Ante Verzotti: Slikam pomoću piksela

PIŠE sd

Prije punih pedeset* godina naš ugledni fotograf i profesor na Umjetničkoj akademiji Ante Verzotti prvi put je sa svojim radovima sudjelovao na jednoj skupnoj izložbi. Stoga će i njegova nova izložba “Slike iz djetinjstva” koja će biti otvorena 1. listopada u 20 sati u galeriji Fotokluba Split obilježiti tu značajnu godišnjicu.

Verzotti, koji danas priređuje barem jednu izložbu godišnje, predstavit će se s devetnaest radova - uglavnom pejsaža - obrađenih na neuobičajen način. Ti radovi najviše podsjećaju na impresionističke slike s poljima makova, kišom ili procesijama.

- Nazvao sam izložbu “Slike iz djetinjstva” jer me podsjećaju na ono što nosim u sebi od najranije dobi. Želio sam raditi takve slike kada sam se počeo baviti fotografijom, imao sam ih u glavi, ali ondašnja tehnologija mi nije to omogućavala. Digitalna - da.

Kojim ste se načinom služili da dobijete efekte koje vidimo na fotografijama?

- Ovu izložbu zapravo zovem izložbom digitalnih slika jer ja zbilja slikam pomoću piksela. Aparatom snimim motiv i to je jedva sedamdeset posto posla. Zatim, u više navrata, po nekoliko sati sliku obrađujem u photo shopu. Međutim, nikada ne upotrebljavam konvencionalne filtre koji bi čitavoj površini dali jednaki efekt zamagljenosti. To bi bila, da tako kažem, industrijska proizvodnja. Ja obrađujem detalj po detalj, mijenjam i miješam boje.

Dakle, skloni ste istraživanju i novim tehnologijama, za razliku od nekih Vaših vršnjaka koji tvrde da su jedine prave fotografije crno-bijele?

- Fotografija je u svakom slučaju laž. Njen smisao može izmijeniti i samo legenda ispod nje - grupa ljudi može predstavljati i izletnike i izbjeglice. Također, zar su istinite turističke fotografije rađene iz aviona koje daju divnu sliku, a dolje vas čekaju gužve, smeće i vrućina? Nema prave, realne fotografije. I ja sam svojedobno tvrdio da je kolor kič, ali raditi s kolorom je naša sadašnjost, a i teško se oteti njegovim efektima. A novim tehnologijama se zbilja volim igrati. Štoviše, za ovu sam izložbu katkad nastojao snimiti što lošiju fotografiju, punu takozvanog “šuma” i grešaka, pa je onda obradom dovesti do nove, visoke kvalitete. Takvo iskustvo nisam imao, recimo, s novinskom fotografijom. Uz to, napominjem i da su svi ovi radovi jedinstveni, ni ja ih ne bih mogao ponoviti da mi, recimo, ostanu originalne snimke a da izgubim CD s preinakama.

Ne tajite da su Vam slike impresionista bile inspiracija?

- Nikako, njihove su mi slike najdraže, a na prvom je mjestu Van Gogh. Ja zapravo ovdje igram na štos impresionista koji su znali prikazati ono nešto što se ne vidi iz prve i što navodi na maštanje. Za sada sam se poigrao pejsažem pokušavajući izbjeći realnost, a puno veći izazov bit će obrada portreta na sličan način ako mi u međuvremenu sve to ne dodije. Napominjem još da su fotografije za izložbu izrađene na papiru za akvarel - što mi je omogućila i financirala Slobodna Dalmacija- tako da grub, neravan papir još više pridonosi efektu rasplinutosti kojemu sam težio toliko da sam sva snimanja obavio po kiši ili barem oblačnom vremenu.

jasmina parić

foto: joško šupić /CROPIX

MOTIVI S UMIŠLJAJEM

Sve slike osmislio sam nekoliko mjeseci prije početka snimanja, a tek onda sam išao tražiti motive. Znao sam gdje su - nisam putovao dalje od Sinja. Ako nemaš sliku u glavi za ovakav posao, kamera sama neće ništa otkriti.

SCREEN-ING-S

Tjedan dana nakon “Slika iz djetinjstva” postavit ću još jednu izložbu u MKC-u, a zvat će se “Screen-ing-s”. Tehnologija je slična i tu sam takozvani šum, pogreške i sve loše strane digitalne fotografije iskoristio kao aktivnu komponentu djela i dobio posebne efekte.

*moja primjedba mislim da je bilo šezdeset E.D.