Dobra ova gazda.

U mojoj glavi je imalo smisla. :-)

Dakle mislio sam na:

Bronica, Kiev, mamiya i slično u tom rangu ( hasselblad očito mrvu iskače :-) ). Imam Lubitela kojeg se želim rješiti pa me zanima ipak korak naprid. Šta se foruma tiče nisam našao ništa konkretno zato i tražim vaše savjete. Za cjene nisam pametan jer se kreču od 1.000,00 kn do 10.000,00 kn. Ne trebaju mi pusti objektivi nego samo jedan all-around, a slikavo bi isto šta i sad sve šta uspijem.

Janimire, najlošija je Diana=D

*stEš.

Ne znam, ja sam pričao s kolegom koji je završio Famu u Čehiji, čovjek ima iskustva puno, ako se negdje radi sa svime i svačime, onda je to prvo tamo, pa tek onda drugdje.. za Kieva je recimo rekao da uopće ne valja... no opet ovisi kolika ti kvaliteta treba, razumiješ li? Ne treba tebi hasselblad, ni mamiya, ali ako baš želiš, možeš kupiti i to... osim što ja mislim da takve stvari kupiš baš ako ih trebaš, ili ćeš zaradom koju napraviš s tom opremom pokriti trošak koji si dao za to...

Eto, elokventni zna, on će ti pomoć! Ja ovdje završavam jer sam rekao šta sam mislio.. =)

...evo ti nešto za dobar početak:)))

@freelancer imam i ja par sličnih i par dosta jeftinijih (naravno ne Mamiya), zato i pitam ovo

neka bronica SQ serije, uostalom, keh.com pa prouči malo cijene.

primjer

e taj nikkor H sam imao - pravi užitak snimanja. moj je bio na Bronici EC-TL…

kiev ako je u dobrom stanju također dobra stvar=)

Imaš sad na njuškalu ovaj komplet 2 kieva i 1 saljut.

Jedan moj kolega bi uzeo dio kompleta pa ako hoces dogovorite se da uzmete popola za tu cijenu(svako 1500kn ili tako nešto i obadvojica imate dobru stvar)

Kažem ti. Samo treba provjerit da li je sve u redu.

Evo ja sad radim s Kievom od elokventnog i 3 zadnje fotke u mojoj galeriji su s Kievom 80 pa pogledaj.

'zine

Ne znam ja Stash na kaj si ti mislio… ja znam da sam puno puta pisao i da je ljudima koristilo. (a ovo kaj sad pišem bum si spremil ko neki "template" da mogu lako ponovit ili doradit ako ustreba)

nekako mi se čini i da su ove cijene ispod svake granice ;)

čuj,jedno je uzimati srednji format radi njegovih kvaliteta, a drugo je malo se zazati istim, za ovo drugo ti igraju flexareti, yashice itd.

"kratko o srednjem formatu"… (a ne znam ni di bih počeo :))

prvo, pisat ću samo o aparatima s kojima sam se barem malo susreo, ne bum se petljal u aparate koje sam tek gledao. i pisat ću kak da pišem gotovo potpunim neznalicama, ne zato kaj mislim da su trenutni sudionici rasprave takvi, već takvi mogu kasnije naletjeti, a vama ne bu teško pretrpijeti redak-dva viška ;)

drugo, podjelio bih srednje formate (ok, srednjeformatne fotoaparate :)) u nekoliko međusobno križanih kategorija:

a - jednostavnog rukovanja -- složenog ruokovanja

b - manji format (4x4, 4.5x6), srednji format (6x6), veći format (6x7, 6x8, 6x9)

c - zatvoreni sustavi (malo promjenjivih dijelova) - otvoreni sustavi (vrlo promjenjivi i/ili nadogradivi aparati)

a/b/c - prednosti i mane se daju naslutiti same od sebe: jednostavna konstrukcija manjeg formata zatvorenog sustava je lakša za rukavanje i transport, no ograničava u mogućnostima. Veći i kompleksniji sustavi daju kudikamo više tehničke slobode u izražaju ili tehničke mogućnosti u obavljanju zadatka, ali često znaju zakomplicirati život (transport, snalaženje u samoj opremi, zaboravnost u nekom segmentu…)

