na rub svijeta, daaa ;o))

Maratonka ima svoje ime, zove se Marija, slavonka po rođenju, ali kako to pjesnici vole reći, ratni vihor je 1994. donio u jedno dalmatinsko misto uz more.

A more je Mariji sve, čim ga je vidjela bacila se onako obučena u vodu i zaplivala iz prve.

Marija, nakon nekoliko dana već se zvala Mara, bila je veselo i živo dijete, plivala, veslala, lovila ribu, gotovo kao muškić.

Otac joj je bio zidar, sam je gradio svoj dom, Mara mu je pomagala, mješala beton, vozila karijolu i tada je već postala Marijola Karijola.

U srednjoj školi su je zvali samo Marijola, ipak je dalmatincima bilo predugo zvati nekoga s dva imena.

Marijola nije obadivala na te monade, ona je i dalje uživala u moru, plivanju, prošlo ljeto otkrila je i vaterpolo, ni jači muškardini nisu se baš lako nosili s njom.

A tu je bio mali problem, lokalni dečki su je izbjegavali, ne što je Marijola bila ružna, dapače razvila se u pravu ljepoticu, nego više zbog zavidnosti i podrugljivosti koja često caruje u tim malim primorskim mjestima. Ako bi tkogod i pokušao nešto mutiti oko Marijole, već bi ga sutra pitali "a di ti je karijola?"

Marijola je jutros ustala nevesela, još je mučilo sinoćno saznanje s fejsa kako njezina simpatija ima neku bezveznjaču na studiju, a takve situacije je ona rješavala plivanjem.

Bacila se u more i krenula, onako kako ona zna, punim plućima i jakim zamasima, noge su joj radile "ko tomosova penta".

…

Jure je poteza konop s tomosove četvorke, beštima najgore beštimje, spominja krv od puža i mliko materino, ali sve to nije pomagalo, penta nije tila upaliti i gotovo. Prominija je dvi svićice, priteza i odvidava, spomenija i neke svece i nediljne dane. Sunce je već pošteno pripeklo, kaić je sta nasrid kanala, a ka za dišpet mobitel mu osta doma. Kako bi rekli, došlo mu se ubit, a kad ti tako dođe, Jure je zna da je onda najbolje pripaliti španjulet i ispružiti se na provi

…

Naša Marijola je i dalje špartala ne gledajući ispred sebe, nogama je i dalje nesmiljeno tukla po vodi, more je kuhalo oko nje.

…

Juru iz njegove meditacije prekine tup udarac, kaić se opasno zaljulja, skoro da je pao u more.

Crnokosa ljepotica s nešto krvi na čelu izroni iz mora, uhvati se za kaić i ljutito mu se obrati: «A jebate led, ti si baš ovdi mora parkirati kaić!»

Da ne dužimo previše (jer bilo je tu još malo karanja), Jure je pomogao Marijoli da uđe u kaić, zalipija joj sterilni flaster na čelo, a iskre ljubavi su iz prve počele frcati, i nitko više nije mogao zaustaviti tu ljubavnu pentu.

Nekoliko mjeseci kasnije Jure i Marija su slali pozivnice za svadbu, treba li reći da su na njima umjesto srca bila nacrtane svjećice tomosove pente…

Nisam se mislio ponovno vraćati na ovu zgodu, ali neki provokatori i muljatori s kvarnim osmjehom na usnama (znaju oni koji su, nebi ih htio sada imenovati) tražili su da im se pojasni izraz "karanje".

Dakle, da se vratimo na naš par, Marijolu i Juru, na trenutak kada Marijola bubne glavom u Jurin kaić i kada ona započinje karanje:

"A jebate led, ti si baš ovdi mora parkirati kaić!"

"A Gospu ti blaženu, jel' tebe mater učila da se na vrata prvo pokuca a ne tuče glavom? (ntisusa eno joj krv na čelu?)"

"Uu, ebate evo mi krv ide iz glave (ajme sramote)"

"Iman ja hanzaplasta za rane, ajde dođi vamo na kaić da ti zalipin to čelo"

"Zalipiću ja tebi dvi triske budeš li me zaebava (a muči glupačo, ka zadnja si)"

"A srićo moja kako oćeš, ja iđen zeru odmoriti, a ti zovi hitnu, brzo će ona doć, oni ti ode po kanalu stalno đitavaju (a lude žene)."

"Dobro, aj daj mi ruku da se popenjem (nti, sad bi ga najrađe bacila u more)."

Marijola izroni iz mora i uz Jurinu pomoć popne se na brod. Voda je kapala niz nju, Juri se učini da je pokrivaju stotine zvizdica.

