Stvarno me iznenadilo koliko autora nije svijesno da triptih ne mora biti fotografija triju stanja jednog predmeta ili pojave. I zato moram istaknuti triptih poput ovoga - autor(ica) se potrudio(la) iskoristiti više nego li prošlog, sadašnjeg i budućeg vremena u svojoj priči. bravo.

hvala, hvala :))

jep, treba malo dublje zagrepsti za pravu priču.... a ja volim uvrnute priče :)))

Prekrasan triptih!!!!

Meni najbolji!

@janimire, slažem se sa tobom, ali isto tako ima i autora koji žele ispričati priču baš isključivo kroz jedan predmet ili pojavu, znajući ovo što si naveo ;)

btw...ovaj mi je triptih zaista lijep!

Je, super je! Znam te, 'tico! :)

norah :)))

hvala Mravak, utoliko mi je draže da si je primjetio... :))

volila bi da ekipa sta je komentirala ovu fotku, isprica pricu koju je vidjela u ovom tiptihu...cisto da vidimo koliko se slaze sa autorovom pricom

meni svaka ova fotka zasebno ima svoj dozivljaj, i svaka mi je predivna sama za sebe ali zajedno ih ne dozivljavam kao jednu pricu, tako da jedva cekam naslov ;)

posto sam jednu od ovih fotki, vec prije kao zasebnu dozivjela na svoj nacin...sad je jednostavno ne dam da mi se mijesa sa ove druge dvije...:)

volila bi da nera komentira tvoj triptih

NeRa jaaavi seeee ;)))

hvala Nera, pustila si mi suzu iz oka... :))

Hvala tebi što nas daruješ posebnim fotografijama...

Odlično!

Na prvoj, narativnoj ravni, teško je sastaviti priču, no znatno dublje, u carstvu nedokučivog i neobjašnjivog, tamo gde se začinju emocije, ovaj triptih je suveren.

Meni se više sviđa ovaj minimalizam, nego priča.

meni se najviše sviđa kad vidim da ovaj triptih svatko vidi na svoj način... e onda znam da sam uspio u svom naumu :))

još jedamput hvala svima na komentarima... i zvjezdicama naravno :)))

sviđam :))

Dobar izbor naslova...ostavlja slobodu promatraču da gradi svoju priču. Čestitam!

hvala mmario još jednom :)

barbarine vidim da se još nisi oporavio od ženinog nokauta... nemoj da te zadesi ponovni :))))))

dragi moji (barbarin isključen :P) evo kako sam i obećao za kraj klickanja, jedna ekološka bajka s baš ne sretnim završetkom, priča koja je nastala uz ovaj triptih, na tagu umbrinih riječi :))))

Jesmo li sami...

Padale su zadnje pahulje po Lovincu, vedrilo se, a mjesec se polako penjao prema vrhovima Velebita, praćen svjetlucavim zvjezdicama. Tišinu noći razbijalo je tek kloparanje teretnog vlaka put Gračaca. Ispod terase zaiskri vrh cigarete, a iz kuće se začuje dječji glas: «taajoo, culi mi nos».

Mile povuče još dva dima, odbaci opušak i krenu kod svog mezimca. Mali Dane, rumeni i musavi petogodišnjak virio je ispod plahte, povremeno bi se zakašljao i nestrpljivo čekao oca. Tata mu obriše nos, poljubi u obraz i poškaklja brkom po nosiću. Dane jako kihne i velika šmrklja poleti pravo na tatino čelo. Na trenutak zastadoše obojica i onda prasnuše u smijeh…

…

Smijeh, cika, velika graja i vika, vladali su Snjegogradom. Snježuljci, njegovi stanovnici, jedva su dočekali da Snjegovlad, poglavar grada zapljeska tri puta, što je bio znak da igre u snijegu mogu započeti. Snježuljci su obožavali snijeg, a najdraže im je bila grudolanje: napravili bi grudicu, skočili u nju i jurnuli niz brijeg.

Djed Snjegobrad se prisjeti legende o grudolanju, kada se jednom prilikom s Velike planine gupa odvažnih snježuljaka napravila tako veliku grudu da su se zaustavila tek ovdje u Snjegogradu. Čvrsto je držao svoje nestrpljive unuke, Snježinku i Snježinka, koji nisu mogli dočekati trenutak da naprave svoju prvu grudu za jurnjavu. Djeda ih je molio da ne idu daleko, upozoravao da bi mogao zapuhati jak vjetar, da mogu zapeti u šiblju, i nikako ne smiju ostati duže od prvog svitanja.

