Grci su ga zvali Hora Faru(Xορα Φαρου), Rimljani Ager Pharensis, dok se u srednjem vijeku nazivalo Campus Sancti Stephani(Polje sv. Stjepana), danas Starogradsko polje. Ali uvijek je bilo trbuh otoka: omogućavalo je život tijekom tisućljeća.Polje je zapravo kulturni krajolik oblikovan tisućljećima. Osnovnu arhitekturu zadali su mu prije 24 stoljeća grčki kolonisti: podijeljeno je na pravokutne parcele 1x5 stadija (oko 180x900 m) omeđene suhozidima, a poljem su prošli glavni putovi koji ga pravilno presijecaju uzduž i poprijeko.

Poznat nam je i vlasnik jedne parcele iz grčkog doba: Matij (sin) Pitejev, čije je ime uklesano na međašnom kamenu koji se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Tijekom duge rimske vladavine, Polje je bilo uređeni sustav veleposjeda s brojnim bogatim gospodarskim imanjima. U srednjem vijeku, Hvarski Statut iz 1331. navodi stare putove (via antiqua) kroz Polje Sv. Stjepana. Ti su putovi ostali u upotrebi zbog neprekinute obrade zemlje. Od srednjeg vijeka traje usitnjavanje posjeda pa sve današnje manje kamene međe unutar velikih antičkih parcela stoje kao svjedočanstvo promjena kroz stoljeća. - Statut bilježi i vlasnike vinograda slavenskog podrijetla, dokaz da su Slaveni u potpunosti preuzeli rimsku Fariju, što Hvar čini zaista hrvatskim otokom u srednjem vijeku. Starogradsko polje oduvijek je zasađeno vinovom lozom, a u antici i srednjem vijeku sijalo se i žito. Na rubovima parcela i u škrtijim predjelima rasla je smokva. Bajami su bili bliže naseljima, gotovo u vrtovima. Maslinici su se, kao i danas, penjali uz niske obronke polja. Među maslinama rasli su rogači. Još više, donedavno su bili terasasti nasadi lavande. Danas ih osvaja alepski bor, koji se polako spušta do rubova naselja.

Tekst preuzet sa stranice http://stari-grad.eu/hr/hvar-otok-unesco/stari-grad-i-starogradsko-polje