Preobrazba – izložba fotografskih slika Ksenije Španec — vijesti

Pozivamo Vas na otvorenje izložbe fotografskih slika Ksenije Španec “Preobrazba” u Fotogaleriji Dubrava (Dubrava 51a, Zagreb) u ponedjeljak 16. travnja 2018. godine u 19 sati. Izložba ostaje otvorena do 4. svibnja 2018. godine radnim danom od 10 do 20 sati.

U svojem eseju The Uncanny (1919), baveći se pojmom “uncanny” (koji se odnosi se na nešto poznato na neobičan način, jezovito i tajanstveno) Freud spominje tezu njemačkog psihijatra Jentscha, koji je “uncanny” definirao kao ono što u promatraču izaziva sumnju je li živo biće pred njim istinski živo, odnosno, može li neživ objekt koji se nalazi pred njim, zapravo biti živ. Jentsch kao primjer uzima voštane figure, lutke i automatone. “Uncanny” je primordijalan osjećaj koji u nama izazivaju predmeti, biljke, bića, osobe i situacije koje, moglo bi se reći, balansiraju na granici (svjetova) koje je nemoguće dokučiti, u sebi kriju nama nedokučivu mistiku. Činjenica da nešto ne pripada niti u jednu znanu kategoriju, istodobno donosi nelagodu i neutaživu znatiželju za odgovorima na koje ne možemo odgovoriti. Otprilike takav osjećaj u promatraču izazivaju fotografije Ksenije Španec na kojima se autorica bavi biljnim motivima, prikazuje oblike u rubnim stanjima preobrazbe, bilo onima koja vode u propadanje, bilo onima koja vode u buđenje i cvjetanje. Fotografkinja, već dugi niz godina, ustraje u prikazivanju biljnoga svijeta, no dok se u prethodnoj seriji Il Giardino (Vrt) bavila isključivo cvjetnim motivima, u novoj seriji fotografija manjega formata, svoj fotografski svijet proširuje na motive lišća, odnosno gljiva koje svojom karakteristikom heterotrofnosti (živa bića između biljaka i životinja), mogu poslužiti kao izvrstan primjer “uncanny” motiva. Proces nastajanja fotografija jednak je onome u prethodnoj seriji. Autorica se koristi analognom kamerom i crno bijelim filmom, odnosno tehnikom iscrtavanja svjetlom. Motiv fotografira u potpunom mraku i osvjetljuje samo neke njegove dijelove, ponekad koristeći se i višestrukom ekspozicijom koja joj omogućava da eksperimentira s odrazima motiva koji tako poprimaju nove, udvostručene forme. Ponovno se javlja taj osjećaj, nešto je izvan našega znanja i percepcije, zrcalnom slikom “pomaknuto” i u metaforičkom i u doslovnom smislu… Tim putem treba ići kad se promatraju ove fotografije. U njima tražiti “ono drugo”, izbrisati sva znanja, činjenice i kategorizacije. Pristupiti izložbi zamalo kao “tabula rasa”, kako bi nam se percepcija možda proširila, odvela nas nekamo izvan nama poznatih značenja i oblika.
Neva Lukić