Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

vijesti: godina 2017.: Svibanj: vijest br. 1899

Izložba “Zagrepčani” Krešimira Zadravca u Botaničaru 12. svibnja

[objava za medije: 8. Svibnja 2017.][vijest pročitana 2427 puta]

kresimir-zadravec--zagrepcani-1.jpg
kresimir-zadravec--zagrepcani-2.jpg
kresimir-zadravec--zagrepcani-3.jpg
kresimir-zadravec--zagrepcani-4.jpg

Pozivamo vas na otvorenje izložbe “Zagreščani” Krešimira Zadravca u “Botaničaru” (Trg Marka Marulića 6, Zagreb), 12. svibnja 2017. godine u 19:30. Izložba ostaje otvorena do 25. svibnja ove godine.

O izložbi piše Petra Belc:

Zagrepčani - fotografski album jednog grada

Gradovi su u svom (ne)prijateljskom stavu i raspoloženju često nalik ljudima koji ih nastanjuju — s nekima ćemo se zbližiti odmah dok neke više nikada nećemo poželjeti vidjeti. No s vremenom i iskustvom komunikacija postaje jednostavnija, a (su)život ugodniji; počinjemo prepoznavati suptilne sitnice koje nam odgovaraju i koje nas oplemenjuju, kao i detalje kojima se želimo ponovno vratiti. Prostor ulice u svojoj apstrakciji figurira kao mjesto susreta i presijecanja ovih dvaju procesa, no uglavnom je mnogo jednostavnije sprijateljiti se s arhitektonskim licem grada i njegovim artefaktima nego probiti se kroz simmelovski blasé gradskih stanovnika. Fotografska rečenica Krešimira Zadravca kao da uspijeva zahvatiti prisnost obiju dimenzija istovremeno, pri čemu njena pojedina riječ nije svediva tek na Zagreb ili Zagrepčane, i gledatelju ostavlja užitak postupnog odgonetavanja prizora.

Serija fotografija Zagrepčani svoje početke bilježi u 2010. godini, i u današnje vrijeme na ovim prostorima predstavlja korak u jednom drugom smjeru. Zagrepčani su odmak od suvremenih dominantnih fotografskih narativa, odbacuju visokoestetiziranu i konceptualnu fotografiju, i vraćaju se uzusima žanra čiji su začetnici klasici fotografske misli poput Roberta Franka i Garryja Winogranda, autora koje će Zadravec uvijek navoditi kao svoje velike uzore i učitelje. No Zagrepčani spomenutu formu citiraju tek uvjetno — njihov je naglasak prvenstveno na tijelu, a iz točke susreta ulične i dokumentarne fotografije prerastaju u duhovit vizualni esej o urbanom životu čijim se inteligentnim dosjetkama i toplini sunčanog poslijepodneva uvijek ugodno vraćati. Suptilnom i višeslojnom komikom autor bilježi sitne fenomene ulične svakodnevice, urbanu dinamiku grada koja se prosječnom gledatelju/prolazniku — vječito zaokupljenom samim sobom — na ovim fotografijama otvara u jednoj posve novoj dimenziji. Fotografija izloga ispunjenog nečemu nalik dodo pticama u prvi tren sugerira igru oblika i repetitivnost motiva, da bi potom odraz prozora zgrade preko puta ukazao i na dvojnost prizora unutar kadra, vodeći nas napokon prema pravom subjektu — Zagrepčancu — čija se glava odjednom uključuje u komičan ples simpatičnih ptica. No Krešimir Zadravec, kao čovjek s fotoaparatom koji ima (nad)moć bilježenja pogleda i upisivanja tuđeg trenutka u vječnost, tu poziciju nipošto ne iskorištava — na samom kraju primjećujemo da se uključivanjem svog odraza u igru refleksija i ritmizaciju ptičjih tijela autor istodobno šali i na vlastiti račun.