"(Srcaliti irudova mene beštije, di sam dosad gleda) Sad ću ja flastere naći, sidi tu kraj pente na kantu od jupola."

Jure se okrene tražiti kutiju s prvom pomoći, i ne primjetivši da mu se osmjeh razvukao od uha do uha, a neka milina ga obuze oko srca. I Marijola njega dobro odmiri, goli i mišićavi torzo se presijavao na suncu pa se i njoj se učinilo da sunce jače grije.

"Jesi li ruke opra, nemoj mi šporki flaster stavljati na glavu (jope si počela, vrag ti jezik prigriza)."

"Kako ne, maloprije dva puta u motornom ulju, a poslije raženta benzinom. Oće li gospojica da stavim i sterilne rukavice?" okrene se Jure s flasterom u ruci.

"Šta se odma jidiš, pitam samo, što se tebe nesmi ništa pitati (što je je, lipi kus čovika)"

"Ma ne jidim se ja, di bi se ja jidija na takvu šesnicu. Ajd daj da zalipim ovaj hanzaplast."

Marijola zabaci kosu, usput se malo isprsi, Jure je flaster zalipija tek iz drugog pokušaja.

"Aj neće ti ništa biti, tvrda ti je glava (i ne samo glava)."

Marijoli se sviđao Jure izgledom, još više svojim humorom.

"Nisi mi reka kako se zoveš?"

"Čast mi je, Jure, a gospojica je?"

Marija, i nemoj ti meni gospojica, ni ja tebe ne zoven gospodinom. (muči kravo)…A šta ti je s pentom?"

"Ma pušti me, neće upali, neki vrag sa svićicom. Ali upaliće ona za po ure kad se oladi, tako je to s tomosovon četvorkom, muka Isusova." Jure usput za svaki slučaj neprimjetno zatvori dovod goriva, što je sigurno, sigurno je, zna tomosica kad netriba odma upaliti.

Rič po rič, Marijola i Jure su tako na srid kanala sidili i ćakulali uru vrimena, ako ne i više, znate i sami kako vrime ide u tim trenutcima. Ona je obuzdavala svoj jezik, a on je pokušavao da ne bulji previše u njene grudi. Svejedno, svićice su zaiskrile, motor ljubavi se upalio i nije se gasio, kako se to pjesnički kaže, idućih sto godina.

E tu sam vas čeka, sad bi vi odmah pitate kako ja znam što će biti za sto godina.

Priznajem, ja nisam znao, ali znam jednoga koji to zna. Svratio sam do mog prijatelja, njegova kristalna kugla je odmah zasjala čim sam joj postavio upit za Marijolu i Juru.

...

Mali kaić s tomosovm pentom je i dalje stajao na sredini kanala, sunce je tonulo u more, dvoje staraca drhtavim rukama je držalo tunju u jednoj ruci, a drugom se nježno dodirivali.

"A Jure moj, sićaš li se ti onoga?"

"Sićam, sićam Mare moja, ma sve nekako u magli, prošlo je tome skoro dvajs godina..."

"Ti Jure uvik po svome, ja mislim na lipe stvari, a ti uvik sve privrneš..."

"Reci Mare čega si se ti sitila?"

"Ma znaš ono kad san ja plivala, a ti se kaićem zaletija drito u me. Moga si me ubiti, a ča bi ti onda bez mene, a?"

"E sićan se Mare sićan, kako se nebi sića, ka da je jučer bilo, eto pogledaj u ono donje rebro od kaića, još se vidi di si se zalipila glavom u nj."

"Funcut si ti Jure, funcut, cili život ti mene samo farbaš..."

"Ae Mare, ali isto priznaj da sam te lipo ofarba, nema lipše cure na cilome svitu od tebe."

"Je, je mora se to priznati, a nisi ni ti bija za baciti..."

"Grizu li Jure..."

"Grizu, grizu... ma isto ja najvolim kad me ti ugrizeš..."

"Ajmo mi Jure leći, mene možđani bole od ovog vraga na glavi."

"Ajmo ljubavi moja..."

Jure pritisne botum moždanog modulatora, skine elektrode s glava, poljubi svoj Maru u ožiljak na čelu i utrne sviću.

"Maratonka" je to zaslužila :))))

Vipe, otkrio si mi puno toga, lijepoga , a pogotovo da si spretan na riječima ko i na okidaču :) A onda je ko naša braša tehnokratki štreberska! :)

ma Boddhi je krivac za sve :)))

ajmeeee :)))

lipo je se sititi, ... a koliko se moglo još priča ispričati da se ti nisi ulinija :)))))