Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

vijesti: godina 2019.: Veljača: vijest br. 1971

Anto Magzan – Barcelona Light&Shade – izložba fotografija u Galeriji ULUPUH

[objava za medije: 13. Veljače 2019.][vijest pročitana 1608 puta]

Anto-Magzan--Barcelona-Light-And-Shade-0.jpg
Anto-Magzan--Barcelona-Light-And-Shade-1.jpg
Anto-Magzan--Barcelona-Light-And-Shade-2.jpg
Anto-Magzan--Barcelona-Light-And-Shade-3.jpg

Pozivamo Vas na otvorenje izložbe fotografija Ante Magzana “Barcelona Light&Shade” 19. veljače 2019. godine u 19 sati. Izložba će biti postavljena u Galeriji ULUPUH (Tkalčićeva 14 u Zagrebu), a na otvorenju će atmosferu flamencom začiniti gitarist Tomislav Tenšek Snoopy. Izložba ostaje otvorena do 4. ožujka 2019. godine.

Anto Magzan, Barcelona Light&Shade

Dugogodišnje fotografsko iskustvo u stvaranju reportažnih fotografija i onih čija je estetska komponenta utišala ostale vidljivo je izložbi Barcelona Light&Shade fotografa Ante Magzana. Izložba je nastavak ciklusa crno-bijelih fotografija naziva Light&Shade, započetog fotografijama posvećenih Sydneyju predstavljenih 2012. godine u Galeriji ULUPUH. Tijekom posljednjih sedam godina autor stvara portrete različitih gradova oslanjajući se na istraživanja u crno-bijeloj fotografiji. Nadalje, Magzan dovodi kontraste do samih granica raspoznatljivosti i unosi dugogodišnje iskustvo u reportažnoj fotografiji kako bi stvorio jedinstvene biografije gradova – njihova urbanizma, znamenitosti i zapostavljenih, perifernih detalja, stanovnika, posjetitelja – bilježeći spontane i nerežirane situacije u vlastitoj interpretaciji.

Okosnice Magzanovih istraživanja velikih gradova jesu igra svjetla i njegova odsustva te bilježenje ljepote. Kontrast u prikazima općih mjesta, između zamračenih dijelova ili svjetlom razotkrivenih prizora, predstavlja autobiografsko iskustvo grada. Tako prikazana Barcelona lišena je prepoznatljivog kolorističkog pejzaža, a otvaraju se nove mogućnosti interpretacije totaliteta urbane strukture. Autorovim riječima: “Bez kolorita grad je sveden na liniju i obris čime mu se ne oduzima, već izoštrava fokus na detalj i trenutak.” Bilježenje ljepote, koliko god pojam lijepo bio teško odrediv, odnosi se na bilježenje one gotovo općeprihvaćene i valorizirane, ali i onih naoko zanemarenih segmenata koji tek činom odabira, kadriranjem i komponiranjem detalja postaju nositelji ljepote. Magzanove fotografije nastaju na granici idealiziranog pejzaža i govora istine, prenositelja informacija. Obje okosnice manifestiraju se na različitim razinama – na tehničkoj i formalnoj razini u kojoj je motiv prepoznatljiv ili apstrahiran, a ljepota se nazire u formi grada, dok se istovremeno transformiraju kroz različite narative – estetske, političke, socijalne i dokumentarne.

Tako se ulaskom u galerijski prostor posjetitelj susreće s različitim isječcima stvarnosti, interpretacijom grada i vremena koji ovako izloženi i grupirani predstavljaju narativne mikrocjeline u kontekstu izložbe. Promatrač se susreće s fotografijama najturbulentnijeg razdoblja novije katalonske povijesti snimljenima na Dan Katalonije, tjedan dana prije referenduma za katalonsku neovisnost. Fotografija dakako ne može stvoriti i odrediti naš moralni i politički stav, ali može uvelike sugerirati i ojačati neko određeno gledište, unatoč istodobno simpatizerskim i distancirajućim kvalitetama fotografije. Proslava katalonske povijesti i identiteta zabilježena je tako mnogobrojnim sretnim licima, nacionalnim obilježjima, transparentima, a kompozicija te izmjena svjetla i tame kao da odražava odluku katalonskog društva. Kao i svakom fotografijom, autor bilježi događaj, ono što je vrijedno vidjeti i zabilježiti, ali je i fotografija sama događaj budući da fotografijom autor bira hoće li interpretirati događaj tako da se u njega aktivno uključi ili tako da ga ignorira. U fotografijama nastalim na Dan Katalonije ujedinjuju se autorov umjetnički diskurs u kojem stvara vlastitu sliku svijeta, a prenošenjem informacija i reportažni diskurs, što čini povijesni trenutak trajnim objektom ljepote.