Ovo uslojavanje misli i fotografske sintakse istovremeno je prisutno na razini pojedinih fotografija kao i čitave serije: humor i ironija ustupaju mjesto suosjećanju, a ono kritici društva i dokumentarnom zamjećivanju uličnih začudnosti, pri čemu ih sve podjednako prožima gotovo neprimjetna nostalgija autora koji sa (svojim) gradom ulazi u intiman dijalog. Zagrepčani, naime, prije svega kao da postavljaju pitanje — govori li fotografija više o subjektu koji se nalazi ispred, ili o autoru koji stoji iza objektiva? I tko su to Zagrepčani; radi li se uopće o ljudima, ili je na fotografijama ipak u pitanju — grad? Starija gospođa s popisom za kupovinu na stepenicama Dolca opisuje emocionalnu vizuru zagrebačke tržnice s jednakom točnošću kojom mladi par u jeansu prati suvremene gradske tramvaje, ili s kojom se dama u krznenjaku uklapa u kontekst kojim dominira Givenchyjev natpis na pročelju hotela Dubrovnik. Zadravec nam iz fotografije u fotografiju pokazuje da ljudi nisu odvojivi od grada, i da bilježeći jedno bilježi istovremeno i drugo. Autor pritom razotkriva i sebe — fotografije Zagrepčana (auto)portret su intimnog odnosa s gradom koji ga je oblikovao i u kojemu je proveo čitav svoj život, pri čemu motivima i strukturom upućuju na činjenicu koju je Susan Sontag davno zapisala u svojoj "Maloj sumi fotografije": konačna fotografija ne postoji. Krešini su Zagrepčani fotografski album jednog grada i njegovih stanovnika u kontinuiranom nastajanju, testament dobro poznatih, a opet uvijek novih vremena za kojim rado posežemo. Nakon obiteljskih nedjeljnih ručkova ili u trenucima nostalgije čije uzroke ponekada ne možemo jasno razaznati, u potrazi za uspomenama i onim što je bilo, ili sa znatiželjom da u duhovitom tkanju urbane vizure pokušamo razabrati ovo što danas jest.


Krešimir Zadravec (Zagreb, 1974.) započeo se baviti fotografijom 2004. godine. Surađivao je sa Zagrebačkom bankom, Spektar produkcijom, EXE produkcijom, reklamnom agencijom “Sattchi & Saatchi” u različitim kampanjama (jumbo/džambo plakati, TV i novinske reklame).

Osnivač je Bulb magazine-a, internetskog časopisa koji se bazira na promociji fotografija domaćih i stranih autora, prezentacijama fotografskih projekata, te razgovorima sa autorima.

Sredinom 2009. godine s nekoliko kolega pokrenuo je novi projekt, fotografsku udrugu Organ Vida i istoimeni međunarodni festival fotografije.

Službeni je Lomo guide za Lomography Croatia.

Radio je kao fotoreporter za redakciju N-ost mreže (Berlin) za izvještavanje o istočnoj Europi.

Samostalne i grupne izložbe

  • 2013. Zagrepčani, Artget galerija, samostalna izložba (Beograd, Srbija)
  • 2012. Zagrepčani, PHOTODAYS, izložba finalista, MUO (Zagreb, Hrvatska)
  • 2012. Zagrepčani, PHOTODAYS, finalist dokumentarne fotografije, (Rovinj, Hrvatska)
  • 2011. Zagrepčani, OPEN SHOW, prezentacija projekta, (Zagreb, Hrvatska)
  • 2011. MOB FORMAT, grupna izložba, (Derby, UK)
  • 2010. Filmske scene, grupna izložba, Motovun Film festival (Motovun, Hrvatska)
  • 2010. Potpourri – začin života, grupna izložba, ASA galerija (Sarajevo, BiH)
  • 2010. Holga snapshots, samostalna izložba, Klub Orlando (Dubrovnik, Hrvatska)
  • 2010. The Strangers, 2. nagrada za kolekciju, Salon fotografije Vinkovci (Vinkovci, Hrvatska)
  • 2009. The Strangers, samostalna izložba, Galerija Lang (Samobor, Hrvatska)
  • 2009. The Strangers, samostalna izložba, Tabor Film festival (Zabok, Hrvatska)
  • 2009. The Strangers, samostalna izložba, EXPOSURE, Format Festival (Derby, UK)
  • 2008. Fotosofia 3, grupna izložba, Galerija Badrov (Zagreb, Hrvatska)
  • 2006. The Power of Difference International Photo Contest (Palermo, Italija), 1. mesto

site copyright © 1998.-2024. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…