Izložba LATENTNA SLIKA autorice Sandre Vitaljić — vijesti

Suvremena je tehnologija na području fotografije rezultirala ne samo dominacijom digitalne slike i njezinom posvemašnjom rasprostranjenošću, već je doprinijela i promjenama „starih“ estetskih, socijalnih i diskurzivnih određenja fotografije.

Rasprave potaknute digitalizacijom aktualizirale su poznatu Barthesovu tezu o ontološkoj prirodi fotografije i sumnjičavo se postavile prema ideji o mediju koji prenosi istinu, iako je već i otprije bilo jasno da fotografija uvijek uključuje određenu dozu manipulacije i da je stvarnost, modelirana nizom odabranih postupaka u procesu nastanka fotografske slike, izgubljena već u činu njezina bilježenja. Zavodljiva privlačnost fotografije, rekao je Barthes, proizlazi iz osjećaja neke, odnosno nečije prisutnosti. Analogna ili digitalna, ona nas intrigira više kao trag postojanja nego kao (nestabilni) svjedok stvarnosti, dok su se promjene proizašle uslijed tehnološkog razvoja najviše odrazile na proizvodnju fotografske slike.

Upravo je fotografski proces tema rada „Latentna slika“ autorice Sandre Vitaljić. Fotografije slučajnih prolaznika koje je snimila digitalnim fotoaparatom s teleobjektivom, prebacila je na filmski negativ. Eksponirani, ali nerazvijeni foto papir, izlaže potom u galeriji koju transformira u privremeni fotografski laboratorij. Predstavljajući publici pomalo zaboravljeni kemijski proces nastanka fotografije, u suštini samotni, čin stvaranja pretvara u zajedničko iskustvo. Naime, opremivši svoj privremeni laboratorij fotografskim kemikalijama, Sandra nudi svakom posjetitelju priliku da, prelaskom spužvom natopljenom u razvijaču po izloženoj „praznoj“ površini papira, razvije fotografiju dijeleći s drugima autorstvo i uzbuđenje koje prati izranjanje slike iz zagonetne bjeline foto papira. Pozvan na sudjelovanje, suočen s mogućnošću intervencije, umjesto više-manje pasivnog promatrača, posjetitelj Sandrine izložbe postaje kreativni sudionik stvaralačkog čina.

Na izvjestan je način latentna slika točka susreta dvaju tehnoloških svjetova: slika koje u kemijskom procesu još nema, iščezla je u digitalno posredovanoj fotografiji. Svoje promišljanje o vlastitom mediju, Sandra Vitaljić je koncentrirala baš tu - između potencije i izostanka, između analogne i digitalne fotografije. Prebacivši digitalnu sliku u onu koju će dobiti kemijskim putom, krenula je unazad, pri čemu se tehnološki napredak ispostavlja kao stvar izbora, a ne nužnosti niti veće vrijednosti. Nasuprot savršenim i potpuno kontroliranim opcijama koje nudi napredna tehnologija, izloživši „prazan“ eksponirani papir, ona se hotimice izlaže mogućnosti greške i slučaju.

U kontekstu ovog rada, latentna slika je metafora za neko prošlo vrijeme i humanizam koji nam izmiče. U tom smislu, Sandra iz mase izdvaja prolaznike fotografirajući ih, bez njihova znanja, u zamjenu za neostvarenu komunikaciju. Uvećana pikselizirana lica koja izranjaju s fotografija u galeriji, osobe su kojima je željela prići, s kojima se mogla upoznati, izdvojit ih po imenu u nekom vremenu i kulturi u kojima ne postoji strah od blizine. Kontrastirajući novi i stari medij upućujući na strpljenje i neizvjesnost majstora fotografa u zamračenoj komori i brzinu, lakoću i „nepogrešivost“ digitalnog foto aparata, ona istovremeno upozorava na, kako kaže, „iskonsku potrebu upoznati i otkriti drugo ljudsko biće bez obzira na rizike.“

Irena Bekić