DVORAC BREZOVICA (freske) (RE)KAPITULACIJA PROPADANJA — vijesti

Atelier Lučko (Unčanska 2) u okviru "dana otvorenog ateliera" ima čast pozvati Vas na otvorenje izložbe fotografskih slika akademskog slikara Ivana Obsiegera; "DVORAC BREZOVICA freske (RE)KAPITULACIJA PROPADANJA", u petak 27. ožujka 2009. u 19:00 sati. Izložbu će otvoriti predsjednica Skupštine grada Zagreba gđa. mr.sc. Tatjana Holjevac.

Naš novi član (br.4485) ak.slikar Ivan Obsieger (0BS) intenzivno stvara, kako na platnima, tako (od 2005.) i na čip svoje digitalne kamere, a ovo je njegova druga samostalna izložba fotografkih slika na kojoj predstavlja freske iz dvorca Brezovica.

Gospoštija Brezovica spominje se već u 13. stoljeću. Godine 1217. u njoj stoluje knez Jaroslav i kasnije njegov sin Ivan Okićki. Potomci Ivanovi se po njemu nazivaju Ivanovići (filii Iwan de Bresowitza). Nasljedstvo Ivanovića zadnji put se spominje 1488. godine, a nasljeđuju ih kćeri kojima se tu priženjuje rod Dragostić i nakon toga opet po kćerima rod Mrnjavčević, (ili Mrnjavčić prema Laszowskom) koji drže posjed Brezovicu od 1526. do 1663. Nakon smrti zadnjeg Mrnjavčevića Vuka 1663. godine posjed preuzimaju Zrinski. Najprije Nikola, pa njegova udovica, pa brat Petar, koji ga u ime svojeg nećaka zaposjeda do svoje tragične smrti u Bečkom Novom Mjestu 1671. Godine1691. posjed darovnicom preuzimaju grofovi Draškovići. Ivan V. Drašković je najvjerojatnije započeo gradnju baroknog dvoraca kakav danas poznajemo, a nakon što je izgorjela stara drvena kurija. Obitelj je izgradija 1756. godine i župno crkvu Uznesenja blažene djevice Marije s dva specifična valjkasta tornja na Golom Brijegu nedaleko Dvorca, te 1776. kapelicu uz Dvorac. I crkva i kapelica bile su oslikane, što je na žalost uglavnom uništeno. Josip Kazimir Drašković je po povratku iz Sedmogodišnjeg rata dao izraditi freske s motivima ratnih prizora u glavnoj dvorani dvorca.

Ovaj izuzetan "album uspomena ratnika" naša je neprocijenjiva je baština, a danas je nemarom vlasnika dvorca zapuštena, pala u nemilost i prepuštena propadanju.

U materijalima Ivana Obsiegera za pripremanje ove izložbe našao sam zabilješku;

"Centralna dvorana sa freskama služila je kao prostorija za veće skupove i na freskama su vidljivi zabijeni čavli, rupe od prijašnjih čavala, te pokušaj krpanja takvih tragova gipsom - potpuno neprimjereno i protivno svim restauratorskim principima. Freske su u prilično lošem stanju - izložene su i agresivnoj atmosferi - dim cigareta. Cijela prostorija je do visine parapeta (vjerojatno zbog lakšeg održavanja) oličene uljenim naličem - opet potpuno u suprotnosti s principima zaštite i očuvanja kulturne baštine. (Freske su se protezale do poda! Na upit ravnatelju Dvorca da zašto je ružičastom bojom prebojao freske, odgovorio je: "Morali smo malo osviježiti prostor!" - za ime Božje, to je bio njihov način (ugostiteljsvo "Lovački rog" upravljalo je dvorcem Brezovica do 1991. op.a.) čuvanja baštine!? -opaska I. O.) ...Izričito je bilo dogovoreno i utvrđeno da se centeralna dvorana ne koristi za potrebe ugostiteljstva, (...) što međutim nije poštivano. ( Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Zagreb, 612-08/90-01/101 od 9. srpnja 1990.)

Ivan Obsieger koristeći faktografsku komponentu fotografije napravio je seriju snimki (crop-ova) ovog monumentalnog slikarskog rada u kojem svaka fotografska slika (mada "samo izrezak" velike cjeline) predstavlja autentično likovno djelo, fotografsku sliku prožetu likovnim senzibilitetom autora. Nadam se da ćemo uskoro neke od slika sa ove izložbe moći razgledati i na stranicama fotozine-a u nekom od 0BS-ovih albuma.

JOSIP KAZIMIR DRAŠKOVIĆ 1716. – 1765.

Pripadnik slavne hrvatske plemičke obitelji bio je sin Ivana V. Draškovića (1660.-1733.) hrvatskog Bana i generala koji je inicirao gradnju Dvorca Brezovica. Kazimir Drašković nastavio je obiteljsku tradiciju, stupio je u vojničku službu 1734. u osamnaestoj godini života. Ratovao je protiv Turaka u Srbiji i Vlaškoj i na mnogim drugim ratištima, te je uskoro stekao čin general bojnika. Sudjelovao je u Sedmogodišnjem ratu 1756. -1763. Borio se protiv Friedricha II. Velikog. Zapovijedao je postrojbama Hrvatskih krajišnika. Isticao se izuzetnom hrabrošću i vještinom. Radi toga je 4. prosinca 1758. promaknut u čin podmaršala i odlikovan je Viteškim križem Reda Marije Terezije, najvišim caričinim odlikovanjem. Dogradio je Dvorac Brezovica, oko kojeg je uredio prekrasan "engleski" park i vrlo je rado boravio na obiteljskom imanju, pažljivo ga i s ljubavlju njegujući. U centralnoj je dvorani dao izraditi freske s prizorima iz Sedmogodišnjeg rata u kojem se proslavio. Freske su izuzetne likovne vrijednosti i raritetne su po gotovo "stripovskom" prikazu onovremene strategije i taktike ratovanja, vojne opreme, opsade i granatiranja utvrda, saniteta, vojne logistike i sl.

Bio je u braku s barunicom Suzanom Malatinski. Imali su tri sina, Ivana VIII., Filipa I., Josipa II. i dvije kćeri, Julijanu i Barbaru. Pred samu smrt, 15. listopada 1765. odlikovan je Komanderskim križem Marije Terezije, unaprijeđen je u generala topvištva i postavljen je za zapovjednika Transilvanije (Erdelja). Josip Kazimir Drašković je umro u dvorcu Klenovnik 9. studenog 1765. godine.

"...- tada shvaćam onu zamamnu otajstvenost kojom bi me uvijek svladala starodrevna Brezovica. Usred svega toga – gdje mi se svagdje javljala prošlost i sve odisalo njenim tajanstvenim dahom, a treptjele sjene života, već i na groblju zaboravljena – bilo mi je svaki put kao da sam zašao u kakav daleki bajni svijet i kao da sam pristupio ne više djedovima već pradjedovima, pa mi je stoga na srcu bilo nekako čudnovato nesigurno, nejasno, dapače i tjeskobno, ali i neiskazano ugodno. (...) Možda nemam pravo, ta – čemu da tajim, meni svu dušu i sve srce prisvaja ljubav i odanost prema tim starodrevnim domovima."

(Ksaver Šandor Gjalski: "Diljem Brezovice", iz zbirke "Pod starim krovovima")