Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

Snoviđenja V

© w34a

Snoviđenja V

janimir
[04. 01. 2009.]

Nekoliko je autora svojom pojavom ozbiljno "uzdrmalo" Fotozine. U pozitivnom smislu. Svako u svoje vrijeme. Tiki sa svojim zumzalama, Riža sa svojim ptičurtinama, Alter sa svojim snoviđenjima… To je dovoljno za reć uz ovaj rad.

elokventnidelinkvent
[04. 01. 2009.]

kad pomislim na fotozine, onda mi odmah ova a i ostale fotke iz serije Snoviđenja padaju na pamet...

Cookie
[04. 01. 2009.]

... meni je ovo jedan od najdražih radova na zinu... i šire... kak' se ono veli: volio bi da je ovo "moje brdo i moj mali princ"... sjajno...

KreSica
[05. 01. 2009.]

Jep, ovo je doista antologija :)

rudla
[05. 01. 2009.]

E da,sjećam se kad sam prvi put pogledala ovu galeriju i ostala zadivljena...strava strava radovi!!

infinity
[05. 01. 2009.]

Ali stvarno... uz ovu sliku se otakči od svakodnevice i utone duboko u nešto drugo.

drBouz
[05. 01. 2009.]

ovo je stvarno "zanazidno". bash sjajno.

autor
[05. 01. 2009.]

Zahvaljujem za uvrštavanje u ovaj nadahnjujući izbor.

Dragi braderzi i sisterzi u fotografiju sam uletio u osnovnjaku. Trebale su mi slike za knjigu o letećim tanjurima. UFO odnosno NLO je početkom sedamdesetih prošlog stoljeća bio sveprisutan. Veliki feljtoni u Startu, Vikendu, Areni, Svijetu i štojaznamkakvimsvenovinama zaokupljali su pažnju. Napisao sam tada, u petom razredu osnovne, knjigu o NLO pošto nisam nikad vidio nijedan leteći tanjur, a proveo sam silne noći čekajući da bar jedan preleti Liku, ali nije bilo slika. Fotografije iz novina su bile loše oštrine i zapravo nerazaznatljive. Naivne.

Odlučio sam snimiti sam svoje leteće tanjure. Stigao je rođendanski dar - fotoaparat (ruski) FED 4. Prve loše snimke ukazale su na problem nepoznavanja fotografije i njezinih tehnika.Dobio sam godinu kasnije na poklon "Foto priručnik" Johna Hedgecoea. Nadahnjujuća knjiga za učenje fotografije a zaboravljanje letećih tanjura! Kupio sam ruski UPA 5M aparat za povećavanje i kadice. To je bio pocetak kraja obicnog življenja.

Miris razvijača. Miris fiksira, miris stroja, miris fotoaparata, miris negativa, tajni obred namotavanja filma na kalem za razvijanje u najcrnjem mraku, čarolija pojavljivanja slike u crvenom sumraku x-zone kupaone. Ljudi, koja je to misterija, to pojavljivanje slike! Nemojte to činiti kod kuće, niti igdje, jednom ovisnik uvijek ovisnik!

Ponavljao sam postupke, eksperimentirao s temperaturama, otopinama - srebrom ,živom, bakrom, zlatom. Alkemija! alkemija braderzi i siterzi! U mraku su se smjenjivali duhovi svih alkemičara i dijelili savjete: Probaj ovako, sad ovako sad onako, povisi temperaturu snizi temperaturu. Jeste li ikad vidjeli pravo negativ zrno veliko 1mm na filmu od 6x6 cm? Razvijajte u +60 i fiksirajte u +5. Ili još bolje razvijte plastični papir i ostavite ga u starom fiksiru 5, 6 dana i dobijete čisto srebro umjesto zacrnjenja na fotopapiru (ako imate sreće)

Miris lužina i kiselina koje uđu u kožu teško se ispire, provodilo se i po nekoliko tjedana od jutra do noci u kopiranjima i razvijanjima, izrezivanjima formata u traganju za zlatim rezom (zamislite kvadrat stranice 1 i zatim njegovu dijagonalu - dužina joj je iracionalna, korijen iz 2, zapanjujuce - broj bez kraja). I kad bi se došlo do kakvog rezultata trebalo ga je primjeniti u mislima na još nesnimljeni materijal, razviti koncepciju, tako da svi radovi budu tehnički slični. Tu je startalo drugo otkrivanje: šetnje u traganju za mjestima koja se mogu snimati,traganje za osobama koje bi odgovarale tim temama, mjestima i toj obradi. Pregovori oko snimanja bi obicno trajali kratko. Naum pokreće vrijeme i misli tako da krenu u smjeru cilja bez puno razgovora. Potom bih sjeo i pravio skice na osnovu prisjećanja mjesta za snimanje. Par desetaka skica bi dalo u improvizaciji par stotina snimaka.