Svojevrsnu mikrocjelinu čine fotografije s prikazima ulice u kojima je zatamnjenje ponekad potpuno. Fotografije prisvajaju ono prikazano, a tek u procjepima svjetla raspoznajemo magiju stvarnosti. Dio fotografskog ciklusa čine i prikazi prepoznatljivih, čak i često fotografiranih arhitektonskih zdanja, skulptura i situacija oko njih koje autor fotografira u pravom trenutku. Taj se trenutak ogleda kao poznati motiv iznesen na sasvim novi način, iz nove perspektive ili u novoj interpretaciji likovnim postavom. Međutim, kako bi prikazao grad u cijelosti, Magzan izlaže i panorame Barcelone. Fotografirajući s povišenog očišta autor ukazuje na strukturu grada, na ljepotu čiste forme – u prizorima šireg područja grada, ali i u prikazu aglomeracije nebodera čija se nebesnica isprepliće s horizontom, a koja se zbog jakog kontrasta svjetla i sjene doima gotovo apstraktnom. Poseban dio čine fotografije životopisnih ulica i obalnih pejzaža gdje autor, unatoč izostanku kolorističkog aspekta grada, ocrtava dokolicu atmosferom, superponiranjem planova i gradacijom svjetla. Autor tako uspijeva sačuvati sam proces življenja, uhvatiti situaciju koja se upravo razlaže pred objektivom. Unutar izložbenog postava svaka fotografija ima jasnu poziciju u dramatizaciji izložbe pa je tako jedna od posljednjih fotografija s kojom se promatrač susreće monumentalni prizor vodoskoka Font Màgica de Montjuïc. Ta fotografija, nakon ekspozicije, provedbe i reprize svih estetizirajućih tendencija fotografije, predstavlja codu – kulminaciju ove fotografske izvedbe.

Izložba tako podrazumijeva jedinstveno djelo, a Magzan izložbom predstavlja neke od aspekata fotografije u njezinoj srži – duplicirajući stvarni svijet, prikazujući suženu, fragmentiranu stvarnost koja uzdiže vrijednost prikazanog objekta, uljepšavajući ga, i koja je dramatičnija od one viđene našim očima, suočavajući se sa “službenim” i prepoznatljivim realnostima i kanonizacijom ljepote perifernih pojava. Anto Magzan tako zaista jest, kako je zapisala Ana Lendvaj, portretist gradova i urbanih pejzaža. Vrijednost portreta ovoga grada, ciklusa crno-bijelih fotografija naziva Barcelona Light&Shade već je kritički prepoznata i nagrađena srebrnom medaljom u kategoriji “Black & White” povodom “Street Photo Awards” u 2018. godini, a daljnja istraživanja i svježi pogled očekujemo u zamračenim i osvijetljenim prizorima Sarajeva.

Patricia Počanić za predgovor kataloga izložbe.

Anto Magzan rođen je 1979. godine u Zenici. Od 2006. godine surađuje s Večernjim listom u kojem se profilirao fotografirajući portrete i teme iz kulture i mode. Stalni je suradnik fotoagencije Pixsell od 2009. do 2017. godine nakon čega djeluje kao samostalni umjetnik (freelancer). Nominiran je za nagradu u kategoriji “Kultura” na natječaju Hrvatske novinske fotografije 2011. i 2014. godine te u kategoriji “Arhitektura” na natječaju Photodays 2014. Na 37. Zagreb Salonu 2016. godine za fotografiju “Smoker” osvaja treće mjesto u kategoriji “Crno bijele fotografije” i “Honorable Mention” Fotokluba Zagreb za fotografiju “Kroz ušicu igle”. Na 38. Zagreb Salonu 2018. godine fotografija “Snijeg” u kategoriji “Ulične fotografije” prima “Honorable Mention Photographic Society of America”, a iste godine ciklus fotografija “Barcelona Light&Shade” nagrađen je srebrnom medaljom u kategoriji “Black & White” povodom Street Photo Awards. Surađuje s brojnim hrvatskim dizajnerima te je autor mnogobrojnih umjetničkih portreta renomiranih slikara, kipara, glumaca, fotografa, pjevača, političara i ostalih javnih ličnosti. Do sada je izlagao na šest samostalnih i više od trideset skupnih izložbi.

Član je ULUPUH-a od 2014. godine, a početkom 2015. postaje članom HZSU-a.

Samostalne izložbe:

  • 2019. “Barcelona Light&Shade”, Galerija ULUPUH, Zagreb
  • 2015. “Kroz ušicu igle”, KIC, Zagreb
  • 2014. “Experiment”, Galerija ULUPUH, Zagreb
  • 2014. “Zlatne godine, sportaši nekad i sad”, Galerija Modulor, Zagreb
  • 2012. “Sydney Light&Shade”, Galerija ULUPUH, Zagreb
  • 2011. “Reminiscencije na Modni ormar”, Medijateka Francuskog instituta, Zagreb
  • 2010. “Give me five”, Galerija Stančić, Zagreb

site copyright © 1998.-2024. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…