Ovo je majstorski. Ne samo tehnički nego i kompozicijski izbalansirano. Slika Mjeseca (¾ osunčanog s donje lijeve strane), donjim je obrisom jedva odmaknuta od donjeg ruba slike i doima se kao da Mjesec izlazi iz mraka i formata slike prema izvoru svjetlosti. Taj dojam daje asimetrična kompozicija slike, jer središte mjesečeva kruga (koji nije čitav u formatu) odmaknuto je od središta slike, kao da je potisnuto smjerom strujanja svjetlosti. Kad bi se promijeno format slike, tako da se dobije simetrična kompozicija, te da središte mjesečeva kruga bude u središtu slike, a da pri tom gornja zasjenjena (u tami nevidljiva) kontura mjesečeva kruga bude odmaknuta od gornjeg ruba slike jednako kao i donja, potpuno bi se promijenio prvotni dinamički dojam slike. Simetrična kompozicija, pri kojoj je čitav (vidljivi i nevidljivi) krug mjesečeva obrisa smješten u sredinu slike, izgubila bi se prostorna dinamika, a prikaz bi postao plošan. Svjetlosno težište slike bilo bi na lijevoj strani, a stvorio bi se dojam da će se mjesečev lik otkotrljati iz slike na lijevu stranu,... ...ili se to meni samo tako čini?

Ova je fotka kraljica fotki mjeseca. Gledam je i zamišljam naselja na mjesecu, i puteve, i male ljude kako hodaju površinom. Nevjerovatni su detalji koje si dobio i impozantna veličina mjeseca u kadru. Ovakav način kadriranja, malo nakošen, kao da mu je dao ljudske osobine, doživljavam ga radoznalog, malo nagetog, istraživača zemlje i njenog pratioca. Inspirativno, bar za mene.

To je bio Canon 350D na teleskopu Tasco 900mm.

Ovo je zbilja najbolji Mjesec koji sam vidio, ako izuzmeno naučne časopise, zbilja izvanredno. I stoji sve što je obscuras napisao...