Ljudi se događaju Ponedjeljkom utorkom srijedom Ponekad Zaborave uvući oči I slučajno ti otkriju dušu Da postaneš sam sebi teži Za jednog Naravno to nitko ne primjeti Ti se zagledaš u svoju sjenu na zidu I učini ti se nekako tamnija i veća Nego prije Odvraćaš pogled Nije da te plaši Više se čudiš sebi Kako si sporiji oprezniji tiši Pronicljiviji Kao da mjeriš svoje i tuđe Izgubljeno vrijeme A tko može izmjeriti samoću samog čovjeka Njegova minuta duža je od tvog dana I ono što raste iz njegovih očiju Možda i u tebe urasta Nada Topić