| Analog [25. 03. 2026.] |
Pozdrav svima! Jutros sam bio na tržnici i fotkao izvana mesnicu tako da se vidio njihov izlog i ljudi unutra. Nije bilo vrlo detaljno, vidjelo se lice u daljini ili profil, ali sam bio s 40mm, tako da nije izgledalo portretno osoba u prvom planu. Pozvali su me unutra i rekli da to ne smijem raditi. Rekao sam da smijem jer sam na javnoj površini i da nisam ušao unutra i fotografirao i da ako im smeta ću obrisati fotke. Tu su oni rekli da ne smijem ništa fotografirati bez odobrenja njihove uprave i da kršim zakon. Obrisao sam fotke, pozdravio se i otišao. Nisam htio nikakve probleme ili šiljiti motku zbog par fotki. Ja sam zbog svog posla morao proučavati GDPR, a malo sam i istražio druge zakone kada sam počeo više fotkati street baš zato da znam što smijem, što ne. Moguće je i da sam nešto krivo protumačio ili su se stvari promijenile, pa eto ako netko zna jesam li smio ili nisam smio fotkati ovu situaciju od danas cijenim svaki komentar. Koliko sam upoznat na javnoj površini se smije fotografirati sve vidljivo s nje osim mjesta gdje je oznaka zabranjenog fotografiranja. Dozvoljeno je fotografiranje osoba na ulici jer su oni na javnom prostoru. Naravno ako netko to ne želi i obrati mi se neću tu osobu fotkati ili ću obrisati, nema razloga da se netko osjeća loše zbog mene. Ali sa zakonskog aspekta mislim da je dozvoljena takva dokumentarno/reportažna fotografija. Hvala na svakom komentaru, uvidu u ovu problematiku i vaše osobno iskustvo. Živili! P.S. Sad si mislim, da sam recimo fotkao s mobitelom, a ne aparatom nitko ništa vjerojatno ne bi ni rekao. |
| el_jailer [25. 03. 2026.] |
Imao sam slična iskustva pa znam kako ti je. Zakonski si vjerojatno bio u pravu, ali uz jedno veliko 'ALI'. Fotografiranje s javne površine (ulice) onoga što je vidljivo na ulici je načelno dopušteno. Međutim, mesnica je privatni posjed otvoren za javnost, a usmjeravanje objektiva unutra (čak i kroz staklo) može se tumačiti kao zadiranje u privatnost, pogotovo ako su osobe na fotografijama prepoznatljive. Ovdje su u koliziji tvoja sloboda umjetničkog izražavanja i pravo pojedinca na zaštitu osobnih podataka. Javna površina - na ulici nemaš "opravdano očekivanje privatnosti". Identifikacija (GDPR): ako se na tvojoj snimci (čak i s 40mm) netko može identificirati (lice, specifična tetovaža, odjeća u tom kontekstu), ta fotografija postaje osobni podatak. Legitimni interes: kao street fotograf, tvoj legitimni interes je dokumentarna fotografija. No, vlasnik mesnice ima pravo štititi svoj poslovni prostor i privatnost kupaca unutar njega. Zamisli da fotografiraš pročelje zgrade (javni interes/arhitektura) i u kadru se slučajno nađe osoba koja ulazi u mesnicu – to je dopušteno. Ali, ako je tvoj glavni motiv unutrašnjost privatnog objekta i ljudi u njemu, zakonski se nalaziš na skliskom terenu jer "hvataš" ljude u privatnom prostoru kroz prozor. Nekakav opći savjet: nastavi fotkati s ulice, ali pokušaj izbjegavati krupne planove interijera privatnih radnji ako nemaš dopuštenje, jer to ljudi doživljavaju kao upad u privatnost. Tvrdnja zaposlenika da "moraš imati odobrenje uprave" za fotkanje s ulice je pravno pretjerana, ali oni unutar svog objekta mogu zabraniti snimanje (iako ti nisi ušao). Iz perspektive 'pravila ponašanja' uličnog fotografa, napravio si najbolje što si mogao – ponudio brisanje. To je najbolji način za rješavanje 99% problema. Na što treba posebno paziti: "Ako sam na javnoj površini, smijem snimiti i objaviti bilo koga bez pitanja." Da, smiješ snimiti u dokumentarne svrhe, ali objavljivanje (pogotovo u komercijalne svrhe ili na društvenim mrežama s velikim dosegom) bez privole osobe koja je u fokusu može dovesti do tužbe za povredu prava na vlastitu sliku (prema Kaznenom zakonu ili Zakonu o obveznim odnosima, ne samo GDPR-u). Što se tiče mobitela i 'pravog' aparata - potpuno si u pravu. Profesionalni aparat s objektivom (čak i malim kao 40mm) odašilje poruku "namjere" i "profesionalizma", što kod ljudi budi nekakav obrambeni mehanizam. Mobitel se smatra bezopasnim i svakodnevnim. To je više psihološki, a ne pravni fenomen. |
