To je sušilica.

U nutra su kromirane ploče koje staviš da sjajna strana ide gore, na nju staviš fotku licem prema dole, poklopiš i gumenim valjkom istisneš vodu (preko platna valjaš valjkom) i eventualne mjehuriće zraka ispod fotke. Upališ ga i čekaš da se fotka posuši. Kad se posuši otvoriš i izvadiš ju. Kad je suha sama otpadne sa te ploče. Moraš jedino pazit da je ne skuriš i da ne požuti.

ma i plastika se deformira nakon nekog vremena..uvije se..hvala haba na uputstvu

tu sušilicu je najbolje rabit tak da ju staviš u prtljažnik, otpeljaš se do ciosa i uzmeš koju kunu na račun starog željeza. ozbiljno.

od sušilica, relativno dobro rade samo bubanj sušilice - visoka temperatura, visoka napetost i brz prolaz. samo, tko ih još i gdje ima u uporabi?

najsuvisliji način sušenja fotografija (papir/karton) iole većeg formata je sušenje na staklu. preduvijet je da radiš na formatu većem no što ga trebaš jer ćeš rubove morat odrezati. potrebno je malo deblje staklo od onog prozorskog, a ako želiš visoki sjaj na fotografijama, onda i sasvim besprijekorne površine. i potrebna ti je "pik" traka, koju je u zadnje vrijeme sve teže naći. fotografije namočiš, barem pol sata, da se sasvim prožmu vodom, stakla opereš i položiš na ravnu i čistu površinu (ak imaš ikakvo zrnce ili grbu ispod - staklo bi moglo puknut!).

na staklo staviš fotografiju - za visoki sjaj ide emulzijom prema staklu, potom valja onim valjkom od sušilice kojeg nisi prodao u staro željezo temeljito istisnuti vodu između fotke i stakla. za mat/polumat/polusjaj fotku emulziju se okreće prema van (na zrak), a voda se miče nečim nježnim, ne onim valjkom. spužvica fine površine je sasvim ok, može i neka tkanina - bitno je da ne ostanu tragovi, dlačice i što slično.

u oba slučaja (emulzija na staklo, emulzija na zrak) rubove fotografije koja je trenutno vlagom zaljepljena za staklo i fino napeta, obljepiš pik trakom i ostaviš sušiti. pik traka će vjerojatno pucati dok se suši i to je sasvim normalno. zvuči kao da puca staklo, ali ako nije pretanko - pukla je ipak samo traka :)

na koncu, nakon obrezivanja (odrezivanja pik trake) - i opet je pametno fotografije čuvati u kakvoj tijesnoj mapi, jer jednostavno - emulzija ima veću površinsku napetost od papira/kartona i uvijek će “pokušati” sfrkati papir. to nije pitanje našeg truda il nemara, već zakona fizike.

(moram reći da mi se nikad nije dopala ideja polaganja vlažne emulzije na staklo i da osobno nisam nikad takvo što činio! štoviše, sad kad si gruntam - ne znam nikoga tko je tako sušio fotke - svima nam se više dopadaju da su nam fotke tih već formata polusjajne. stoga - dajte si prvo provjerite na probnom povećanju, a ne na finalnom!)

i da, ovo se radi prije retuširanja! (za grebanje nije frka, al za farbu je :))