———

a: pod aparatima jednostavnog rukovanja podrazumjevam Rolleicord, Rolleiflex, Pentacon Six, Hasselblad… potonja dva dok se ne skupi poveća sila opreme, al i onda su relativno jednostavni. aparati složene konstrukcije su prvenstveno Mamiye (Universal, RB…) i Fuji GX680 (divna, ali glomazna i teško probavljiva mašina)

b: najmanji format možemo slobodno odmah zaboraviti jer je film za baby-rollei teško nabavljiv. svi ostali formati se voze na standardnom filmu srednjeg formata (120 ili 220). 4,5 (4-i-pol) x 6? dobar omjer kadra, ali si tu uvijek postavljam pitanja "zašto robovati formatu aparata" i "zašto ne prekadrirati iz kvadrata"? Samim time, 4,5x6 mi se čini kao najlošiji izbor. Ne "loš" izbor, nego najlošiji od navedenih! Prednosti su mu manji obujam sustava i lakši objektivi. Mana… fali mu 1,5cm! Veći formati su dobri ako se radi posel a nema se za "ultra-naj-turbo" fina stakla hasselblada. Tu dolazim do prvog opisa "jednog aparata":

———

Mamiya Universal/Mamiya Press

Relativno jeftin sustav s izmjenjivim svime: objektivi, tražila, leđa, magazini, a sve po doista povoljnim cijenama i vrlo solidne konstrukcije. To je čisti "rangefinder" sustav max formata 6x9 cm, uz svaki objektiv dolazi i adekvatno tražilo, postoje "obična" leđa, postoje leđa s tilt/shift mogućnostima, postoje leđa s "mat staklom" (zapravo plastikom). Magazini određenog formata i magazini automatski kliznog formata (4,5x6, 6x6, 6x7, 6x8, 6x9 - sve u jednom "film holderu"!). Centralni zatvarač u objektivima omogućuje snimanje iz ruke i pri niskim brzinama okidača. Ali, (debelo ali) - kao i većina Mamiya ima dvostruki sustav napinjanja (posebno film, posebno zatvarač) što u žurbi često znade dovesti do zabrljanog posla. Pol sam ziliona snimaka utrošio uludo: vozamo se po crkvicama, snimam svoje freske i (hvala Bogu već u drugoj) me frend i asistent pita "a si ti mijenjal film, ili imaš možda kakav 320 nutra?"… Shit! Oke, film "u smeće", druga crkva iz početka, povratak u prvu i samo pol dana gubitka… Dobra je strana što sam s tom Mamiyom snimio više ziliona snimaka pa je prosjek debelo na strani uspjelih i uspješno prodanih snimaka. U razdoblju, ak se ne varam, od 1997. do 2000., gotovo sve što sam kupovao donijeli su poslovi odrađeni tim aparatom. Odlična optika na velikom formatu (nije usporedivo s 4x5" Sinarom kojeg mi je donijela Mamiya, ali je maximum s roll-filma), pregršt opreme i na koncu ipak lako korištenje su razlozi zbog kojih bi ovaj sustav preporučio svakome tko treba veliku sliku a nemre financirat 24+/-Mpix digitalac, ili želi izvuć maksimum iz CB filma a da ne mora vuć sa sobom LF sustav.

———

Kad smo već kod većih formata, dotaknul bum se samo dvaju sustava koji jesu skoro divni, ali meni osobno nisu sjeli. Jedan je ultra skup, ali i ultra dobar, ali i ultra težak. Fuji GX-680. Tko si to može priuštiti, tko to može nositi, nek dalje ne čita. Imao sam prilike jedan vikend raditi s time i ostao mi je tiha patnja. Optika zakon, format "ideal" (6x8cm), precizno do bola… Skupo i teško. Drugi sustav je vrlo popularna i vrlo kvalitetna Mamiya RB. Meni jednostavno nije legla. Smatarm ju nespretnijom od stare Mamiye Universal, a ima i manji format (6x7cm). Uglavnom - nju ne bih preporučio osim ako niste pomalo autodestruktivne naravi ;))) OK, treba reć da je riječ o jako velikom i jako popularnom sustavu što osigurava prilično širok raspon prilično jeftine rabljene opreme. To je plus.

