Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

vijesti: godina 2026.: Veljača: vijest br. 2137

Izložba “Radost života” Saše Ćetkovića

[objava za medije: 3. Veljače 2026.][vijest pročitana 232 puta]

Sasa-Cetkovic--Radost-zivota--Pozivnica.jpg
Sasa-Cetkovic--Radost-zivota--DUBIOZA-KOLEKTIV-BRANO-JAKUBOVIC-VEDRAN-MUJAGIC.jpg
Sasa-Cetkovic--Radost-zivota--IRENA-SUSA-VALENTINA-SIPUS.jpg
Sasa-Cetkovic--Radost-zivota--IVANA-PARADZIKOVIC.jpg
Sasa-Cetkovic--Radost-zivota--JEBOTON-ANTUN-ALEKSA-FILIP-BERLENGI.jpg
Sasa-Cetkovic--Radost-zivota--LUKA-I-LUCIJA-TROGRLIC.jpg

Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina s ponosom Vas poziva na otvorenje izložbe fotografija koju predstavlja autor Saša Ćetković pod nazivom “Radost života” u srijedu 4. veljače 2026. godine u 19 sati u Galeriji Kraluš Pučkog otvorenog učilišta, Sv. iVan Zelina, vatrogasna 3.

RADOST ŽIVOTA
Odbijamo bijeg
u vremenu koje nas svakodnevno suočava s težinom.
Želimo podsjetnik
na iskrene osmijehe.
Na bliskost.
Na radost života koja, usprkos svemu, još uvijek postoji.
Radost života, naime, nije suprotna težini življenja.
Ona iz nje izrasta.
Iz vjere da smisao traje dulje od trenutka.

Jedna od najvažnijih fovističkih slika iz Fin de siècle “Radost života” čuvenog francuskog avangardnog slikara Henrija Matissea sasvim je različita od portretnih fotografija smijeha i osmijeha Saše Ćetkovića. Ona prikazuje obrise dva ženska tijela u (rajskom) vrtu, ples i igru mitske i erotične prirode. “Ono o čemu sanjam” govorio je Matisse 1908. godine “jest umjetnost koja je izbjegla uznemirujuću ili depresivnu tematiku”. Nedugo zatim izbio je Veliki rat i sumorne slike svijeta prevladale su u stvarnosti i umjetnosti. Iako je medij (fotografija) i subjekt (osmijeh) različit od davnog prauzora, impuls sretnog čovjeka i sretnog društva izbija i iz Ćetkovićevog fotografskog ciklusa “radost života” unatoč sve tamnijim bojama apokaliptičkog mentaliteta današnjice. Osmijeh nije fotografski zabilježen tek kao neki eskapizam koji bi trebao svjedočiti bijegu od stvarnosti, već odiše uvjerljivošću koja je neponovljiva i zato dokument trenutka, zadovoljstva i jedinstvenog doživljaja. Još se uvijek možemo smijati, poručuje Saša Ćetković svojim fotografijama, unatoč svim teškim okolnostima. Dapače, cijeli ciklus fotografija nema ni zericu bunta ili kakve provokacije. Prirodan je i umjetnički nesmotren, spontan, baš poput iskrenosti često skrivene u smijehu. “Radost života” tako je ne samo zabilježena i fotografijom posvjedočena stvarnost, već i afirmacija onog zadovoljstva zbog kojeg se uvijek možemo nasmiješiti kada susretnemo nesputanu fotografsku umjetnost.
Marijan Grakalić za predgovor kataloga izložbe

Saša Ćetković
Rođen 1968. u Zagrebu, gdje je završio Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, odjel fotografije. Treća je generacija fotografa u obitelji koja se posvetila fotografiji. Surađuje s vodećim PR i reklamnim agencijama. Bio je službeni fotograf HNK u Zagrebu. U novinskoj fotografiji bio je urednik fotografije, fotograf i stručni suradnik u svim relevantnim hrvatskim mjesečnim i tjednim izdanjima. Imao je 15 samostalnih izložbi fotografija i sudjelovao na više od 50 skupnih. Višestruko nagrađivan domaćim i inozemnim nagradama za fotografiju. Član je ULUPUH-a i HZSU-a.

site copyright © 1998.-2026. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…