Je je, dopada se i meni, neki teski i sladunjavi kolorit, bas mi je legao jutros.

Meeni ja ipak malo prenaporna za gledanje, baš kao da gledam direktno u sunce (što mi i nije neka jaka fora inače), no sreća i jest u tome da nismo svi isti. Moram priznat da nikad nisam doživljavao Floyde na ovakav način. Mislim na prikazivanje zalaska sunca u različitim varijantama sa različitim naslovima pjesama. Floydi su samo po sebi ponudili razna "borderline" (nadrealistička?) grafička rješenja u svojoj povijesti pa mogu razumijeti da se na neki način želiš distancirati od toga, ali baš ovako pojednostaviti ovih par antologijskih pjesama mi jednostavno neide. Kad god slušam Floyde pokušavam si predočiti "boju zvuka" i zajedno sa riječima (nerijetko čistom poezijom) "oslikati" raspoloženje ili atmosferu pjesme, u ovoj seriji se boje ponavljaju a sunce mijenja položaj. Sve to mi jednostavno neide uz raznolikost zvukova i instrumenata koje oni koriste. Fotke su manje-više tonski jednolične nasuprot raznoličju zvukova u svim pjesmama korištenim kao naslovi, osim možda kod direktne reference na pjesmu Obscured by clouds gdje je sunce fakat iza oblaka, no opet ponavljam SREĆA PA SMO RAZLIČITI i svi vidimo iste stvari drukčije.