———

I sad bum preskočil cijelu sekciju b 2 jer se izvanredno siječe sa sekcijom c.

c: otvorene sustave sam već dotaknuo prethodnom pričom, pa bih sad mogao malo o ne-baš-uobičajenim zatvorenim sustavima. Meni posebnu pažnju privlači cijeli set rangefinder aparata: Mamiya 6 i 7, Fuji G serija, Bronica RF, Voigtländer Bessa… Bilo koju, ali dosita BILO koju (da mi netko pokloni jer sad nemam nofcih) bi s užitkom rabio. Postoje manji formati (6x4.5 (šest-četrdesetpet = 4-i-pol-puta-šest :)), normalni sredni format (6x6) i veći formati. Ali baš bilo koju bih nosao stalno uz sebe. Ili skoro stalno ;)

Većinu tih aparata odlikuje lagana konstrukcija, centralni zatvarač (mekano okidanje i sinhronizacija s bljeskalicom na svim brzinama) i nepromjenjiv objektiv. Fuji GA-645Zi ima čak i zoom objektiv! Nije ogrmonog raspona (čak manji od 1:2!) ali djeluje kao vrlo korisna opcija. 6x4,5 mi je malo mali format, ali - kak sam već rekel - ne bih se bunio ;)

———

I sad smo došli do najpoznatije obitelji… 6x6. Hasselblad, Rollei, Rolleicord, Rolleiflex, Bronica, Kiev i još čitava hrpica njih. Iako je Kiev jeftin i pouzdan sustav, meni se nije dopao, kao ni Pentacon Six (to je glomazni SLR). Djeluju mi odviše kruto u svojoj čvrstoći.

Rasporodao sam većinu srednjeg formata jer mi više nije trebao za posao, a za veliku sliku sam si pribavio cijeli set velikoformatnih aparata. Ostavio sam si za gušt Rolleicord sa Schneider Xenarom 75mm 3.5 i njemu bih jednog dana rado pridružio Hasselblad 501, 60-cu i 120-cu. I niš više. Zašto Hasselblad? Jednostavno zato što sam probao puno njih i ti švedi su doista najpouzdaniji. A u šetnjama prirodom pouzdanost sustava je od presudne važnosti — ne treba tegliti "backup tijelo", a u mom slučaju Rolleicord je mali teret (iako divne, velikoformatne kamere mi za šetnje postau preteške).

Uglavnom, tu su dvije obitelji: jednooki zrcalni i dvooki aparati. Načelno - jednooki (SLR-ovi) su sistemke naprave, veći su i teži, dvooki su lagani i… ima iznimka: ponovno Mamiya. Od nedavno sam veseli vlasnik (prastare) Mamiye C3. Dvooki sustav sa šircem, normalcem i telcem. Za pristojno malo novaca. Težak je i ne odveć spretan, ali je nekakav poseban gušt u radu s dvookim aparatom. Meni barem. Gotovo kakva metafizička kontemplacija kad si sagnut nad tražilo, veliko a zatvoreno "šahtom" — uvuče te u sebe i natjera te da se sasvim posvetiš kadru i tonovima. Jedna je važna stavka kod kupnje dvookog aparata: ukoliko ste slabijeg vida, ili očekujete snimanje brzih motiva, provjerite postoji li mogućnost zamjene originalne "mat šajbe" novijom. Većina tih "šajbica" je podosta mračna, a novije se nađu (za poneke aparate) i s mikro prizmama koje jako olakšavaju izoštravanje. Meni je dovoljna lupa na Rolleicordu i gotovo konstantno snimam s njom. Potrebno je pred okidanje oko malo prošetati po kadru, no s tim se fotografijama i onako ne žurim.

———

(umorio sam se pomalo u ovom napisu, a i više puta izgubio nit, ispričavam se, nije bilo namjeravano:))

———

A sad, na koncu… što komu i zašto to komu preporučiti? Počeo sam ovo pisati s idejom da će sami opisi poslužiti kao vodilja za preporuku, jer teško je bez razgovora "u četiri oka" dokučiti kome što treba. No da bar malo pomognem, krenuo bih ovako: ukoliko nekog zanima srednjeformatni sustav, nek popriča i potraži frenodve/kolege u svojoj blizini i nemojte "ponavljati komplete"! Primjerice, ako nas se nađe 4-5-6 koji želimo Hasselblad (a dobri smo si i blizu smo si), blesavo je kupiti 6 podjednakih kučišta i 6 gotovo identičnih "80-tica". 2-3 normalna objektiva koji će cirkulirati unutar ekipe su dosta. 3 "50-tice" i 3 "150-tice"? Uludo trošenje novaca. Gotovo je nevjerojatno da bi se poklopila potrebga da sva 2-3 vlasnika (od 4-6 korisnika) trebaju u istom trenu isti set. Zašto ne skupit nofce i zajedno kupit jednu finu "40-ticu" i još k tome "250-ticu"? Tad se u kavom "dugom startu" ima 5 objektiva u ekipi, a s vremenom i još toga. Zajedno. To je preporuka broj 1.

