Pobjegao sam ponovo tamo, maknuo se. Gledao ih, češkao ždrebce i divio se ponosnim pastusima. Vrijeme naizgled stane kad sam tamo. Plahi su i treba vremena da me prihvate da mogu među njih. Onda sjedim na travi u uživam. Uživam u pokretu ali i u mirovanju, jer kao da sam našao onu livadu iz mjuzikla Jalta Jalta. Onu kad političari dijele svijet i zaborave jednu livadu pa ona ostaje "Livada iz sna " Vratim se povremeno tamo kad je doba mladima, gledam ih razigrane i bezbrižne kako trče livadom. Dogodilo mi se da da malo ždrebe đođe pogledati me pa onda legne i zaspi kraj mene. Gane me to povjerenje i onda ga čuvam da ga ne probude :))