Za primjer sam uzeo snimku (portet dječaka) koju je agni objavila na ovom forumu [21. 04. 2020., 01:01] među svojim prvim radovima digitalnom kamerom opskurom.

Prva sličica je originalna snimka kakvu je agni publicirala na forumu fotozina.

Tu sam sličicu otvorio u Microsoft Office 2010 Image viewer-u, koji najčešće koristim za automatsko digitalno tonsko balansiranje slike, samokorekciju (Auto correct). Tako sam dobio drugu sličicu.

Tu drugu sličicu sam otvorio u Photoshopu, u kojem sam koristio opcije: Image > Djustments > Levels

koja otvara histogram slike na kojem sam pokazane vrijednosti:

0 1,00 255 zamijenio sa:

48 0,81 255 pa je tako nastala treća sličica.

Nakon toga sam na trećoj sličici u Photoshopu napravio mali retuš (retouche) nekoliko "mrvica" (otklanjanja digitalnog trunja, na obrvi lijevog oka i lijevo uz gornji rub slike, na nebu) i tako sam "kloniranjem u Photoshopu" napravio četvrtu (finalnu) sličicu.

Na snimkama digitalnim fotoaparatom kao kamerom opskurom (samo kroz rupicu objektiv) odlično se vidi svako i najsitnije trunje na senzoru (čipu), daleko boje nego kada se snima klasičnim (staklenim) objektivom (sa sustavom leća), pa se sa ovih snimki agninog digitalca vidi da mu je senzor čist.

Tih par trunki na senzoru vidi se na svakoj snimci (uvijek su na istom mjestu u kadru snimke).

Za ovakve korekcije slike klasičnim fotografskim analognim postupcima potrošilo bi se puno vremena, a da ne govorim o mokrim dijelu posla u tamnoj komori i fotolaboratoriju, pa je digitalna tehnologija na tom područjuu donijela velik napredak fotografiji. Poznavanje klasične analogne fotografije i fotografskih zanatskih vještina, a tako i osnova fotografskog slkanja kakvo pruža kamera opskura, neophodan je temelj i za kompetentan i kompletan rad i ostvarivanje fotografskih zamisli i na suvremenom području digitalne fotografije.

Nadam se da će Vam ova moja pojašnjenja koristiti u Vašem kreativnom radu na području fotografije.