Ako čovjek pak sam ide "bildat" sustav, zašto uteć na najskuplje? Bronica 6x6 s 3-4 objektiva i nekoliko magazina se može nać za +/- 1000 eura. To nije puno (to vam je ekvivalent 30+ Mpix digitalcu, samo malo sporije i puno ljpše :)). Sličnih su cijena i neki jednooki Rollei (a njihov SL 66 je divota za macro fotografiju) i Pentaxi manjeg formata. To je preporuka broj 2.

Ako se pak traži "kompaktni" srednji format (znači dvooka kamera ili RF) moja, gotovo isključiva, preporuka je "Rollac*" sa Schneiderovim objektivom. Ja imam *cord, *flex je noviji i mrvicu spretniji. No Rolleicord je i duplu mrvicu jefitniji. Razlika između 2.8 i 3.5 objektiva u dvookom srednjem formatu je malena. S tim se aparatima radi prvenstveno s kakvog stativa, a ta nepuna blenda zna "izgradit" 30-50% veću cijenu. Osim toga, puno znalaca govori da je Schneider 3.5 jednostavno "ljepši" od ostalih objektiva na Rollcima. Pod time misle na njegovo crtanje, ne na vanjski izgled. Iako sam radio s raznim modelima, nisam ih nikada uspoređivao, pa im nemrem proturječit, ali moram priznat da sam tim objektivom jednostavno oduševljen i nadam se da ga nikad neću bit prisiljen mijenjat.

———

I još jedan dodatak prije odlaska na popodnevni počinak (u međuvremenu se i poručalo :)) — vjerujem da će se mnogi vlasnici srednjeformatnih sustava rado naći sa zainteresiranima za prelazak u taj svijet i dat im, baram na kratki ogled opremu koju posjeduju. Ja sam svoj Flexaret poslao u šetnju "Fotozinerima", a Mamiya C3 je doma i rado ju donesem na koje od naših lokalnih (kaj će reć — Zagrebačkih) druženja. Malo je preteška i prevelika da ju šaljem oko poštom. Puno će vam lakše bit izabrat sustav ako prije kupnje nađete mogućnost baciti i oko i ruku na kakav aparat iz te velike obitelji, a nismo blagoslovljeni velikim dućanima u kojima bi se oprema mogla iznajmljivati.

A kako se odlučiti među svom silom nabrojenoga ako se moglo "oko i ruke" baciti na samo jedan aparat? Malo mašte… Ako vam se jednostavnio dvooki aparat čini preskromnih mogućnosti - za vas je SLR srednji format. Ako vam se pak SLR čini prevelik i prespor, za vas je bolji RF, možda i s AF-om… I tako dalje, a ja odoh dremnut ;)

bio, što god tko govorio, MENI je Kiev dobar, odradi ono što želim od njega. stvar je nać DOBAR primjerak, ja sam sa jednim svojim zadovoljan, s drugim nisam. za amaterske potrebe, nikakvo prodavanje ili isplaćivanje nečeg, za MOJE zadovoljstvo fotgrafiranja. za cijenu jednih Hass leđa, nađeš cijeli komplet. ja nikog ne nagovaram, rado rzmjenim iskustva i dam svoje mišljenje. ostatak ja smatarm čistim laprdanjem pozera, šminkera i tatnih sineka koji fotografiju promatraju samo kroz prizmu nekakve zarade ili "isplativosti".

Hm sad znam ono što sam uvjek znao; koliko para toliko muzike.

Zanima me odnos ova dva linka dole.

Kiev-e bi smo kupili nas tri (još fali treći) znaći 1.000,00 kn kom ili Bronica s manom za 1.800,00 kn.

Kiev

ili

Bronica koja pušta svjetlo

pa evo, ja sam zainteresiran načelo recimo za ovog Saljuta sa Sonarom (jako zanimljiva kombinacija, živo me zanima kako je uspio pripasat objektiv s bajunetom na navojno tijelo?), ali treba biti na velikom oprezu pri takvoj kupovini. apsolutno isprobati aparate od strane nekog tko kuži o čemu se radi.

Nista o pentaxu 67?

dupli imas mejl

:-p koji lik.

ma jok slabo je to za mene.

Evo čisto ako nekoga zanima uzela se Zenza Bronica ETRS.

Znam da je 6x4,5, ali bila je fantastična prilika.

Lipa čudovišta imamo :)))

meni 75 dovoljno, jedino bi bar još 1 magazin.