IZLOŽBA RADOVA PROFESORA — vijesti

uz proslavu DANA ŠKOLE Primijenjene Umjetnosti i Dizajna 10. prosinca 2008. u 19:00 sati Prva IZLOŽBA RADOVA PROFESORA (uz proslavu DANA ŠKOLE Primijenjene Umjetnosti i Dizajna osnovane 10.12.1882. godine) otvorena je 10.12.1987. godine. Od tada se IZLOŽBE RADOVA PROFESORA redovito održavaju, pa su prošle godine obilježene oobljetnice; 125 godina Škole i 20 godina održavanja IZLOŽBI RADOVA PROFESORA. Dvoje članova fotozine-a čije radove će se moći vidjeti na ovoj izložbi su "BURKO" i "obscuras", a potonji je napisao i predgovor katalogu ove izložbe (koji do danas još nije izišao iz tiska)

, a kojeg ovdje u potpunosti (necenzurirano) prenosim.

NASLOV: O ritualnom porijeklu umjetnosti i povijesnoj odgovornosti umjetničkih škola

U proteklih preko 2500 milenija (koliko je pretpostavljena starost ljudske vrste) tragovi onog što se danas drži umjetnošću prostiru se kroz samo zadnjih 30-40 milenija. To što se danas drži umjetnošću nije u vrijeme svog nastanka bilo nikakva umjetnost, a ostalo je sačuvano u povijesnim slojevima i na skrovitim mjestima samo kao trag rituala. Ritualima su se naši preci branili od nepoznatih pojava na koje nisu mogli utjecati, a koje su nesporno imale utjecaja na ljudske živote. Ples dozivanja sunca* na kiši (sun dance) vjerojatno je jedan od najstarijih u mnogim kulturama do danas sačuvanih rituala. Sve što ne škodi može biti korisno pa tako i ritual (osim ako ne zahtjeva ljudsku žrtvu). Uz ples, pjevanje i čaranje ljudi lakše podnose strah, žegu, glad, zimu, sušu, i ine nepogode. U drevnim ritualima je ishodište (glazbene, likovne i dramske) umjetnosti. Završetkom rituala ljudi su se osjećali bolje, bliže jedni drugima (čopor je očvrsnuo), ritam plesnih pokreta zamijenio je umor smirajem ritma disanja i otkucaja srca, a zvuci pjevanja i glazbala utihnuli su (zauvijek) do sljedećeg rituala. Ostali su ipak (za sva vremena) tragovi plesa na tlu i čaranja po stijenama. Zbog tog ritualnog ishodišta nije čudo da je vokabular glazbene i likovne umjetnosti do danas ostao identičan; ritam, ton, kompozicija…

Pred tek kojih 10-ak milenija tragovi rituala polako postaju ono što se danas drži umjetnošću, a pored majstora rituala, vračeva, žreca, šamana i čarobnjaka pojavljuju se i novi majstori stvaranja tragova rituala, glazbenici, slikari, kipari koji svoja znanja kao zanat prenose na nova pokoljenja. Škole, kao institucije u kojima se to znanje predavalo učenicima nastaju tek u zadnjih 5 milenija, a naziv umjetničke škole te institucije dobivaju tek u prošlih par milenija.

Koncem predzadnjeg stoljeća prošlog milenija (1882.) nastala je i ova škola kao prva strukovna škola u Hrvatskoj, a danas Škola primijenjene Umjetnosti i Dizajna. Nastavnici te škole tek zadnja dva desetljeća jednom godišnje svoje radove izlažu pred svoje učenike, njihove roditelje i sve ostale namjernike spremne da dio svog vremena posvete razgledavanju izložbe u salonu koji nosi ime osnivača ove škole; "Iso Kršnjavi". Prigoda je to da učenici ocijene svoje nastavnike, roditelji vide tko im uči djecu, a svi ostali namjernici dobiju uvid u što se troši dio novaca iz državnog proračuna.

Neki s podsmjehom gledaju na ovu instituciju kao i na umjetnost držeći da se tom poslu odaju oni što nisu u stanju ponijeti odgovornost za ovaj svijet.

Nisu u pravu.

Povijesna odgovornost umjetničkih škola je nesporna, a upravo ove godine navršava se 100-ta obljetnica jedne "odbijenice" za prijam na umjetničku akademiju koju je (1908.) potpisao kolegij profesora Bečke Umjetničke Akademije. Odbijeni kandidat bezuspješno je podnio molbu za prijam na školovanje u tu instituciju i godinu prije toga (1907.), a zvao se Edelwolf Schinklgruber. Edelwolf (plemeniti vuk) je staro germansko ime koje se vremenom promijenilo u Adolf, a Schinklgruber je prezime majke kandidatova oca (koji je rođen kao vanbračno dijete). Kandidatov (nezakoniti) djed nije priznao sina, ali je njegov (nezakoniti) unuk Adi (kako su tog sramežljivog dječaka zvale djevojčice u pučkoj školi) preuzeo prezime svog (nezakonitog) djeda koji se prezivao Hüttler. Teško je, ili možda nije, zamisliti kako bi danas izgledao svijet da je kojim slučajem prijamno povjerenstvo Bečke Umjetničke Akademije udovoljilo želji i molbi koju im je 1908. godine (po drugi i zadnji put) uputio kandidat Edelwolf Schinklgruber, čije je ime upisano u povijesti ali ne kao Edelwolf Schinklgruber nego kao … (ne želim to ime ni spomenuti da se nekima ne zamjerim, a pametni će znati o kome se radi).

Umjetnost je potekla iz rituala.

Ritual je genom umjetnosti.

To što ne škodi može biti korisno pa tako i ritual (osim ako ne zahtjeva druge ljudske žrtve uz autorovu).

Dođite na otvorenje izložbe nastavničkih radova, "ANNALE 2008." nastavnika Škole Primijenjene Umjetnosti (& dizajna) (na dan škole 10. prosinca)