Snimanje. Vrijeme bi se zgusnulo a prostor suzio. Modeli i mjesta bi odmah surađivali i prepoznavali se kao da su u prošlim životima bili vec zajedno.

Ulazak u tamnu komoru poput šamana u pećinu, gdje unosi latentno a iznosi vidljivo. Silno žaljenje za srebrom koje se sljeva u kanalizaciju kroz odvod sudopera. Iščekivanje ukazanja na papiru kao da je pred vama razmotavanje Torinskog platna.

Tako je bilo i sa Snoviđenjima.

Te 1989 godine šume su pozvale. Poziv davnih božanstava praslavenskih je bio bubnjevima oluja najavljen. Nije bilo vremena za okolišanje. Moralo se u dan - dva sve organizirati, a stvari i ljudi su sami dolazili. Dva tri odlaska u brda i gajeve kraj vode, plahte, biljci i koperte samo su izronili iz škrinja. Perun - Bog Gromovnik je vodio i osiguravao mjesta. Brinuo da se raziđu oblaci i šume imaju dovoljno svjetla. Pričao je o čudnim bićima iz snova, dovodio ih iz davnina i odvodio. Potom je otišao bez osvrta, ostavivši me samog sa fotogramima. Bio je Perun prisutan u svakom kadru. Izvodio ritualne plesove. Mada snimljen, nigdje ga se ne vidi. Zato sam fotografije nadeksponirao na papiru i izbljeđivao više puta nadajuci se da ce izroniti u matrici zrna. Fotografije su dobivale patinu tisućljeća gubile oštrinu i blagost prijelaza sivog tona. Postale su naradžaste, a nakon sušenja smeđe s jakim granulama. I tako na svim fotografijama. Ako se, dragi moji braderzi i sisterzi, dobro zagledate u zrna i mrlje te ukrižite oči, dobit ćete njegovu sliku, izvan formata, negdje u trećoj dimenziji, gleda u vas i govori vam samo vama i njemu poznatim jezikom misli.

Ako ste hrabri vodit će vas na pute nikad viđene, teško spoznatljive, umu nedokučive.

Ejla
[06. 01. 2009.]

Hvala ti braderz!

Nadahnjujuće strastveno , kako u fotobrčkanju po kadicama, tako i u pisanju...a i snimanju sam svjedočila, te dječačkom sjaju u očima koje još uvijek traže leteće tanjure...

KreSica
[07. 01. 2009.]

Ti si braderz moj idol. I točka ;)

fruitcake
[07. 01. 2009.]

vrhunska i uvijek tako dobra za promatrat

Cookie
[07. 01. 2009.]

... tako lijepo i sjetno, da bi valjalo porazbijati sve one sa ikakvim baterijama, zatvoriti kutiju, probiti rupicu i početi iznova... šta će mi kruh uopće!!?...

kresimirzadravec
[07. 01. 2009.]

ovo je vrh!

drnda
[07. 01. 2009.]

o, braderz maj braderz! davno vidjeh tu seriju i nis smogal inspiracije reć, napisat, komentirat... išta suvislo! isto i s ostalim ti radovima – iščitavam iz njih baš ovu vibru kak si ju tu opisal, alkemičarsku strast i prožetost (kaj graniči s ovisnošću), obuzetost zamišlju da se dočara svoj svijet, stvori nadgradnja na potku „zadane teme“... uh, da morem, rad bi još s tobom igral picigina po tim kadicama, al eto – vrag u nuždi i ps ždere!... :-p

spot
[08. 01. 2009.]

da, to je to, naklon do poda ;-)

vipe
[09. 01. 2009.]

nevjerojatna slika, zapravo je li ovo slika il' je san :))))

gogoya
[11. 01. 2009.]

kad sam uletio u galeriju snoviđenja nisam mogao doći do daha ... zarobljeni duh J.R. Tolkiena, čista esencija ... sad čitam, autoru nije bio Tolkien na pameti, no nema veze. Duboki naklon autoru!

sanda
[11. 01. 2009.]

zvjezdice sipam lakocom, rijeci teze...

gogoya
[12. 01. 2009.]

čestitam! :)))

još jednom, drago mi je što sam zineovac! :)

UFO
[12. 01. 2009.]

Čestitam :))

DG
[12. 01. 2009.]

Tek sad vidim da moj komentar (prije glasanja) nije zabilježen :-( , pa se stoga ispričavam autoru čiji rad izuzetno cijenim.

Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.

site copyright © 1998.-2024. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…