Snježinka i njezin brat su samo kimali glavicama, skočili u svoje grudice, a djed ih je nježno gurnuo niz padinu. Ovo je njihovo prvo grudolanje i bili su silno uzbuđeni. Brzo su nestali u gomili grudica što su jurcale niz brijeg uz urnebesno veselje i poneki jauk snježuljka koji bi ispao iz svoje grudice.

Brat i sestrica su neizmjerno uživali cijelu noć, nisu ni primjetili da su ostali sami u dnu brijega i da sviće dan. Iznenadni bljesak prve zrake sunca ih preplaši, Snježinka briznu u plač i stade zazivati djeda, ali njezin glasić nije dopirao do Snjegograda…

…

Ralica se polako penjala uz brijeg, kloparajući lancima i stružući ralom po asfaltu.

Mile je volio ovo čišćenje puteljaka više nego rad na širokim cestama. Uživao je u pogledu na izvijugan trag koji bi ostavljao iza sebe. Dane je prvu noć spavao mirno i to ga je posebno veselilo. Mile se nije žurio, snijeg je bio dosta dubok. Ralica je pri vrhu brijega stenjala, škripala, raspršivala grude koje su skakale i nekoliko metara naokolo.

Mili se na trenutak učini da iz tih grudica čuje smijeh i ciku. Sjeti se djedovih priča o snježuljcima koji su obitavali tu na brijegu kraj Lovinca. Njegov djed se kleo da ih je vidio jedne snježne noći, ali nitko mu nije vjerovao. Svi su to pripisivali djedovoj rakiji…

Na vrhu brijega okrene ralicu i krenu nazad. Na pola puta primjeti dvije grudice kako se kotrljaju sa suprotnog brijega i padoše ravno na puteljak. Ni sam ne znajući zašto, naglo zakoči ali ne uspije odmah stati. Izađe van i pogledom potraži grudice. Osjeti neku bol u grudima, vidjevši kako beživotno leže iza ralice…

…

Tuga i mir su vladali Snjegogradom. Vjetar je tužno pjevao svoju pjesmu kroz puste ulice, spuštao se niz padinu i nosio strašnu vijest kroz pustopoljinu.

Na vrhu kule stajao je starac, brada mu je vijorila na vjetru, a suze poput bisera kotrljale su se niz zidine. Snjegodjed u daljini ugleda dvije zlatne pahuljice kako lete prema njemu, začuje poznate glasiće i kihot…

Snijeg je ponovo počeo padati nad Snjegogradom. Gore visoko, prema Velikoj planini tri zlatne pahuljice su razigrano letjele, sudarale se sa snježnim pahuljama uz vrisku, smijeh i poneki prijekor…

…

Dane hukne dva puta u staklo, prstićima nacrta nekoliko krugova i zatim rukavom obriše nos. Priljubi nosić uz staklo i zagleda se u tamu prema vrhovima Velebita

«Tata, a zašto pada zlatni snijeg?»

«Hajde spavati sine, ponovo ćeš prehladiti nos.»

... rijetko ocjenjujem kad učestvujem, al' da si ovo prije objavio i ja bi se ocjenom javio!!! bravo vipoliki!!! ;O)...

ISKRENE ČESTITKE! :)

Priča je upotpunila doživljaj! :)

i od mene čestitke;))

cestitam, divna fotka:-)

čestitke, odlična priča.

tri mala zlatna bravo, plus jedno veliko ;)... gost :)

Čestitam!!! Jeeeeeeeeee!!! :)

bravo, bravo!

Cestitam i hvala na komentaru :)

čestitke :))))))

iskrene čestitke! bomba triptih. nemam komentara, nemam zamjerki.

zapanjujuce! impresivno! divno!

svaka cast

hvala svima, svaki od vas ima svoju pahuljicu u ovom triptihu i bajci... :)))

Cestitam!

čestitke :)

cestitam autoru i modelima... brrrravvvvisimissimissimisssssimmoooo :)

fala vam cure i dečki :))

hvala Nera, i tvoji komentari su me uveliko inspirirali za ovu priču :))

Jako dobro složeno!

Čestitke!

:)