Službeni put odveo me u mjesto u koje svojevoljno sigurno nikada ne bih otišao. Rumunjsko selo Rasinari sa svojih je 5648 stanovnika smješteno 8 km jugozapadno od Sibiua, kulturnog i administrativnog središta Sibiu oblasti, odnosno Transylvanije. Glavne grane gospodarske djelatnosti su uzgoj ovaca, drvoprerađivačka industrija i turizam. Kuriozitet je tramvajska pruga koja povezuje Rasinari i Sibiu. Njome prometuju romantični tramvaji koji su nekada vozili ulicama Ženeve. Do danas su zadržane izvorne oznake na njima. Zovu ih i sirnim expres tramvajima jer njima lokalno stanovništvo doprema sir na sibijsku tržnicu. Nažalost, nisam bio u prilici fotografirati niti jedan primjerak iz prostog razloga što pruga trenutačno nije u funkciji. Razlog neprometovanja je doista bizaran. Naime, tamošnji Romi učestalo kradu žice za napajanje tramvaja električnom energijom.Odmah po dolasku shvatio sam da se nalazim u fotografskom raju. Kamo god se čovjek okrene, obasipan je slikopisnim motivima. Tu počinje moja muka. Naime, iduća dva dana imam popunjen program gotovo od svitanja do zalaska sunca te se trenutačno nameće pitanje: Kada slikati? Obzirom na nedostatak vremena, nisam se mogao studiozno posvetiti portretiranju mjesta i njegovih stanovnika, već se fotkanje svelo na neurotičnu, suludu trku u potrazi za motivima pola sata prije i pola sata nakon radnih obveza. U prilog mi je išla činjenica da sveotuđujući kapitalizam tamošnje ljude još uvijek nije u potpunosti uzeo pod svoje te su vrlo rado pristajali na fotografiranje. Ljudska nepatvorenost oslikavala se i u srdačnoj gostoljubivosti domaćina. Uspoređujući zatečeno opće stanje s onim u Lijepoj Našoj, nikako se nisam mogao otrgnuti dojmu da smo već odavno, a ne 2014., trebali biti u EU. Neću ovdje politizirati, ali pametnome dosta. Prije odlaska u Rumunjsku opterećivale su me mnoge predrasude. Sada, pišući ovaj tekst, s radošću evociram uspomene na to putovanje. Svakome bih preporučio neka se slobodno uputi na europski istok. Nesavršen, kakav već jest, predstavlja odličnu alternativu dosadnom i odveć predvidivom zapadu kontinenta. Vjerujem da sam vam svojim fotografijama uspio prenijeti barem dio atmosfere koju sam proživio tih dana. Do nekog budućeg putovanja, pozdrav!