Florijan Mičković, akademski kipar i slikar

(Mostar, 26. travnja 1935. – Mostar, 19. veljače 2021.)

Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Antuna Augustinčića 1962. godine. Autor je niza spomen poprsja, portreta narodnih heroja, prikaza svetaca, raspela i uglednika koji su bili postavljeni u javnim ustanovama, samostanima, i na otvorenim prostorima. U ratu 1991. – 1995. je uništena ili nestala većina njegovih djela. Bavio se i pedagoškim radom te jedan od najzaslužnijih nakon rata za ponovno pokretanje internacionalne likovne i multimedijalne kolonije u Počitelju. Plastičnom oblikovanju, koje se u Hercegovini do druge polovice dvadesetog stoljeća iscrpljivalo u graditeljstvu postižući svjetsko značenje, Florijan Mičković se među prvima posvetio širenju tradicije hrvatskog kiparstva, te se najslobodnije, najosobnije i najšire izražavao u drvu. On je intuitivno pristupio tom materijalu s poštovanjem da je bio živi organizam i slijedeći njegovu prirodu kiparskim dooblikovanjem dao mu novi značaj na razmeđi figurativnog. Dlijetom je naglašavao obrise (kao "namjere" samoga stabla), negdje ističući, a negdje produbljujući prirodno nastale oblike, kao što bi to učinila erozija života. Ta neizbježna drama stvaranja, smirena samozatajnošću Florijana Mičkovića, njegovom nježnošću, sposobnošću da radi u ritmu prirode, dovela je do postgnuća intimističkog sklada u njegovim kompozicijama.