Prvu međunarodnu multimedijalnu likovnu koloniju „Počitelj 2000.“ organizirala je općina Čapljina na poticaj likovnih umjetnika Hercegovine u želji da se krajem drugog, a početkom trećeg milenija nastavi kulturni život u Počitelju, drevnom gradiću na Neretvi u kojem je do početka 90-ih živjela likovna kolonija. Ratom zamrloj „likovnoj koloniji“ dodani su atributi „međunarodna“ i „multimedijalna“ kao odrednice za nastavljanje njenog života u dolazećem tisućljeću premda je i njen raniji život imao ta obilježja. Na poticaj Branimira Čilića povodom otvaranja web-site-a kolonije „Počitelj 2000.“ napisao sam: UMJETNOST JE BEZ DVOJBE ONO OBILJEŽJE LJUDSKE VRSTE KOJE JU IZDVAJA OD SVIH OSTALIH ŽIVUĆIH VRSTA NA PLANETI. ONA JE ODRAZ INDIVIDUALNE KREATIVNOSTI SVAKOG AUTORA, KAO I SVEGA ŠTO GA TVORI, A TAKOĐER ODRAŽAVA I OKOLINU U KOJOJ JE NASTALA. ONA JE ODRAZ SLOBODE, AUTORA I NJEGOVE OKOLINE. UMJETNOST NE POZNAJE GRANICA, UNIVERZALNA JE KOMUNIKACIJA, ČUVAR I SVJEDOK ISTINE O ČOVJEKOVOM TRAJANJU, NAPOSE LIKOVNE UMJETNOSTI KOJE SU KROZ ČITAVU POVIJEST, SVE DO KRAJA STOLJEĆA KOJE ISTIČE, JEDINE BILE EXTEMPORALNA KOMUNIKACIJA. TEHNOLOGIJE KOJE JE LJUDSKI ROD RAZVIJAO KROZ TISUĆLJEĆA DA BI NJIMA NADVLADAO VRIJEME (TU JEDINU NESAVLADIVU DIMENZIJU PROSTORA), A KOJE SU IPAK (ALI SAMO DJELOMIČNO) POSTALE OPĆE DOBRO, OMOGUĆILE SU I ONIM UMJETNOSTIMA TRENUTKA DA NADVLADAJU VRIJEME I IZAĐU IZ OKVIRA USMENE PREDAJE. BILJEŽENJE ZVUKA (TONSKI ZAPIS) OMOGUĆILO JE GLAZBI ŽIVOT I NAKON ŠTO SU NJENI POSLJEDNJI TONOVI ODSVIRANI UŽIVO, A BILJEŽENJE POKRETA (KINEMATOGRAFIJA) OMOGUĆILO JE PLESU DA NASTAVI ŽIVJETI I NAKON ŠTO SU NJEGOVI IZVOĐAČI PREMINULI. SVAKO JE VRIJEME OBILJEŽENO SVOJOM UMJETNŠĆU. KAKO U NOVO TISUĆLJEĆE? SVIME! SVIM OD PREDAKA NASLIJEĐENIM I OD SUVREMENIKA PODARENIM. SVE STVARANO KROZ TISUĆLJEĆA, A VEĆ TAKO MNOGO ZABORAVLJENO I ODBAČENO, I SVE TEK STVORENO, A JOŠ UVIJK MNOGIM NEDOSTUPNO, IMA SVOJU SVRHU. U NOVOM MILENIJU, UMJETNOST TREBA ZAŽIVJETI NOVIM ŽIVOTOM I TEHNOLOGIJAMA. SVE ŠTO TEK TREBA STVORITI TREBA SE NOVIM SREDSTVIMA NADOVEZATI NA SVE ONO ŠTO JE NAŠA KAO I SVJETSKA BAŠTINA. Sa podjednakim su se mislima sredinom rujna okupili sudionici prve međunarodne multimedijalne likovne kolonije „Počitelj 2000.“. Organizatori su nas smjestili u motel usred parka prirode Hutovo Blato. Došao sam sa mojom kartonskom kutijom i ono malo stvari što stane u naprtnjaču. Ponovo sam kupaonu (ovaj put sobe motela) adaptirao u fotolaboratorij. Projekt da snimim Počitelj iz velike kamere opskure (kontejnera) na formatu 2,4 x 5 metara nažalost se (nakon trodnevnog organiziranja) nije mogao realizirati, no ©ame®@ obs©u®@ Berline®i©@ je zadnjeg dana obavila svoje. Rano ujutro iznio sam je u borovu šumu kraj motela gdje smo se u malom paviljonu okupljali za doručak. Postavio sam je nehajno na hercegovački kamenjar uz stazu od motela do paviljona i u 8:02 počeo snimanje svih sudionika kolonije dok su dolazili doručakovati. Sve ih je „snimila“ ©ame®@ obs©u®@ Berline®i©@ do 8:31;50, a onda sam na brzinu otišao u sobu, razvio negativ, „na mokro“ napravio kontaktnu kopiju, ponovo pripremio kameru za novo snimanje i vratio se u paviljon – doručkovaonu sa slikom. Do 9 sati, kada je po nas došao autobus koji nas je svakog dana vozio od Hutova Blata do Počitelja, svi su se kolege naporno tražili na slici krijepeći se hladnom žilavkom. Florijan je jedini koji se pronašao, i to ne sebe već svoj stari stojadin. Došao je na doručak 20 minuta nakon početka snimanja. Zamolio me da mu napravim kontaktnu kopiju njegovog „prozirnog“ samovoza. Rekoh mu da zadrži sliku koja mu je u rukama. To je „povijesna prva kontaktna kopija“, najbliže što može biti negativu, izvorniku, rekao je brižno spremivši sliku u mapu na stražnjem sjedalu auta.