| pisoj [25. 03. 2026.] |
Ja bi se uvijek vodio ljubaznošću, nego zakonom, pa čak i ako nešto zakonom smiješ radit. U tom smislu, ako nekome nešto smeta, fino se ispričaš, pobrišeš fotku i udaljiš se! |
| dlaka [25. 03. 2026.] |
To da pobrišeš fotku i odeš je skroz dobro, ali onda dođeš doma i lako napraviš "recoevery". |
| Analog [26. 03. 2026.] |
@el_jailer Hvala puno na detaljnom i jasnom komentaru! Ovo što kažeš: "Da, smiješ snimiti u dokumentarne svrhe, ali objavljivanje (pogotovo u komercijalne svrhe ili na društvenim mrežama s velikim dosegom) bez privole osobe koja je u fokusu može dovesti do tužbe za povredu prava na vlastitu sliku (prema Kaznenom zakonu ili Zakonu o obveznim odnosima, ne samo GDPR-u)." a hrpa ovakvih fotki ima na portalima, fotke s nekog događaja ili ovi lokalni što objavljuju djevojka/dečko dana i vidiš da je okinuto s 200-300mm i da subjekt nema pojma. |
| el_jailer [26. 03. 2026.] |
@Analog: Da, to je istina. To spada "sivu zonu" u kojoj svjesno žive mediji, ali i ulični fotografi. Razlika između onoga što se radi i onoga što je potpuno pravno sigurno leži u tankoj liniji između informiranja javnosti i zaštite privatnosti. Ovako je to u praksi i zašto portali to smiju (ili misle da smiju): Mediji se oslanjaju na izuzeće za novinarske svrhe i javni interes. Kada vidiš "djevojku dana" ili ljude na špici, portali riskiraju. Često to prolazi jer ih nitko ne tuži, ali da ih netko tuži (pogotovo ako je osoba prikazana u neugodnom kontekstu), portal bi vrlo vjerojatno izgubio spor ako nema dokaz o privoli. Novinarsko izuzeće: GDPR dopušta državama članicama (pa tako i Hrvatskoj) da kroz nacionalne zakone naprave iznimke za novinarstvo, umjetnost i književnost. To omogućuje izvještavanje s događaja bez da se svakog prolaznika pita za potpis. Ako fotografiraš prosvjed ili koncert, to je događaj od javnog interesa. Ako "skidaš" nekoga s 300mm dok on jede sendvič na klupi samo zato što je "zgodan/zgodna", to više nije javni interes, već zadiranje u privatnost. Dopušteno je fotografirati gužve na tržnici (masa ljudi kao ilustracija visoke temperature ili rasta cijena). Ovdje je pojedinac samo dio kulise. S druge strane, rizično je kada portal objavi "Djevojku dana" snimljenu teleobjektivom bez njezina znanja. Ako je ona u tom trenutku trebala biti na bolovanju, a šef je vidi na portalu, ona može tužiti portal za naknadu štete jer su njezinu sliku koristili kao glavni motiv za privlačenje klikova (komercijalni interes) bez njezine dozvole. Ako želiš raditi kao portali, ipak treba znati ponešto. Na primjer, kadrovi mase: slobodno udri. Nitko nije u fokusu, nitko nije "izdvojen". Street portreti - ako je netko glavni subjekt, najbolja praksa je nakon fotkanja prići, pokazati fotku i reći: "Super ste ispali, ja sam fotograf, smijem li ovo objaviti na svom Instagramu?". U 90% slučajeva ljudi će biti polaskani i pristati. Ne vrijedi ono "Ako je na internetu/portalu, znači da je legalno." Mnogi portali rade po principu "objavi pa briši ako se netko javi". Oni imaju proračun za pravnike; ti vjerojatno nemaš. Također, Zakon o medijima štiti novinare više nego što štiti tebe kao privatnu osobu ili slobodnog fotografa. Činjenica: one fotke s 300mm koje spominješ? To je često na rubu "vrijeđanja privatnosti". Razlog zašto nema više tužbi je taj što je sudski proces u Hrvatskoj spor i skup, pa ljudi odustanu. Ali to ne znači da je postupak fotografa bio 100% u skladu s GDPR-om. |
