Izložba Zorana Osrečaka u Zagrebu
[objava za medije: 8. Siječnja 2019.][vijest pročitana 1732 puta]
Nakon uspješne premijere u Galeriji Siscia Obscura i zagrebačka će publika moći vidjeti izložbu fotografija Zorana Osrečaka (zock.fotozine.org) “Lijepa naša [u kvadratu]” u Galeriji svratšta CInkuš (Mletačka 9, Gornji grad, Zagreb). Otvorenje izložbe je zakazano za petak 11. siječnja 2019. godine.
Kaleidoskop krajolika Hrvatske
Janko Belaj, u studenom 2018.
Dobrim poznavateljima stripa fotografije koje nam Zoran Osrečak pokazuje na ovoj izložbi lako će izvući sjećanje na Hermanna Huppena i kadrove njegovog stripa “Jeremiah”. Pri tome ne mislim na fantastične i nadrealne likove iz popularne serije stripova, već na kolorit i dobro promišljen smještaj elemenata u kadru. Ove fotografije kao da su snimljene njemu nekoć dragom kombinacijom Hasselblada i Velvie. Uostalom – kolege dobro znaju da Zoran pojedine scene studira satima.
Fotografi često zaziru od kvadratnog formata bojeći se njegovih zamki, ponekad i neminovnog smještaja motiva u centar, a Osrečak nam danas pokazuje da je pravila lako kršiti kad ih se poznaje. Centralnu kompoziciju koju ponekad rabi (kao u fotografiji na naslovnici ovoga kataloga, ili primjerice u fotografiji ptice nad Dunavom) lako nadvladava plohama koje nose cjelinu i razbijaju potencijalnu sterilnost simetričnog kadra. Fotografije koje imamo prilike razgledati na ovoj izložbi ne trebaju, poput stripa, oblačiće s tekstom da bi nas upoznali s trenutkom, već nam autor daje scene koje nas same uvlače u svoj svijet i njegovu imaginaciju.
Napuštanje panorame u kockama
Marijan Grakalić, u siječnju 2019.
Smještajući svoje fotografske panorame u kocke i pri tome dopuštajući da se u njima nazire tendencija ka monokromnom i pastelnom koloriranju, te pomno studirane slike prirode na kojima nema ljudi, a ni životinja (osim ptica na dvije), ostavljaju dojam čuvene Schröedingerove mačke, istodobno ni žive ni mrtve. One nas uvode u jedan odmaknuti pogled na stvarnost tražeći i omogućujući da se u svakom konktretnom slučaju osjeti taj univerzalni dodir zatečenosti i neponovljivosti kojeg bilježe.
Kocka je tu presudna kao format koje je u funkciji naglašavanja monumentalnosti takvog “očišćena” subjekta, polja, mora, planine ili neba. Takva fotografska monumentalnost važna je zbog svoje namjere redukcije, ne samo onog što pokazuje, nego u ovom primjeru i vremena. One su kao takve mogle biti snimljene, danas, nekad ili sutra i uvijek bi bile iste, napuštene ne samo od izdužene panoramske prirode u kojoj je fotografsko opažanje osnova identiteta koji se bilježi, već i od nas samih. Očito ikonopisno značenje uokviravanja krajolika i predjela tu pretpostavlja i reduciranje svega što je prolazno i što bi smetalo viđenoj čistoći koja se želi naglasiti.
Za razliku od tog standardnog načina, i za razliku od drugih panorama napučenih često obiljem značenja i preporuka, ovdje dobivamo fotografiju logogram, od kojih je svaka, i bez toga viška što ga je propustila želeći snimiti ono osnovno, sama po sebi razumljiva i koju ne treba baš ničim dodatno opisivati.
U tom pogledu ove fotografije Zorana Ostrečaka donose rijedak i važan senzibilitet fotografske estetike koja nije antropocentrične prirode. Dapače, u predjelu napuštene panorame osjeća se napuštenost čovjeka, a priroda se uzdiže kao nezaobilazno, postojano i na svoj način sveto.
Zoran Osrečak (1962.) fotograf je koji djeluje u Svetom Ivanu Zelini i Zagrebu. Fotografijom se bavi od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon završene Škole primjenjene umjetnosti u Zagrebu, odsjek fotografije, radi kao profesionalni fotograf i snimatelj (HRT, SUVAG, član sekcije snimatelja Društva filmskih radnika, u Ministarstvu Kulture kao jedan od petorice foto-dokumentarista mlade generacije Službe zaštite spomenika kulture), a usporedo razvija poslovnu karijeru na rukovodećim mjestima u poduzećima i distribuciji proizvođača fotografske opreme (Kodak, Polaroid, Canon). Tijekom godina djeluje na edukaciji novih fotografskih naraštaja u Hrvatskoj.
Sudjelovao je kao izlagač na velikom broju skupnih fotografskih izložaba. Aktivan u Foto klubu Zagreb osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, a od samog osnutka (1998.) sudjeluje u radu najstarije domaće fotografske internet zajednice Fotozine.org. Organizator je i sudionik “Foto-Ars” umjetničkih kolonija: 2010. u Erdutu, 2011. u Baranji, 2012. na Plitvicama i 2014. na Biokovu. Najznačajnija dosadašnja izložba mu je “Srca Istre” koju je s kolegama Belajem, Hančićem i Perićem imao u Photo Art Gallery Batana u Rovinju u svibnju 2017. godine u kojoj je svaki autor sudjelovao s 12 fotografija velikih formata.
