S mobitelom je to čisti užitak, bez stresa oko tehnike.

**Oliver:** Čini se da tvoj pristup fotografiji odražava određenu životnu filozofiju?

**Sanda:** Točno tako! Fotografija je za mene postala način života, a ne tehnički zadatak. Kad sam odbacila teret velike opreme, počela sam puno više uživati u samom procesu. Sad kad šetam istarskim stazama ili kroz šumu, nisam opterećena razmišljanjem o postavkama i opremi. Jednostavno sam prisutna u trenutku, uživam u onome što vidim, a kad nešto posebno privuče moju pažnju - izvadim telefon i zabilježim. Ta neopterećenost donosi neku posebnu energiju u fotografije, one postaju spontanije, iskrenije.

**Oliver:** Ali što je s kvalitetom slike? Sigurno postoji kompromis?

**Sanda:** *uzdiše* Opet tehnika! Slušaj, današnji flagship telefoni imaju nevjerojatne senzore i optiku. S24 Ultra ima 200 megapiksela i četiri različite leće - od ultraširoke do telefoto. Uz to, umjetna inteligencija radi čuda u procesiranju fotografije. Za 95% mojih potreba, to je više nego dovoljno. A za onih 5% situacija gdje bi profesionalna oprema bila bolja - iskreno, rijetko tko to primijeti osim drugih fotografa.

**Oliver:** Spomenula si AI. Neki tradicionalni fotografi smatraju da je to varanje...

**Sanda:** *smije se glasno* Da, a neki tradicionalni umjetnici su smatrali da je fotografija varanje jer ne koristiš kist! Svaka nova tehnologija izaziva otpor. AI je samo alat, kao što je to i Photoshop bio. Pitanje je kako ga koristiš. Ako ti AI stvara cijelu fotografiju, onda nisi fotograf nego korisnik AI-ja. Ali ako koristiš AI da poboljša ono što si ti vidio i zabilježio svojim okom, to je legitimno kao i svaka druga tehnika obrade.

**Oliver:** Primijetio sam da su tvoje fotografije s vremenom postale minimalističke. Je li to povezano s prelaskom na mobitel?

**Sanda:** Dobro zapažanje. Mislim da jesam postala sklonija minimalizmu, ali to je više evolucija mog oka nego promjena alata. S vremenom naučiš da je često manje više. Jedna snažna točka interesa bolja je od kaosa detalja. Ali možda si u pravu - kad imaš manje opreme, više se fokusiraš na suštinu.

**Oliver:** Što bi savjetovala nekome tko razmišlja treba li investirati u profesionalnu opremu?

**Sanda:** Prvo se fokusiraj na razvijanje svog oka. Gledaj radove velikih fotografa, vježbaj kompoziciju, razumijevanje svjetla. Bilo koji moderan mobitel je sasvim dovoljan za to. Kad osjetiš da te oprema ograničava u ostvarenju tvoje vizije - tek tada razmišljaj o investiciji. I nemoj zaboraviti: mnogi veliki fotografi su radili s jednim fotoaparatom i jednim objektivom cijeli život. Ograničenja te tjeraju da budeš kreativniji.

**Oliver:** Za kraj, koja je tvoja najdraža fotografija koju si snimila mobilnim telefonom?

**Sanda:** Ona koja još čeka da bude snimljena! *smije se* Ali ako moram izabrati... Prošle godine na Velebitu, zalazak sunca. Svjetlo je bilo magično, oblaci su se razdvojili u savršenom trenutku. Bilo je -5°C i vjerojatno ne bih izvadila veliki fotoaparat i namještala postavke smrznutim prstima. Ali mobitel sam izvukla iz džepa, okinula tri fotografije i jedna od njih je kasnije završila na naslovnici jednog turističkog časopisa. To mi je bila potvrda da je važno biti u pravom trenutku na pravom mjestu, s otvorenim očima i bilo kakvim fotoaparatom pri ruci. Iako, moram priznati da imam posebnu slabost prema seriji fotografija moje Ree kako trči po praznim plažama Kamenjaka u studenom. Te fotografije savršeno hvataju osjećaj slobode koji me privlači fotografiji.

**Oliver:** Sanda, hvala ti puno na ovom razgovoru i na inspirativnim mislima.

**Sanda:** Hvala tebi, Olivere. I zapamti, fotografija nije u aparatu nego u oku i srcu fotografa.

Razgovor vođen u sitnu uru uz čašu Traminca i ponešto dobre spize u ugodnom društvu i topli kamin.

Krasan foto!

hehe super razgovor, ono što meni puno bolje ide na mobu je kadriranje jer lijepo sve vidiš, aparati tek trebaju shvatiti da moraju imati puno veći i bolji ekran :)

Hvala na razgovoru, lijepi pozdrav :)

eeee, maaachaaak! ;))) ljubim! :) rjecitije nego sto bih ja za tri zivota mogla...

inga, poklon kakav ne pamtim je iskljucivo olijev monodijalog... :) ja bez rijeci...

sori na zabuni prouzrocenoj kasnom reakcijom, eto nas na toj najdrazoj lokaciji, uz puno dragih ljudi i uz neke brige za reu kojoj nekako nije dan. vise bez buckanja ali ipak s njuskanjem...

i da, jos uvijek mi je drag moj nikonj ali jos mi je draza reica :). a i nadalje mi je drazi moj ai od samsungovog ;), nikako ne volim kad stroj umislja da zna sto mi je misliti, ali bit jest u poznavanju mogucnosti i ogranicenja alata i kako ga 'prevariti' za svoj cilj.

oli, hvala ti beskrajno na ovom razgovoru i na inspirativnom citanju. :)