| PunoIme [26. 03. 2026.] |
Činjenica :DOZVOLJENO JE SNIMANJE NA JAVNOM MJESTU, ALI TO NE ZNAČI I DOZVOLU ZA JAVNO OBJAVLJIVANJE. Snimanje na javnom mjestu u Hrvatskoj zakonski je dozvoljeno bez prethodnog odobrenja, ali podliježe određenim pravilima koja štite privatnost pojedinaca. Ključno je razumjeti razliku između snimanja kao dokumentiranja javnih zbivanja i ciljano snimanje pojedinaca bez njihovog pristanka, što može predstavljati povredu privatnosti. Kako tehnologija napreduje, tako se i zakonske regulative prilagođavaju novim izazovima. Granica između prava na informiranje i prava na privatnost ponekad je tanka, a upravo u tom prostoru leže najvažnija pitanja koja ćemo razjasniti. Što je Snimanje Na Javnom Mjestu i Kada Je Dozvoljeno Snimanje na javnom mjestu podrazumijeva bilježenje audio-vizualnog sadržaja kamerom ili drugim uređajem na lokacijama dostupnim široj javnosti. Takve aktivnosti podliježu specifičnim zakonskim odredbama koje balansiraju između prava na slobodu izražavanja i prava na privatnost. Razumijevanje Pravnog Okvira u Hrvatskoj Pravni okvir u Hrvatskoj definira snimanje na javnim mjestima kroz nekoliko ključnih zakona. Zakon o zaštiti osobnih podataka i Zakon o medijima postavljaju temeljne odrednice ovog područja. Prema ovim propisima, fotografiranje i snimanje na javnim površinama općenito je dozvoljeno kada se: Snima javna površina bez fokusiranja na pojedince Dokumentira javni događaj od društvenog značaja Bilježi sadržaj za informativne ili obrazovne svrhe Snima za osobnu upotrebu bez namjere distribucije Zakon posebno štiti maloljetnike, prepoznajući ih kao ranjivu skupinu. Snimanje djece na javnim mjestima zahtijeva dodatni oprez i često pristanak roditelja ili skrbnika. U slučaju informativnog programa, lica maloljetnika moraju biti zamućena osim uz izričito dopuštenje. Ključno je razumjeti da dozvola za snimanje ne znači automatski i dozvolu za objavu. Za komercijalnu upotrebu snimki na kojima su prepoznatljivi pojedinci potreban je formalni pristanak tih osoba kroz potpisivanje odgovarajućeg obrasca. |
| klimpaklimpa [26. 03. 2026.] |
Hvala svima, sve mi je ovo jako zanimljivo. Samo što s analognim fotoaparatom ne mogu ni pokazati ljudima da su lijepo ispali ni pobrisati fotke. Ostaje onda pravni okvir. |
| PunoIme [27. 03. 2026.] |
Da, sa anal-ognim aparatom je problem :-) |
| dvalenti [31. 03. 2026.] |
Generacijama koje dolaze za 20-30 ili 50 godina će biti drago što se pojedinci nisu puno obzirali na ove nebuloze.Naročito pojedinci sa analogijom. |
| Lagonda [31. 03. 2026.] |
Jel moze neki clanak zakona gdje je zabranjeno objavljivanje ako se nesto snimi na javnoj povrsini? Ali malo detaljnije. Ovo "podlijeze kaznenom progonu" i takve stvari su truba. Treba tocno napisati sto i kako. GDPR isto treba dobro definirati. Danas se svi pozivaju na gdpr a pojma nemaju sto je on. |
| PunoIme [31. 03. 2026.] |
@Lagonda-u pravu si da je teško baš u potpunosti definirati svaku stavku u zakonima. Stvarno sam se svačega nagledao , a i svi možemo pročitati i vidjeti u medijima kako pojedini sudovi različito reagiraju na iste prekršaje.Konkretno AZOP sam ( silom prilika) proučio 100 puta i opet ne mora to baš sve biti tako. Još tamo negdje početkom osamdesetih ( yebemtistarost :-) ) sam od starijih naučio da ako netko zamoli da ga ne snimaš jednostavno spustiš objektiv i mir. Nisam do sada nikada imao problema.GDPR ? Nema potrebe se baš pretjerano sa time zamarati.To je za profije...oni ovdje ne trebaju pomoć...imaju svoje pravnike. |
Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.
