Idemo sutra u Strassbourg, reče mi brat nakon netom obavljenog telefonskog razgovora. Odlično. Kamera i blok za skiciranje su spremni. Postalo je zabavno istovremeno crtati motiv i snimati ga kamerom opskurom. Ne zbog tog što pri tom prolaznici ne primjećuju kameru već i zbog rezultata jučerašnjeg snimanja. U stvari radim dva posla odjednom, a snimljenom slikom poslije propitujem crtački rezultat. Osim toga sada znam „konstantu“ kamere. Mogu je samo još preciznije odrediti. Ako izmjera svjetla za običan fotoaparat pokazuje 1/125 sekunde kameri opskuri treba 337500 puta više vremena. Pred velebno gotičko zdanje u Strassbourghu došao sam sa svojom kutijom oko 10 sati. Tražio sam pogodno mjesto za snimanje obilazeći je nekoliko puta. U podne sam ga konačno našao. Mjesto sučelice portalu, na raskršću ulice kojom se dolazi prema katedrali i poprečne prometne ulice. Dvokrilni ulaz u lokal uvučen u niši, a ulazi se samo jednim krilom dok je drugo fiksirano. Pitam u lokalu smijem li sjesti pred fiksirano krilo ulaza da napravim sliku. Stariji punašni gospodin sa naočalama velike dioptrije odmjerava me pogledom od glave do pete, a zatim mi pruža ruku na pozdrav i prati me do izlaza govoreći, grad je pun umjetnika ali do sada još nijedan nije radio sliku sa našeg ulaza. Osobita mi je čast da sam prvi, rekoh mu predstavivši se. Gospodin mi je odvratio imenom koje nisam zapamtio. Stajao je uz mene dok sam se smještao, zatim je rekao, vidimo se poslije i vratio se natrag u lokal. Izvadio sam samoljepivu traku iz torbe i njome pričvrstio kameru uz zid niše ulaza, nagnutu tako da „hvata“ čitavu katedralu. Napravio sam joj i „ogradicu“ od još dva komada samoljepive trake kako bih je zaštitio od nehotičnih dodira i pomaka, a onda sam izvadio blok za skiciranje i fotoaparat. Mada je osvjetljenje motiva bilo širokog raspona izmjerom sam odabrao srednju vrijednost, 1/100. Trebat ću dakle snimati nešto manje od 60 minuta. U 13:15 skinuo sam poklopac sa rupe na kutiji i pustio da u nju ulazi katedrala. Duž južne strane ulice, ispred lokala u hladovini zgrada bili su stalci i klupice sa izloženom robom, uglavnom suvenirima, a ispred lokala na sjevernoj, osunčanoj strani ulice (uglavnom ugostiteljskim) bili su pod tendama i suncobranima stolovi za goste. Uskim preostalim dijelom ulice od katedrale i prema njoj kolala je rijeka ljudi koja je neprekidno zaklanjala motiv i ponovo ga otvarala vizuri kamere. Nakon desetak minuta kroz to mnoštvo došao je i mali vlak sa turistima, nešto poput zagrebačkog turističkog vlakića koji tegli vagončiće sa trga bana Jelačića. Iz vreve je na križanje izišao policajac i zaustavio promet kako bi mali vlak skrenuo prema jugu. Skrećući zablistao je svim svojim kromiranim dijelovima. Sjedeći na pragu crtao sam vedutu i povremeno pogledavao sat, a policajac je došetao do mene i ruku prekriženih iza sebe stao točno pred kutiju. Stajao je tako nekoliko minuta i pogledavao crtež koji je nastajao na mojim koljenima, a kad je postalo očito da tu kani ostati duže vrijeme, ustao sam i zamolio ga da ne zaklanja vizuru kameri opskuri. Okrenuo se prema kutiji i zapitao me, koliko dugo još treba snimati. Pogledao sam na sat pa mu rekoh kada sam započeo snimanje te da kameri treba još 30 minuta. Bilo je 13:41. Sreo sam već nekoliko umjetnika koji su Strassbourgh slikali kamerom opskurom ali nijedna nije bila tako jednostavna i snimala tako dugo, reče mi kada se odmaknuo od kamere. Tako sam započeo razgovor sa čuvarom reda koji je znao o čemu se radi. Sada nisam u kadru kamere, pitao me gledajući preko ramena kameru u ogradici od samoljepive trake. Objasnio sam mu što kamera „hvata“, a on reče, slika će vjerojatno bit zanimljiva jer se na njoj od tog uzavrelog mnoštva ništa neće vidjeti. Zapitao sam mogu li ga počastiti pićem, a on mi ljubazno zahvali te reče, samo se vi okrijepite pa već ste tu skoro sat vremena, pričuvat ću vam kameru. Tu sam ponudu odmah prihvatio i skočio do lokala preko puta po napitak. Vraćajući se zažalio sam što mi je fotoaparat ostao u torbi kraj kamere opskure koju je stojeći raskoračeno čuvao francuski policajac ruku prekriženih iza sebe. Kad sam se vratio, na vrata lokala je izašao i stariji punašni gospodin sa naočalama velike dioptrije. U 14:11 zatvorio kameru opskuru, no još sam neko vrijeme ostao pričati sa ljubaznom gospodom.